Povrće namijenjeno čuvanju i skladištenju treba biti zrelo, zdravo i neoštećeno u berbi, čisto od ostataka tla. Budući da povrće nakon berbe nastavlja sa staničnim disanjem, dolazi do oslobađanja vode, ugljičnog dioksida i topline. Stoga je važno što brže nakon berbe sniziti temperaturu s ciljem smanjenja intenziteta disanja.

Neke povrtne vrste su otporne na hladnoću, pa uz malu zaštitu mogu ostati na polju cijelu ili veći dio zime. To su peršin, pastrnjak, zimske sorte kelja, kelja pupčara i poriluka. Za potrebe domaćinstva i manjih proizvođača, neke se vrste uspješno mogu sačuvati i u uvjetima dobro izoliranog podruma ili sličnih gospodarskih prostorija koje su hladne, čiste, suhe i prozračne. Za čuvanje većih količina povrća mogu se koristiti i nadzemni ili ukopani trapovi. U jednostavnijim spremištima mogu se čuvati krumpir, mrkva, celer, cikla, postrna repa, podzemna koraba, crna rotkva, kupus, kelj i korabica.

Na održanje početne kvalitete, odnosno, dužinu čuvanja najviše utječu temperatura i relativna vlažnost zraka. Najbolji uvjeti za skladištenje mogu se osigurati u hladnjačama s kontroliranom atmosferom (CA). Tamo je reguliranjem temperature, vlage i količine CO2. Optimalna temperatura čuvanja za većinu vrsta povrća iznosi oko 0 °C uz visoku relativnu vlagu zraka (osim za lukove).

Izuzetak su grah mahunar, krastavac, paprika i rajčica namijenjeni za kratkotrajno čuvanje, a koji su osjetljivi na niske temperature i pokazuju oštećenja uz razvijanje ulegnuća, gubitka okusa i mirisa te raspadanje tkiva. Temperatura čuvanja graha mahunara je između 7 i 8 °C, paprike 8 do 13 °C, krastavca 10 do 12 °C te rajčice 12,5 do 15 °C. Slično je i s krumpirom.. Njegovi se gomolji tijekom dužeg zimskog razdoblja najbolje očuvaju pri temperaturi do 2 do 7 °C. Pri temperaturi nižoj od 2 °C krumpir postaje sladak, na 0,5 °C počinje se smrzavati, dok se na -3 do -4 °C potpuno smrzne.

Nekoliko dana prije unosa povrća, prostoriju za čuvanje povrća potrebno je dobro očistiti, zidove obijeliti vapnom, a pod dezinficirati. Nakon prestanka djelovanja dezinfekcijskog sredstva, prostorija se mora dobro prozračiti. Za spremanje većih količina povrća mogu se pripremiti boksovi od letava. Kako bi se osigurao dobar protok zraka boksovi trebaju biti najmanje 20 cm odignuti od poda. Isto toliko i odmaknuti od zidova. Druga je mogućnost jednostavnija, ali nešto skuplja: skladištenje u letvaricama koje se mogu složiti i do 2 m visine, a da su pritom stupovi letvarica udaljeni 20 cm.

Praktični boksovi od letava za čuvanje povrća zimi

Korjenasto i gomoljasto povrće

Korjenasto povrće se najbolje čuva u podrumu u letvaricama s vlažnom smjesom lakog tla i pijeska. Između slojeva povrća stavlja se sloj tla debljine oko 5 cm. Ako se peršinu i celeru želi sačuvati lišće, slažu se ukoso s lišćem prema gore. Optimalna temperatura za čuvanje korjenastog povrća je 0 do 2 °C, a bez štete mogu podnijeti i do -3 °C. Veće količine ovog povrća mogu se sačuvati u spremištima s takvim uvjetima u manjim hrpama, visine do 1 m.

Krumpir namijenjen za čuvanje mora biti zreo, zdrav, neoštećen, prosušen i sortiran. Najpovoljnija temperatura za čuvanje je nešto viša nego za korjenasto povrće, od 2 do 7 °C. Može se čuvati u hrpama visine do 1 m ili u specijalno pripremljenim boksovima i do 2,2 m visine. Za razliku od krumpira, batat nakon vađenja tijekom listopada, prvih dva do tri tjedna zahtijeva temperature između 20 i 25 °C kako bi zarasle ozljede nastale prilikom vađenja. Nakon toga se čuva na temperaturi 13 do 16 °C uz 85 do 90 % relativne vlage zraka. Dulje čuvanje, do 10 mjeseci provodi se pri 12 do 15 °C i 65 % relativne vlage zraka.

Preporučena temperatura skladištenja jama je 12 do 15 °C. Optimalna iznosi 15 do 16 °C uz relativnu vlagu zraka 70 %. Na temperaturama ispod 10 °C dolazi do pojave ozeblina na gomoljima. Ako se gomolj postupno koristi za ishranu, dio koji ostaje može se umotati u alu-foliju i čuvati u hladnjaku ili na temperaturi iznad 20 °C. To će potaknuti stvaranje kalusa i samozaraštanje rane na gomolju.

Nakon vađenja, podanci hrena čiste se od ostataka tla, odstranjuje se lišće, sekundarni izboji za reprodukciju ili preradu te sitni korjenčići i pupovi. Slijedi pranje, nakon čega se pakira u letvarice, kutije ili PE vrećice. Ovako dorađeni hren može se skladištiti do 6 mjeseci pri temperaturi od 0 do 1 °C i relativnoj vlazi zraka od 95 %. Nedorađeni hren uspješno se može čuvati u podrumima u trapovima (kante ili vreće napunjene vlažnim pijeskom ili piljevinom), uz dobru zaštitu od smrzavanja.

čuvanje povrća

čuvanje povrća
Skladište za povrće u podrumu

Lisnato povrće

Prije početka zime neoštećene biljke endivije i lisnatog radiča vade se s korijenom, očiste se od oštećenog i požutjelog lišća, zatim se presađuju u letvarice s vlažnom smjesom lakog tla i pijeska te smještaju u podrum. Moguće je izvađene i na opisani način pripremljene biljke posaditi na zaklonjeno mjesto u vrtu, gusto, jednu do druge. Gredica se sa strane nagrne tlom, a odozgo prekrije agrotekstilom ili prozirnom PE-folijom.

Endivija se na temperaturi 0 °C i 90 do 95 % relativne vlage zraka, u ambalaži obloženoj PE-folijom može održati do 20 dana. Lisnati radič može se čuvati na temperaturi 0 do 1 °C i relativnoj vlazi 90 do 95 % tijekom 10 do 12 dana. Literatura također navodi održivost do tjedan dana pri temperaturi od 2 do 5 °C i visokoj relativnoj vlazi. Glavati radič ima bolju održivost. Pri 0 °C i relativnoj vlazi višoj od 95 % može se čuvati 15 do 20 dana, pakiran u PE-foliju. U uvjetima bez hlađenja, salata je kratke održivosti, dok se pri čuvanju na temperaturi 0 do 1 °C i relativnoj vlazi zraka 95 % može se održati do dva tjedna, a upakirana u PE-foliju čak 40 do 45 dana.

Špinat se može skladištiti do nekoliko dana u pri temperaturi od 0 °C i relativnoj vlazi zraka 95 %. Blitva kao i špinat brzo gubi vlagu i svježinu i zato mora što prije stići do tržišta. Pakiranje u jedinice obložene PE-folijom korisno je za bolju održivost. U slučaju potrebe može se skladištiti na temperaturi od 0 °C i 90 do 95 % relativne vlage zraka 7 do 12 dana. Ako se potrebni uvjeti čuvanje ne mogu osigurati, za osobnu upotrebu najbolje je rješenje smrzavanje.

Kupusnjače

Za čuvanje u spremištu, glavice kupusa moraju biti zrele i čvrste. Slažu se pažljivo u hrpe do 1,5 m visine, a mogu se pokriti vanjskim lišćem. Računa se da po četvornom metru spremišta može složiti 300 do 400 kg kupusa ili oko 250 kg kelja. Kupus se može skladištiti pri temperaturi od 0 do 1 °C i relativnoj vlazi zraka 95 %. Kasni kultivari mogu se skladištiti više mjeseci pa tako bijeli kultivari mogu sačuvati prihvatljivu kvalitetu 5 do 8, a crveni 4 do 6 mjeseci nakon berbe. Kelj se u navedenim uvjetima može održati do dva mjeseca.

Jesenski kultivari cvjetače se mogu skladištiti pri temperaturi od 0 do 1 °C i 97 % relativne vlage zraka, u trajanju od 6 do 8 tjedana. Cvjetaču treba uskladištiti prije nego što vanjski listovi počnu žutjeti i lako se odvajati. Vrlo je osjetljiva na etilen i ne smije se skladištiti s kulturama koje ga obilno oslobađaju (rajčica, dinja). Pri temperaturi oko 20 °C cvat se može održati najviše 3 dana, nakon čega požuti i vene. U hladnjači se može čuvati 8 do 10 dana na temperaturi oko 0 °C i relativnoj vlazi zraka 95 %.

Pojedinačne glavice kineskog kupusa mogu se pakirati u perforirane PE-vrećice, što pridonosi boljoj održivosti. Kineski kupus se može skladištiti na temperaturi 0 do 2 °C i pri relativnoj vlazi zraka od 95 %. Maksimalna održivost u skladištu mu je 2 do 3 mjeseca, s time da gubici mogu biti i do 40 %.

Optimalni uvjeti za čuvanje povrća

Vrsta povrćaTemperatura zraka, °CRelativna vlaga zraka, %Trajanje čuvanja
Cikla098-1004-6 mjeseci
Mrkva098-1007-9 mjeseci
Peršin095-1002-2,5 mjeseca
Brokula095-10010-14 dana
Kelj095-1002-3 tjedna
Kelj pupčar095-1003-5 tjedana
Kupus (rani)098-1003-6 tjedana
Kupus (kasni)098-1005-6 mjeseci
Salata095-1002-3 tjedna
Endivija095-1002-3 tjedna
Radič095-1002-4 mjeseca
Mladi luk095-1003-4 tjedna
Luk065-701-8 mjeseci
Češnjak065-706-7 mjeseci
Grah4-1040-506-10 mjeseci
Grah mahunar4-7957-10 dana
Krastavac10-129510-14 dana
Lubenica10-15902-3 tjedna
Patlidžan8-1290-957 dana
Paprika7-1390-952-3 tjedna
Rajčica (zelena)> 1690-951-3 tjedna
Rajčica (zrela)8-1090-955-7 dana
Krumpir4-790-955-10 mjeseci
Batat13-1685-904-7 mjeseci

Luk i češnjak

Zrele i suhe lukovice luka i češnjaka otporne su na niske temperature, a najbolje se čuvaju na 0 °C. Spremište u kojem se čuva ovo povrće mora biti hladno, prozračno i suho. Za razliku od drugih vrsta povrća, za lukovičasto je visoka vlaga štetna. U domaćinstvu su prostorije s nižom vlagom zraka obično tavani. Ako luk na tavanu smrzne, ne smije se dirati sve dok se postepeno ne odmrzne i u tom slučaju će biti ponovo upotrebljiv.

Postoji nekoliko načina čuvanja luka i češnjaka. Za manje količine preporuča se čuvanje u jednorednim ili dvorednim vijencima s 50 do 100 lukovica, obješenim o grede. Kako se lukovice međusobno vrlo malo dodiruju, omogućeno je dobro prozračivanje pa je izbjegnuto stvaranje većih žarišta bolesti. Takav način skladištenja nije prikladan za velike količine lukova jer izrada vijenaca zahtijeva mnogo vremena i radne snage.

čuvanje povrća
Batat treba skladištiti na temperaturi od 16 stupnjeva

Luk i češnjak mogu se jednostavno čuvati na policama širine do 2 m, a koje se učvršćuju 80 cm jedna iznad druge. Debljina sloja lukovica na policama je između 25 i 50 cm. Ovaj način čuvanja je vrlo praktičan zbog lake provjere zdravstvenog stanja lukovica. Veće količine luka i češnjaka mogu se čuvati na rešetkastom podu izrađenom od letvi razmaknutih 1 do 1,5 cm i postavljenih na 10-ak cm iznad poda spremišta. Tako je osigurano nesmetano strujanje zraka. Na pripremljene rešetke, lukovice se sipaju na hrpe visine do 0,5, širine do 3, a dužine do 6 metara.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakVaraždinsko zelje – vole mladi, poštuju stariji, a cijene gurmani
Sljedeći članakBožikovina – jedan od simbola Božića
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.