Puževi golaći važni su štetnici povrćarskih kultura poglavito kroz proljeće i jesen. Važan preduvjet njihovoj pojavi su obilne kiše ili vlažni i magloviti dani bez sunca. U toplijim razdobljima godine, rosa u rano jutro, vlaga prisutna u predvečerje ili tijekom noći, pogoduju njihovoj aktivnosti. Nasadi povrćarskih kultura, bilo u zaštićenim prostorima ili na otvorenom, često se i obilno zalijevaju. Time se dodatno pospješuju uvjeti za život puževa.
Populacije puževa tijekom zime rijetko su ugrožene, s obzirom na to da prezimljuju dublje u tlu (u stadiju jaja ili odraslih jedinki), ispod biljnih ostataka ili odloženih predmeta u vrtu, a poznato je da rijetko stradaju čak i ako su u dodiru s kristalićima leda.
Štetnost puževa u proizvodnji povrća
U nasadima je istovremeno moguće naći više vrsta puževa golaća u različitim razvojnim stadijima, od jaja i ličinki do odraslih oblika. Unatoč poslovičnoj sporosti, ove životinje su izuzetno spretne, pokretljive i proždrljive. Dnevno mogu pojesti količinu hrane i do 50% svoje ukupne težine. Godišnje se navodi i do 2,5 kg pojedenog biljnog materijala po jednome pužu. Puževi čine štete već na sjemenkama, klijancima i presadnicama i tako mogu značajno reducirati broj biljaka po jedinici površine u samom početku uzgoja povrća. Često preko noći nestaju cijeli, najčešće rubni redovi biljaka u nasadima. Na razvijenim biljkama oštećuju lisnu površinu, vegetativne vrhove ili plodove te tako umanjuju kvalitetu i kvantitetu proizvoda namijenjenih tržištu.
Osim što hranidbom čine oštećenja, puževi proizvode onečišćuju svojom prisutnošću, sluzavim tragovima ili izmetom te ih čine neatraktivnima. Vrlo često kroz nastala oštećenja u biljke prodiru i različite patogene gljive i bakterije. To postaje dodatni problem u proizvodnji povrća.
Najugroženije su lisnate vrste povrća, ali često su ugroženi i nasadi rotkvice, rajčice, paprike, šparoge, graha, brokule, lubenice, dinje, tikve i dr.
Beskrajna i teška borba
Veći proizvođači povrća, u slučaju potrebe suzbijanja puževa, koriste se kemijskim pripravcima. Limacidni mamci rasipaju se po površini tla i između biljaka, gdje puževi na njih nailaze ili su prema njima privučeni hranidbenom komponentom mamca. Ovi pripravci često ne postižu zadovoljavajući učinak jer mogu biti inaktivirani obiljem vlage, a vrlo često i jer su zatrpani česticama tla.
Kod jakih napada tj. visoke brojnosti puževa u nasadima, učinak primijenjenih mamaca nije zadovoljavajući. Tada su i najozbiljniji proizvođači povrća dovedeni u bezizlaznu situaciju. Na velikim površinama teško je prakticirati alternativne mjere zaštite.
Manji proizvođači povrća, koji povrće proizvode za osobne potrebe, najčešće ne žele koristiti tvorničke limacidne mamce te na svojim relativno malim površinama mogu primjenjivati i alternativne mjere suzbijanja.
Mogućnosti suzbijanja puževa golaća u nasadima povrća
Higijena prostora prije svega
Prije nego smo suočeni s problemom pojave puževa u našim nasadima, potrebno je razmotriti sve preventivne mjere kojima bismo njihovu štetnost smanjili na minimum.
Naime, vrlo često nasadi na otvorenom, ali i zaštićeni prostori, okruženi su zatravljenim i zapuštenim površinama ili se u njihovoj blizini nalaze vodotoci oko kojih je utočište puževa.
Oko nasada, po mogućnosti, potrebno je načiniti širi otkos i na taj način otežati prelazak puževa iz «skrovitih» mjesta s bujnim raslinjem. Sve nepotrebne predmete, daske, grane, kamenje, žice, vreće, stare kante, bačve i sl. potrebno je ukloniti iz okoline nasada. Nije prikladno locirati ni kompostište u blizini površina na kojima proizvodimo povrće. Potrebno je, dakle, voditi računa o higijeni prostora. Ovakva mjesta idealna su za zadržavanje puževa i odlaganje njihovih jaja. Ako želimo namjerno ostaviti poneko od ovakvih „skloništa“, moramo ih redovito pregledavati i ispod njih uklanjati puževe. U tome slučaju namjerno postavljeni predmeti služe kao trapovi.
Agrotehničke mjere
Prilikom planiranja proizvodnje važno je provesti pravovremenu obradu tla, kako bi se ono moglo pripremiti za sadnju. Finom obradom tla reduciramo prostor između čestica tla unutar kojega se puževima otežava gibanje, skrivanje ili odlaganje jaja. Istovremeno, obradom tla na površinu izbacujemo veliki broj jaja i jedinki puževa koji su tako na dohvat njihovim prirodnim neprijateljima.
Važno je provesti i pravovremenu sjetvu ili sadnju presadnica koje su u dobroj «kondiciji». Oslabjele biljke teško će preživjeti oštećenja nastala hranidbom puževa. Biljke je potrebno i prihranjivati kako bi što brže prošle kritično razdoblje razvoja. Slabije razvijene biljke, slabije podnose oštećenja lisne površine. Važno je imati na umu da su neke od biljaka «dobri domaćini» puževima, a neke ih odbijaju. Ako je moguće, treba ih razmjestiti po površinama tako da privlačne biljke nisu prve na dohvatu. Zalijevanje nasada, ako je moguće tako se organizirati, prikladnije je provesti rano u jutro, nego navečer. Tada se očekuje najjača aktivnost puževa u nasadu.
Postavljanje barijera kretanju puževa
Za kretanje puževa po površini i kroz tlo, kao i po biljkama, od presudne je važnosti vlažnost sredine kroz ili po kojoj se kreću, klizeći svojim sluzavim stopalom. Tijelo puževa golaća nije zaštićeno kućicom te je osjetljivo na pomanjkanje vlage. Izloženi visokim temperaturama, direktnoj sunčevoj svjetlosti i suši, dehidriraju, što za njih ima letalan učinak. Ovu njihovu «slabost» često koristimo kroz alternativne mjere kojima ih želimo suzbiti.
Jedna od njih je primjena vapna, suhe kore drveta, suhih borovih iglica, slame, pilovine, dijatomejske zemlje i sl. koje rasipamo po površini tla, i izazivamo isušivanje stopala puževa, koji ostaju «zarobljeni» na mjestu gdje kasnije ugibaju pod djelovanjem direktnog sunčevog svjetla ili od prirodnih neprijatelja. Djelatna tvar limacidnih mamaca kao što je metaldehid jednim dijelom također djeluje na puževe na način da sprječava rad stanica zaduženih za proizvodnju sluzi te oni ugibaju uslijed dehidratacije. Na sluznicu puževa djeluju i pripravci na osnovu željezovog fosfata.
Bakrene ograde ili trake kao gotovi proizvodi danas su dostupni i na našem tržištu, iako vrtlari znaju i improvizirati. Svojim električnim nabojem ove ograde djeluju odbojno na puževe, čije je tijelo vlažno, te na njih djeluju električnim „šokovima“. Takve ograde mogu se ukopati u zemlju, barem 8-10 cm, a visine su do 25 cm. Postavljaju se oko vrtova i površina kojima prijeti dolazak puževa iz okoline. Bakrene ograde mogu se postavljati uz rubove plastenika, gdje se uvijek nađe veliki broj puževa. Bakrene trake mogu se omotati oko posuda u kojima se uzgajaju presadnice ili cvijeće.
Hranidbeni trapovi
Hranidbeni trapovi svojim sadržajem privlače puževe na hranidbu. Trapove možemo načiniti od plastičnih posudica, limenki i sl, iako se danas mogu i kupiti. Važno je ukopati ih u zemlju tako da je gornji rub posudice oko 1 cm iznad površine tla. Na taj način spriječit ćemo ulazak korisnih vrsta kukaca ili drugih organizama. U hranidbene trapove možemo staviti pivo, koje je potrebno mijenjati svakih dva do tri dana, ostatke voća, mlijeko, sirutku, navlažene pšenične mekinje, suhu hranu za pse i mačke i sl.
Trapove je potrebno čistiti i iz njih svakodnevno uklanjati puževe. Na manjim površinama ovakva mjera može se nadopuniti i redovitim sakupljanjem puževa.
Biljke s repelentnim svojstvima
U biljne vrste koje se odlikuju repelentnim (odbijajućim) učinkom na puževe ubrajaju se lavanda, ružmarin, timijan, rajčica, češnjak, kadulja, paprat i mnoge druge. Osim što na puževe djeluju odbijajuće kad se uzgajaju u vrtovima, od navedenih vrsta pripremaju se i botanički pripravci („uradi sam“) u vidu biljnih čajeva, juha i ekstrakata iz svježih ili osušenih biljnih dijelova. Sve pripravke potrebno je prije primjene testirati kako bi spriječili nastajanje neželjenih učinaka, s obzirom na to da mnoge „recepture“ i njihov učinak nisu istraženi, a u nekim slučajevima mogu biti opasni kao i kemijski sintetizirani pripravci.
Kemijsko suzbijanje
Kemijsko suzbijanje provodi se primjenom tvorničkih limacidnih mamaca na osnovu djelatnih tvari metaldehida i željezovog fosfata. Učinkovitost pojedinih djelatnih tvari ovisi u velikoj mjeri o njihovoj formulaciji. Mamci se kontinuirano usavršavaju, kroz prilagodbu veličine peleta, kako bi se poboljšala pokrovnost tretirane površine, ali i formulacija koje lakše odolijevaju utjecaju vlage.
Kemijski pripravci, osim pripravaka na osnovu željezovog fosfata, imaju dosta dugu karencu, što je dodatni problem u proizvodnji povrća, poglavito kada se kulture beru kontinuirano i višekratno. Svi mamci primjenjuju se rasipanjem po površini tla čime se suzbijaju samo puževi koji se kreću i trenutno nalaze na površini tla. Na puževe koji se nalaze skriveni u tlu mamci ne djeluju. Ovo je poseban nedostatak ako se radi o kulturama kojima je ugrožen podzemni dio, kao što su na primjer rotkvica, lukovičaste biljke i gomolji krumpira. Kemijsko suzbijanje, ako se primjenjuje kao jedina mjera suzbijanja puževa, vrlo često ne pruža zadovoljavajuću zaštitu.
Pomoć prirodnih neprijatelja
Dio populacije puževa koji se zadržava ispod površine tla ondje nalaze prirodni neprijatelji kao što su nematode, grinje, bičaši. Na površini tla nalaze ih ptice, kukci iz porodice trčaka, ježevi, žabe itd. Poznato je da se „primjenjuju“ i indijske patke trkačice, koje se rado hrane puževima golaćima.
Od svih navedenih prirodnih neprijatelja u svijetu je i komercijalno iskorištena nematoda Phasmarhabditis hermaphrodita koja s uspjehom parazitira različite vrste puževa, iako najuspješnije vrstu Deroceras reticulatum (mali sivi golać). Na veće jedinke vrste Arion vulgaris (španjolski puž), koja je u nas široko rasprostranjena, na žalost ne djeluju učinkovito. Pripravak na osnovu navedene nematode priprema se kao vodena suspenzija i primjenjuje zalijevanjem površina. Velika prednost ovakvih pripravaka je u tome što djeluju na puževe ispod površine tla. Parazitirani puževi prestaju se hraniti i činiti štete, iako ugibaju tek kroz nekoliko tjedana od infekcije, ovisno o veličini jedinki. Nematode napuštaju tijelo uginuloga puža te pronalaze nove domaćine. Takav biološki pripravak danas je moguće nabaviti i u nas, putem posrednika koji ih uvoze.
Integrirana zaštita nasada
Puževi su štetni organizmi čije suzbijanje zadaje velike napore proizvođačima povrća širom svijeta, a ne samo u nas. Nebrojeni su savjeti i radovi do sada napisani u stručnom, ali i znanstvenom tisku. Mrežne stranice donose nebrojeno sadržaja s ovom problematikom. Na žalost, borba je konstantna i nimalo jednostavna. Uspjeh u suzbijanju ovih štetnih organizama moguće je postići uz veliki trud, integriranom zaštitom i kombiniranjem svih raspoloživih mjera – preventivnih i kurativnih. Prakticiranjem samo jedne od spomenutih mjera najčešće nećemo postići zadovoljavajući učinak.
