Zadnje zaštite i skladištenje mrkve

48

""Na većim se površinama za vađenje mrkve kupuju kombajni koji u jednom prohodu podrivaju mrkvu, sustavom remenja zahvaćaju lišće, čupaju ukupan urod i prijenosnom vrpcom dovode do uređaja gdje se lišće odreže, a korijen odlaže u spremnike. Za učinkovit rad takvih strojeva lišće mrkve u vrijeme vađenja mora biti zdravo i čvrsto. Osim pogodnog zemljišta i dostupne vode za navodnjavanje, ograničavajući čimbenik uspješnog uzgoja mrkve su neželjene biljke (korovi), štetnici (među kojima je najčešća mrkvina muha) i uzročnici biljnih bolesti. Najčešća bolest mrkve je palež lišća (Alternaria dauci) koja u povoljnim uvjetima uzrokuje potpuno sušenje nadzemne zelene mase (vidi sliku). Uz štete koje nastaju zbog smanjenog uroda, na zaraženim je poljima otežano ili onemogućeno strojno vađenje mrkve.

Primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja u usjevima mrkve je često ograničena zbog mogućih ostataka (rezidua) u zadebljalom korijenu, odnosno mrkva namijenjena za dječju hranu ne smije se kemijski tretirati.

Prvi simptomi infekcije

Prvi simptomi na lišću mrkve se pojavljuju 8-10 dana nakon optimalnih uvjeta za infekciju u obliku malih, nepravilnih, tamnih lezija ili pjega. Pjege se brzo povećavaju, međusobno spajaju, a zaraženo tkivo postaje tamno-smeđe ili crne boje. U povoljnim uvjetima za razvoj vrste Alternaria dauci oboljelo lišće mrkve se brzo suši, a usjev izgleda kao spaljen. Starije je lišće najprije zaraženo. Opisane se pjege obično prvo pojavljuju na rubnom dijelu, a naknadno i na ostalim dijelovima rascjepkane liske i lisnim peteljkama. Simptomi na peteljkama su slični onima na lisnoj površini, ali su te pjege značajno izdužene. U zdravstvenom nadzoru sjemenskog usjeva mrkve osobitu pažnju posvetiti uzročniku paleži lišća, jer osim listova može biti zaražena glavna stabljika sa cvjetnim organima (štitac). Rano inficirani cvjetovi ne daju klijavo sjeme, ali iz kasnije zaraženih sjemenjača dobivamo sjeme dobre energije rasta i razvoja.

U područjima s kontinentalnom klimom zaraženo sjeme, zaostali zemljišni biljni ostaci ili oboljela divlja mrkva predstavljaju osnovni izvor zaraze paleži lišća mrkve u novoj vegetaciji.

Premda postoje razlike u osjetljivosti mrkve na palež lišća potpuno otpornih sorata ili hibrida na tržištu nema. Ipak se preporučuje sjetva tolerantnijih sorata ili hibrida mrkve (npr. Bolero, Carlo) jer se broj usmjerenih tretiranja fungicidima smanjuje. Smatra se da poštivanje plodoreda i prostorna izolacija predstavljaju značajnu mjeru biljne higijene koja umanjuje potencijal bolesti. Zaraženo je sjeme važan način širenja paleži lišća mrkve, osobito u nova područja gdje bolest još nije poznata. Uzročnik bolesti se na odbačenim i zaraženim biljnim ostacima može održati 30 do 52 tjedna. Odbačeni zadebljali korijen mrkve nakon zimskog skladištenja na otvorene hrpe u polje također predstavlja izvor bolesti.

""Važnost sjetve i meteoroloških uvjeta

Zbog specifičnih nametnika mrkvu ne treba sijati na istu površinu 4-6 godina, a u sjetvi koristiti kalibrirano sjeme tretirano protiv gljivičnih bolesti. U nekim se zemljama mrkvu na istu površinu preporučuje sijati svake treće godine. Postoje mnogobrojna istraživanja o utjecaju meteoroloških uvjeta na razvoj paleži lišća mrkve, a smatra se da temperature +14° do +28oC, razdoblje vlaženja lisnog tkiva u trajanju barem 6 h i povišena relativna vlažnost zraka (barem 90 %) pogoduju jačem razvoju paleži lišća mrkve. Ljetne oborine, navodnjavanje usjeva kišenjem, rosa i magla značajno pospješuju razvoj bolesti. U područjima intenzivne proizvodnje mrkve mjere zaštite protiv paleži lišća bez prognozne službe počele bi se provoditi kad je usjev razvio lišće visine 20-tak cm od površine tla i ovisno o količini oborina ponavljale bi se svakih 7-10 ili najviše 12 dana. U nekim područjima proizvođači mrkve započinju zaštitu tek nakon pojave prvih znakova bolesti u polju ili nakon određenog razdoblja od obavljene sjetve. U rano posijanim proljetnim usjevima prvi znakovi paleži lišća se pojavljuju tek 100-tinjak dana nakon sjetve i nemaju značajan utjecaj na visinu prinosa, dok je u usjevima mrkve posijanim u rano ljetnom razdoblju moguća pojava simptoma paleži lišća već u razdoblju kraćem 60 dana od sjetve. U područjima gdje se tijekom toplog ljetnog razdoblja usjevi mrkve natapaju kišenjem (orošavanjem) ili su česte ljetne oborine, odnosno kada bilježimo brojna jutarnja vlaženja lišća u trajanju barem 4 sata zbog riječnih blizina (rosa, magla) potrebno je pored svih mjera biljne higijene provoditi i usmjerenu zaštitu primjenom fungicida. Najbolji rezultati u suzbijanju najopasnije bolesti lišća mrkve (Alternaria dauci) dobiveni su primjenom djelatnih tvari: azoksistrobin (Ortiva, Quadris), boskalid + piraklostrobin (Signum DF), trifloksistrobin + tebukonazol (Nativo DF), difenkonazol ( Difkor, Score 250 EC) te difenkonazol + azoksistrobin (Ortiva Top SC). Svi navedeni pripravci dobro suzbijaju pepelnicu (Erysiphe) i sivu pjegavost (Cercospora) lišća mrkve, a neki od njih djelomično umanjuju crnu trulež korijena (npr. Ortiva Top, Signum DF). Pritom je važno koristiti ih u propisanim količinama, uz poštivanje najvećeg broja primjene tijekom jedne sezone na istoj površini i propisane karence! Skladištenje mrkve za vlastite potrebe je moguće u podrumima ili sličnim prostorijama gdje se može osigurati temperatura u rasponu od +2° do +5°C, uz relativnu vlažnost zraka 90 %. Prije skladištenja se ne preporučuje mrkvu prati! Najduže se čuva u hladnjači (6-8 mjeseci) uz temperaturu 0°C i relativnu vlažnost 97 %. Pritom je potrebna povremena izmjena zraka, jer mrkva je osjetljiva na povišene koncentracije CO2 i etilena, pa se zbog toga ne čuva u skladištima s kontroliranom atmosferom!

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKomisija objavila način primjene paketa potpore za poljoprivrednike u vrijednosti od 500 milijuna eura
Sljedeći članakAgencija za poljoprivredno zemljište otvorila podružnicu u Pazinu
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.