Prilog broja: Kako započeti uzgoj u zaštićenim prostorima?

33

Stranice u tiskanom izdanju: 49 – 57

Uzgojem povrća i ukrasnog bilja u zaštićenim prostorima, gdje zbog specifičnih svojstava pokrovnih materijala vladaju povoljniji mikroklimatski uvjeti nego na otvorenom, mogu se ostvariti viši i kvalitetniji prinosi nego u proizvodnji na otvorenom. U zaštićenim prostorima moguće je regulirati vegetacijske čimbenike, dok je njihova glavna svrha očuvanje topline koja se akumulira od svjetlosne energije sunca ili uvodi sustavima grijanja. Podjednake rezultate u proizvodnji moguće je tijekom „prosječnih“ godina bez ekstremnih temperatura, dugih razdoblja visoke vlage zraka ili jakog napada bolesti i štetnika ostvariti uzgojem bilja u jednostavnim zaštićenim prostorima domaće izrade kao i u industrijskim objektima. „Prosječne“ godine sve su rjeđe, a vremenske prilike se mijenjaju sve brže i sve ekstremnije. Stoga prednost imaju zaštićeni prostori opremljeni opremom za reguliranje mikroklime, u kojima su umanjeni nepovoljni vanjski uvjeti. Glavna prednost primjene visoke tehnologije u zaštićenim prostorima u različitim klimatskim regijama je osiguravanje dodatne sigurnosti i stabilnosti u proizvodnji, što u konačnici može rezultirati većom profitabilnošću u trenutnim tržišnim uvjetima.

Lokacija zaštićenog prostora

Na izbor lokacije utječe niz čimbenika, a njihova važnost ovisi o tome radi li se o proizvodnji za vlastite potrebe ili komercijalnoj proizvodnji. Za obje namjene proizvodnje važni su klima, reljef, tlo i voda za navodnjavanje, dok je za komercijalnu proizvodnju od presudne važnosti tržište te izvor energije za grijanje i izgrađenost komunalne infrastrukture.

Uz makrolokaciju, klima određuje i mikrolokaciju. Za planiranu lokaciju izgradnje zaštićenog prostora potrebno je poznavati vremenske prilike, odnosno, prikupiti podatke o srednjim dnevnim, maksimalnim i minimalnim temperaturama zraka, trajanju sijanja sunca i ukupnoj solarnoj radijaciji, količini i rasporedu oborina, vlažnosti zraka, brzini i prevladavajućim smjerovima vjetra za višegodišnje razdoblje.

Izbor terena

Kod izbora mikrolokacije treba obratiti pažnju i na blizinu onečišćivača. Zaštićeni prostori trebali bi biti udaljeni 1-5 km od industrijskih postrojenja te 100-500 m od glavnih prometnica.

Za podizanje zaštićenih prostora najpovoljniji su ravni ili blago nagnuti tereni (do 1 %). Ako je nagib veći ima više zemljanih radova i mijenja se prirodni profil tla. Na nagnutim terenima najpovoljnija je južna ekspozicija. Na odabranoj mikrolokaciji potrebno je obaviti uzorkovanje tla i u laboratoriju analizirati fizikalna i kemijska svojstva tla radi eventualne provedbe melioracijskih mjera za popravak spomenutih svojstava.

Potreba za vodom

Poznavanje potrebne godišnje količine vode i vršnih potreba u najtoplijem dijelu godine odredit će potreban kapacitet izvora vode za navodnjavanje. Voda za navodnjavanje mora zadovoljavati i određene parametre kvalitete, što se utvrđuje analizom. Treba imati nizak sadržaj krutih čestica i otopljenih soli. Osim fizičkih svojstava, pažnju je potrebno obratiti i na biološku kvalitetu, što znači da voda ne smije sadržavati patogene (uzročnike bolesti). Kemijska kvaliteta vode je bitna jer može utjecati na funkcioniranje sustava za navodnjavanje, usvajanje hranjiva te u nekim slučajevima izazvati oštećenja na biljci, odnosno, raspadanje strukturnih agregata u tlu.

Blizina tržišta i komunalna infrastruktura

Vegetacijski čimbenici u zaštićenom prostoru

Gnojidba

Folije za pokrivanje plastenika

Tipovi zaštićenih prostora

Kontejneri i supstrati za proizvodnju presadnica

Malčiranje i direktno prekrivanje

Navodnjavanje u zaštićenim prostorima

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 6/2019

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPostanite „Poljoprivrednik za 10“ – prijavite se na radionice Ministarstva poljoprivrede
Sljedeći članakKako koristimo fond za ruralni razvoj – rezultati nakon prvog tromjesečja 2019.
doc. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.