Danas se u svijetu uzgaja na stotine kultivara i F1 hibrida različitih svojstava s obzirom na primjenu, tip rasta, dužinu vegetacije, te otpornosti na bolesti (ponajviše virusne). Obzirom na primjenu, sorte paprike dijelimo na krupnoplodne sorte (Capsicum annuum var. macrocarpum), sitnoplodne sorte (Capsicum annuum var. microcarpum) i „Tabasco“ (Capsicum frutescens). Unutar krupnoplodnih i sitnoplodnih sorata razlikujemo tipove paprika od kojih svaki tip ima mnogo sorata. Većina sorata koje se nalaze na Sortnoj listi RH spada u krupnoplodne sorte, iz razloga što je kod nas rašireniji uzgoj krupnoplodnih sorata paprike. Od krupnoplodnih sorata najzastupljenije u uzgoju su sorte tipa „babura“, zatim sorte tipa „kapija“, „roge“, „paradajz paprike“ i „začinske“.
Paprika babura je najzastupljenija
Perikarp („meso“ ploda) im je debeo 5-7 mm, mliječnobijele, svijetložute, svijetlozelene ili tamnozelene boje u tehnološkoj zriobi koja u fiziološkoj zriobi prelazi u svijetlocrvenu, tamnocrvenu, narančastožutu ili ljubičastu boju. Masa ploda može biti od 50-150 g i više.
Blondy F1 paprika je rani hibrid „babura“ paprike odlikuje se visokom kvalitetom plodova i otpornosti na bolesti. Namijenjena je za proizvodnju na otvorenom, ali i za plastenike i staklenike. Ima vrlo snažnu biljku i čvrste četvrtaste plodove bjelkaste boje koji u fiziološkoj zriobi prelaze u žutu. Plodovi su prosječne mase 250 g i više, dužine 10 cm i širine 8 cm. Biljka je vrlo otporna na gljivične bolesti kao i na pojavu „flekavosti“ ploda uslijed nedostatka kalcija. Također je rezistentna na vrlo prisutan Y virus krumpira i 0 virus mozaika duhana. Dobro podnosi transport te od svih hibrida najduže zadržava svježinu na policama trgovina.
Plodovi babura koriste se za potrošnju u svježem stanju, a mogu se konzervirati kiseljenjem. Ovaj tip paprika ima širok asortiman ranih do kasnih sorti koje se mogu uzgajati na otvorenom i u zaštićenom prostoru. Poznate i raširene sorte kod nas su Bianca F1 i Blondy F1.
Kapija paprike
Tip paprike s velikim plosnatim plodovima stožastog oblika sa zašiljenim vrhom su takozvane „kapije“. Masa ploda može biti od 60-100 g, a perikarp debljine 4-7 mm. U tehnološkoj zriobi su tamnozelene boje, a crvene do tamnocrvene u fiziološkoj. Koriste se za pečenje i pripremu ajvara u domaćinstvima kao i za preradu kiseljenjem. Ovaj se tip paprike uzgaja uglavnom na otvorenom.
Zbog oblika ploda koji podsjeca na rog, ovaj se tip paprike cesto naziva „roge“ ili „rog paprika“.
Vrlo dugi, stožasti plodovi kod nekih mogu doseći dužinu od 20-30 cm. Omjer promjera i dužine ploda iznosi 1:5–8. Površina perikarpa može biti glatka ili malo naborana, a debljine 3–5 mm. Masa ploda iznosi 30–80 g. U tehnološkoj zriobi najčešće su žute ili svijetlozelene boje, a u fiziološkoj crvene. Uglavnom se uzgajaju na otvorenom, a može se uzgajati i u zaštićenim prostorima. Obično se koriste za kiseljenje biološkim postupkom.
U proizvodnoj praksi dosta rasprostranjena sorta je Arlequin, dok su Podravka i Slavonka prve hrvatske sorte „rog paprike“ s provedenim DUS testom upisane na Sortnu listu. DUS testom utvrđeno je da su sorte Slavonka i Podravka po morfološkim i biološkim obilježjima različite od svih do sada priznatih sorti, da su ujednačene i u reprodukciji stabline. Obje sorte visoko su rodne i kvalitetom plodova iznimno pogodne za preradu.
Podravka paprika je srednje rana sorta crvene rog paprike sa 60 cm visokom stabljikom na kojoj se formira najčešće 7–8 krupnih plodova visećeg položaja. U fiziološkoj zriobi plod je intenzivno crvene boje, blago izduženog srcolikog oblika. Prosječna masa ploda je 165 g, a sadržaj suhe tvari 7,2 %. Sorta je namijenjena prvenstveno za preradu u ajvar i proizvodnju fileta. Uspješno se može uzgajati na području čitave nizinske Hrvatske.
Slavonka paprika je u odnosu na Podravku po dospijevanju nešto ranija. Ima nisku, izrazito čvrstu i kompaktnu stabljiku. Na biljci formira najčešće 8–9 plodova, prosječne mase 150 g sa sadržajem suhe tvari 7,0 %. Sazrijevanje plodova je dosta ujednačeno, a plodovi u fiziološkoj zriobi dobivaju intenzivno crvenu boju veoma postojanu tijekom prerade. Uspješno se može uzgajati u gotovo svim područjima nizinskog dijela Hrvatske.
Paradajz
Kultivare okruglih i okruglospljoštenih glatkih ili malo rebrastih plodova obično nazivamo „paradajz paprike“. Selekcionirani su na što deblji perikarp (5–7 mm). Omjer promjera i visine ploda iznosi od 1:1 do 1:0,5, a masa ploda kreće se od 30-120 g. Plodovi mliječnobijele i svijetložute boje koriste se u tehnološkoj zriobi, a plodovi tamnozelene boje u tehnološkoj zriobi koriste se samo u crvenoj fiziološkoj zriobi. Uzgajaju se isključivo na otvorenom za preradu kiseljenjem.
Virovitičanka je srednje rana sorta tipa „paradajz paprike“ ima dobro razgranatu stabljiku, visine 45-50 cm. Plodovi su mesnati i čvrsti, okruglospljoštenog oblika. Masa ploda varira od 90-120 g, a debljina perikarpa je 6-7 mm. U tehnološkoj zriobi su svijetložute boje, a u ziološkoj crvene. Na biljci najcešće formira 8-10 plodova. Najviše se uzgaja u okolici Virovitice za preradu.
Začinske paprike
Kultivari „začinske“ paprike su stožastog oblika ploda, omjera promjera i dužine 1:2-3 s prosječnom masom ploda oko 20 g. U tehnološkoj zriobi plodovi su tamnozeleni, a u fiziološkoj tamnocrveni. Selekcionirani su na što tanji perikarp (2-3 mm) da se u fiziološkoj zriobi već na biljci što više osuše. Poželjno je da ovi kultivari paprike imaju intenzivnu crvenu boju koja se ne gubi sušenjem. Većina kultivara ima plodove slatkog okusa (ne sadrže kapsaicin), dok ljuti sadrže veću ili manju količinu kapsaicina. Po položaju na biljci plodovi mogu biti stršećeg ili visećeg položaja. Uzgajaju se isključivo se na otvorenom, a namijenjeni su za sušenje i mljevenje.
Sitnoplodne sorte
Sitnoplodne kultivare obično zovemo feferoni. Najpopularniji su oni stožastog oblika odnosa promjera i dužine 1:5-9, a mase ploda 3-10 g. U tehnološkoj su zriobi svijetlozeleni ili tamnozeleni, a u fiziološkoj žuti ili crveni. Kultivari koji sadrže sasvim malo kapsaicina zovu se slatki, a oni s kapsaicinom zovu se ljuti. Paprike tipa „šipke“ su manje prošireni sitnoplodni stožasti kultivari. Odnos promjera i dužine iznosi 1:3-5, a prosječna masa ploda 10–20 g. Sitnoplodni kultivari vrste Capsicum frutescens imaju na plodnim koljencima 2 ili više vrlo sitnih, jako ljutih plodova istih oblika kao i feferoni. Koriste se u fiziološkoj zriobi za vrlo ljute umake („tabasco“). Kod nas se uzgajaju kao ukrasne biljke lončanice.
Na Sortnoj listi RH samo su 3 sorte feferona: Feferoni žuti ljuti, Feferoni crveni ljuti i Feferoni zeleni blagi.
Feferoni crveni ljuti srednje je rana stara domaća sorta paprike izduženih plodova dužine 10-12 cm i promjera u najširem dijelu 1-1,5 cm. Masa ploda iznosi 4-4,5 g, koji su u tehnološkoj zriobi tamnozelene boje, a tamnocrvene u ziološkoj. Izrazito su ljutog okusa, a plodovi na biljci su stršećeg položaja. Osim uzgoja u domaćinstvima, uzgaja se za preradu.
