Stranice u tiskanom izdanju: 49 – 57

Uzgojem povrća i ukrasnog bilja u zaštićenim prostorima, gdje zbog specifičnih svojstava pokrovnih materijala vladaju povoljniji mikroklimatski uvjeti nego na otvorenom, mogu se ostvariti viši i kvalitetniji prinosi nego u proizvodnji na otvorenom. U zaštićenim prostorima moguće je regulirati vegetacijske čimbenike, dok je njihova glavna svrha očuvanje topline koja se akumulira od svjetlosne energije sunca ili uvodi sustavima grijanja. Podjednake rezultate u proizvodnji moguće je tijekom „prosječnih“ godina bez ekstremnih temperatura, dugih razdoblja visoke vlage zraka ili jakog napada bolesti i štetnika ostvariti uzgojem bilja u jednostavnim zaštićenim prostorima domaće izrade kao i u industrijskim objektima. „Prosječne“ godine sve su rjeđe, a vremenske prilike se mijenjaju sve brže i sve ekstremnije. Stoga prednost imaju zaštićeni prostori opremljeni opremom za reguliranje mikroklime, u kojima su umanjeni nepovoljni vanjski uvjeti. Glavna prednost primjene visoke tehnologije u zaštićenim prostorima u različitim klimatskim regijama je osiguravanje dodatne sigurnosti i stabilnosti u proizvodnji, što u konačnici može rezultirati većom profitabilnošću u trenutnim tržišnim uvjetima.

Lokacija zaštićenog prostora

Na izbor lokacije utječe niz čimbenika, a njihova važnost ovisi o tome radi li se o proizvodnji za vlastite potrebe ili komercijalnoj proizvodnji. Za obje namjene proizvodnje važni su klima, reljef, tlo i voda za navodnjavanje, dok je za komercijalnu proizvodnju od presudne važnosti tržište te izvor energije za grijanje i izgrađenost komunalne infrastrukture.

Uz makrolokaciju, klima određuje i mikrolokaciju. Za planiranu lokaciju izgradnje zaštićenog prostora potrebno je poznavati vremenske prilike, odnosno, prikupiti podatke o srednjim dnevnim, maksimalnim i minimalnim temperaturama zraka, trajanju sijanja sunca i ukupnoj solarnoj radijaciji, količini i rasporedu oborina, vlažnosti zraka, brzini i prevladavajućim smjerovima vjetra za višegodišnje razdoblje.

Izbor terena

Kod izbora mikrolokacije treba obratiti pažnju i na blizinu onečišćivača. Zaštićeni prostori trebali bi biti udaljeni 1-5 km od industrijskih postrojenja te 100-500 m od glavnih prometnica.

Za podizanje zaštićenih prostora najpovoljniji su ravni ili blago nagnuti tereni (do 1 %). Ako je nagib veći ima više zemljanih radova i mijenja se prirodni profil tla. Na nagnutim terenima najpovoljnija je južna ekspozicija. Na odabranoj mikrolokaciji potrebno je obaviti uzorkovanje tla i u laboratoriju analizirati fizikalna i kemijska svojstva tla radi eventualne provedbe melioracijskih mjera za popravak spomenutih svojstava.

Potreba za vodom

Poznavanje potrebne godišnje količine vode i vršnih potreba u najtoplijem dijelu godine odredit će potreban kapacitet izvora vode za navodnjavanje. Voda za navodnjavanje mora zadovoljavati i određene parametre kvalitete, što se utvrđuje analizom. Treba imati nizak sadržaj krutih čestica i otopljenih soli. Osim fizičkih svojstava, pažnju je potrebno obratiti i na biološku kvalitetu, što znači da voda ne smije sadržavati patogene (uzročnike bolesti). Kemijska kvaliteta vode je bitna jer može utjecati na funkcioniranje sustava za navodnjavanje, usvajanje hranjiva te u nekim slučajevima izazvati oštećenja na biljci, odnosno, raspadanje strukturnih agregata u tlu.

Blizina tržišta i komunalna infrastruktura

Vegetacijski čimbenici u zaštićenom prostoru

Gnojidba

Folije za pokrivanje plastenika

Tipovi zaštićenih prostora

Kontejneri i supstrati za proizvodnju presadnica

Malčiranje i direktno prekrivanje

Navodnjavanje u zaštićenim prostorima

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 6/2019

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPostanite „Poljoprivrednik za 10“ – prijavite se na radionice Ministarstva poljoprivrede
Sljedeći članakKako koristimo fond za ruralni razvoj – rezultati nakon prvog tromjesečja 2019.
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.