Ustajala voda zahtijeva poseban postupak: mokar unutarnji sloj zemlje valja neizostavno razrahliti i popraviti pijeskom ili šljunkom. Kako bi se izbjegla svaka opasnost od prekomjerne vlažnosti, lukovice treba posaditi blago ukoso. Ovaj trik sprječava da se voda nakuplja na osobito osjetljivim dijelovima poput vrha i korijena. Bez brige, stabljike unatoč tomu rastu okomito.
Pjeskovito tlo zadržava vodu i hranjive tvari dulje, ako ispod njega stavite zreli kompost. Staro pravilo kaže da se lukovice sade na dubinu koja je jednaka njihovom dvostrukom promjeru. I ovdje ima iznimaka: u pjeskovitom tlu postoji opasnost da se skladišni organi biljaka smrznu zimi ili isuše u proljeće, pa se u takvom tlu mogu saditi i dublje. U glinenom tlu mogu lukovice brže tjerati ako su posađene pliće. Neke od divljih biljaka poput ozimnice i ciklame treba prekriti s tek nekoliko centimetara zemlje, jer inače trunu ili ne cvjetaju.
Rupe iskopajte lopatom ili pomoću posebnog oruđa za sadnju lukovica. Pomoću običnog šiljka za sadnju nastaje rupa u obliku stošca u nabijenoj zemlji, što otežava korijenu dodir sa zemljom. Ukoliko nemate posebno oruđe za sadnju lukovica pri ruci, nasipajte u iskopanu rupu nekoliko centimetara zemlje prije nego položite lukovicu. Zatim rupu zatrpajte, zemlju lagano pritisnite i zalijte.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
