Procjenjuje se da uspješan uzgoj kupusa može ugroziti 50-ak različitih uzročnika bolesti, a još sredinom 1990-ih godina u našoj se procijenilo da unatoč svim mjerama zaštite propada gotovo četvrtina kupusnjača od različitih kategorija neželjenih organizama (štetnici, uzročnici bolesti i korovi).

Rane povrtne kupusnjače (npr. kupus, kelj, brokula, cvjetača) najviše su ugrožene od prezimljujuće populacije kupusne muhe (Delia radicum), a kod ljetnog uzgoja (za jesensku berbu) iznadprosječna količina oborina tijekom mjeseca srpnja i kolovoza, toplina, sparina i dugotrajno vlaženje biljaka zbog jutarnje rose i magle, vrlo su bitni za pojavu i razvoj nekih uzročnika bolesti koji uzrokuju neželjene promjene na lišću uz naknadno propadanje glavica kupusa. Različite vrste štetnih gusjenica, uši, tripsi (resičari) i stjenice redovito se javljaju prilikom uzgoja povrtnih kupusnjača tijekom ljetnih mjeseci. Globalnim klimatskim promjenama posljednjih 20-ak sezona značajno raste učestalost i štetnost od bakterijske tamne truleži žila kupusa (Xanthomonas campestris p.v. campestris), koju sve češće srećemo na poljima i zaprimamo biljne uzorke koji potvrđuju njenu dominantnu štetnost u ljetnom uzgoju kupusa.

Bakterijska tamna trulež žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris) je ekonomski vrlo štetna bolest kupusa diljem svijeta, a suvremeni uzgoj favorizira njenu sve veću pojavu i štetnost. Kao i sve bakterijske bolesti, zahtijeva toplo i vrlo vlažno klimatsko razdoblje, pa su u Hrvatskoj najveće štete zabilježene u kontinentalnoj proizvodnji kupusa, kelja i cvjetače koji se sade tijekom ljetnog razdoblja, a navodnjavaju se “kišenjem” ili “orošavanjem”. Bakterija se primarno prenosi kontaminiranim sjemenom (samo 3 zaražene sjemenke na 10.000 zdravih mogu u optimalnim uvjetima uzrokovati epidemiju), zaraženim zaostalim biljnim ostacima u tlu i korovima iz porodice krstašica. Sekundarno se u usjevu širi kišnim kapljicama, kukcima (lisne uši), puževima i različitim alatom (oruđima), pa je u tom smjeru potrebno provoditi sve preventivne mjere kako bi se spriječila pojava bolesti u usjevu. Tuča i olujno nevrijeme jako pogoduje naknadnom razvoju bakterijske bolesti.

Prvi simptomi bakterijske tamne truleži žila se prepoznaju u formi žućkastih rubnih promjena tkiva tek razvijenih listova, veličine 1-3 cm, u obliku slova “V”. Središnji dio takvih žućkastih zona naknadno odumire (poprima smeđu boju), a lisne žile postaju tamne (crne). Žilama se uzročnik bolesti širi do stabljike, pa biljke slabije rastu, moguće se osuše ili ne formiraju glavicu očekivane veličine i čvrstoće. Potpuno je narušena kakvoća takovog zelja za kiseljenje. Na presjeku stabljike vide se tamne promjene u boji provodnih žila što je prepoznatljiv znak bolesti. Kad se bolest jednom pojavi na polju, zadržava vitalnost na zaostalim zaraženim biljnim dijelovima 2-3 godine. Simptomi postaju uočljivi pri toplom i vlažnom vremenu (24 ° do 29 °C). Temeljna mjera zaštite je plodored i korištenje zdravog sjemena jer je moguć razvoj latentno inficiranih presadnica. Naknadno se krajem ljeta bolest u polju vrlo brzo širi, a naročito joj pogoduju rosna i maglovita jutra u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna nakon čega slijede sunčani i topli dani.

U našoj zemlji od registriranih pripravaka za tretiranje kupusnjača u polju protiv bakterijske tamne truleži žila dopuštenje imaju samo neki bakarni pripravci (vidi Tablicu 1.)

Organski fungicidi registrirani u našoj zemlji za suzbijanje najčešćih uzročnika (pseudo)gljivičnih bolesti kupusnjača (Peronospora, Alternaria, Phoma, Mycospherella i dr.) nisu dovoljno djelotvorni protiv bakterijske tamne truleži žila.

 Organski fungicidi koji prema literaturnim podatcima pokazuju neki baktericidni učinak nemaju dopuštenje za primjenu u kupusnjačama u našoj zemlji, niti u Europskoj uniji (npr. kaptan, famoksadon). Stoga u integriranom uzgoju jednom u sezoni u programu zaštite kupusa mogu se primijeniti dopušteni bakarni pripravci (npr. Neoram WG, Cuprablau-Z WG) (preventivno uz dovoljno vlage i ne previše vrućem vremenu u prvom dijelu vegetacije kupusa).

Tablica 1. Neki bakarni fungicidi dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje bolesti kupusnjača, a pokazuju popratni učinak na bakterijsku bolest (Xanthomonas)

Naziv pripravkaSpektar djelovanjaPrimjenaKarenca
Neoram WG (kupus)Peronospora, Albugo, Erwinia, Xanthomonas, Mycosphaerella0,25-0,35 %K=20 dana
Cuprablau-Z 35 WG (cvjetača, brokula)Peronospora, Alternaria, Mycospherella, Xanthomonas0,66-1,5 kg/ha (5x)K=14 dana

Osim bakarnih pripravaka, proizvođači kupusa mogu preventivno protiv bakterijskih i gljivičnih uzročnika bolesti koristiti različite mikro-biološke pripravke na osnovi korisnih bakterija (npr. Bacillus subtilis i dr.) u pripravcima “Ekstrasol”, “BioLife”, “Pro-Bac”, “Mikroorganizmi”, “Serenade ASO” i drugi. Također, preventivna folijarna primjena bio-gnojiva s naglašenim sadržajem huminskih– i amino-kiselina ili ekstrakti alge Ascophyllum nodosum preventivno jača otpornost usjeva na stresne uvjete i zaraze uzročnicima bolesti.

Poštivanjem proširenog plodoreda (kupus na istu površinu tek svake treće ili četvrte godine) i primjenom gnojiva vapnenog dušika s propisanim ograničenjima nekoliko tjedana prije sadnje (“cijanamidna faza“) također umanjujemo pojavu ove bakterijske bolesti kupusnjača. Važno je identifikacijom utvrditi dominantne bolesti kupusa, te prema uzročnicima provoditi sve preventivne mjere zaštite kako bi spriječili rastuće štete od bakterijskih i gljivičnih patogena koji uzrokuju devastaciju glavica – naročito zadnjih mjesec dana razvoja u polju (kolovoz, rujan). Preventivne mjere daju učinak samo ako su primijenjene prije sadnje kupusa (npr. rasipanje vapnenog dušika barem 10-15 dana prije sadnje presadnica) i tijekom prvih 40-ak dana vegetacije kupusa (npr. mikrobiološki pripravci daju zadovoljavajući učinak samo ako se koriste prije vidljivih simptoma uzročnika bolesti kupusa).

Tablica 2. Mogućnosti provođenja različitih mjera sprječavanja razvoja bakterijske tamne truleži žila kupusnjača (Xanthomonas campestris pv. campestris)

Poštivanje plodoreda i uzgoj kupusnjača na istu površinu tek svake 3-4 godine.
Raskuživanje sjemena pri uzgoju domaćih eko-populacija “uzdržnom” selekcijom (npr. Varaždinsko zelje).
Preventivna primjena vapnenog dušika (200-250 kg/ha) uz propisana ograničenja barem 10-14 tjedna dana prije sadnje.
Uzgoj na bakterijsku trulež tolerantnijih hibrida kupusnjača (što ne vrijedi za domaće eko-tipove)(npr. Varaždinsko zelje).
Ograničena primjena dopuštenih bakarnih pripravaka (Neoram, Cuprablau-Z).
Tretiranje kupusnjača mikro-biološkim pripravcima (Bacillus subtilis) (preventivno, prije pojave simptoma bolesti).
Folijarna primjena bio-gnojiva s naglašenim sadržajem huminskih– i amino-kiselina (ili ekstrakti alge Ascophyllum nodosum) preventivno jača otpornost usjeva na stresne uvjete i zaraze uzročnicima bolesti.

Tablica 3. Optimalni epidemiološki uvjeti za razvoj nekih bolesti kupusa

Uzročnik bolesti glavica kupusaOptimalni epidemiološki uvjeti
Xanthomonas campestris pv. campestris (bakterijska tamna trulež žila)Optimalni uvjeti zaraze biljaka pri 20-29 °C, uz dugotrajne ljetne rose i/ili magle, vlaženje biljaka od navodnjavanja “kišenjem”, štete na biljkama od nametnika i tuče
Botrytis cinerea (siva plijesan)Razvija se pri širokom rasponu temperatura 1-30 °C (optimalno 18 °C), uz najmanje 15 sati vlaženja osjetljivih biljnih organa pri 15-20 °C i relativnu vlažnost zraka >90 %
Scletotinia spp. (bijela trulež)Pojavu bolesti očekujemo kod iznadprosječno kišnih razdoblja, uz maksimalno zasićenje zemljišta vlagom. Optimalne temperature 10-30 °C, uz visoku vlažnost zraka

Totalne štete na polju kupusa (slika 1) koje rezultiraju propadanjem glava od različitih uzročnika bolesti: najčešće od bakterijske tamne truleži žila (Xanthomonas) (slika 2, 3) ili gljivične bijele truleži glava (“mumifikacija”) (Sclerotinia) (slika 4) ili siva plijesan glavice kupusa (Botrytis) (slika 5).

Prethodni članakStabilno na tržištu junadi
Sljedeći članakEntomopatogeni nematodi – korist u proizvodnji povrća
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.