Termin plodored označava pravilnu, prostornu i vremensku izmjenu usjeva u vašem vrtu. Drugim riječima, plodored objedinjava termine plodosmjena (vremenska izmjena usjeva) i ophodnja ili rotacija (prostorna izmjena usjeva). Bez usklađenosti plodosmjene i rotacije, plodored, kao širi pojam ne bi se mogao ispravno provoditi.
Zašto je potreban plodored
S obzirom na to da u povrtnjaku uzgajamo velik broj različitih vrsta povrća, njihov uzgoj nije tako jednostavan kao što na prvi pogled izgleda ako poštujemo osnovna pravila. Naime, povrtnjak je specifično mjesto u našem vrtu gdje se na istoj površini tijekom godine uzgajaju dvije, a ponekad i tri (u Mediteranu) različite kulture. Među iskusnim je vrtlarima uvriježena dobra stara praksa. Ona je osnovni preduvjet za uspješan uzgoj povrća. Da se u povrtnjaku izmjenjuju kulture kako na istom mjestu ne bi uzgajali istu vrstu ili vrstu iz iste porodice godinu za godinom.
Mnoge bolesti na povrćarskim kulturama mogu se uspješno onemogućiti ako se ugrožena kultura ne vrati na isto mjesto 3,4 i više godina. To se objašnjava time što neke patogene gljive koje izazivaju bolesti ne mogu živjeti u zemljištu duže od 1, 2ili 3godine. Ili se za to vrijeme populacija patogena toliko smanji da prouzrokuju samo neznatne štete. Suprotno tome, kad se ista kultura ili neka druga koju napadaju isti patogeni, uzastopno uzgaja na istom mjestu više godina oni se namnože i izazivaju masovne štete. Njih je teško spriječiti i pravilnom primjenom kemijskih preparata. Pravilan plodored odnosno plodosmjena pomaže i u suzbijanju insekata. Naročito onih koji napadaju samo jednu vrstu usjeva, a ne mogu se kretati daleko. U tom slučaju, ako nema biljaka kojima se hrane, insekti masovno ugibaju.
Poznato je da se prinos nekih kultura značajno smanjuje poslije određene vrste. Međutim, to se ne događa nakon sjetve druge kulture. Dok treća grupa kultura dobro podnosi samu sebe. Tj. autostabilna je ili tolerantna na uzastopni uzgoj, godinu za godinom na istoj površini (monokultura). U tome se vidi utjecaj jedne kulture na drugu, odnosno međusobna tolerantnost usjeva.
Poznato je da uzgoj u monokulturi pogoršava ne samo kemijska (razina humusa, pH) nego i fizikalna svojstva tla (struktura tla). Dok različite vrste nejednako iscrpljuju tlo odnosno imaju različite potrebe za hranivima. Naime, neke kulture imaju duboki korijenov sustav koji crpi hraniva i vodu iz dubljih slojeva. Druge kulture s plitkim korijenovim sustavom iz gornjih slojeva. Osim toga, neke kulture mijenjaju kemijski sastav tla pomoću tvari koje izlučuju iz korijena. Na taj način smanjuju uspješnost uzgoja sljedeće kulture.
Tlo se dublje obrađuje za kulture s dubljim korijenom, a znatno pliće za kulture sa slabije razvijenim korijenom.
