Stranice u tiskanom izdanju: 49 – 57
Uzgojem povrća i ukrasnog bilja u zaštićenim prostorima, gdje zbog specifičnih svojstava pokrovnih materijala vladaju povoljniji mikroklimatski uvjeti nego na otvorenom, mogu se ostvariti viši i kvalitetniji prinosi nego u proizvodnji na otvorenom. U zaštićenim prostorima moguće je regulirati vegetacijske čimbenike, dok je njihova glavna svrha očuvanje topline koja se akumulira od svjetlosne energije sunca ili uvodi sustavima grijanja. Podjednake rezultate u proizvodnji moguće je tijekom „prosječnih“ godina bez ekstremnih temperatura, dugih razdoblja visoke vlage zraka ili jakog napada bolesti i štetnika ostvariti uzgojem bilja u jednostavnim zaštićenim prostorima domaće izrade kao i u industrijskim objektima. „Prosječne“ godine sve su rjeđe, a vremenske prilike se mijenjaju sve brže i sve ekstremnije. Stoga prednost imaju zaštićeni prostori opremljeni opremom za reguliranje mikroklime, u kojima su umanjeni nepovoljni vanjski uvjeti. Glavna prednost primjene visoke tehnologije u zaštićenim prostorima u različitim klimatskim regijama je osiguravanje dodatne sigurnosti i stabilnosti u proizvodnji, što u konačnici može rezultirati većom profitabilnošću u trenutnim tržišnim uvjetima.
Lokacija zaštićenog prostora
Na izbor lokacije utječe niz čimbenika, a njihova važnost ovisi o tome radi li se o proizvodnji za vlastite potrebe ili komercijalnoj proizvodnji. Za obje namjene proizvodnje važni su klima, reljef, tlo i voda za navodnjavanje, dok je za komercijalnu proizvodnju od presudne važnosti tržište te izvor energije za grijanje i izgrađenost komunalne infrastrukture.
Uz makrolokaciju, klima određuje i mikrolokaciju. Za planiranu lokaciju izgradnje zaštićenog prostora potrebno je poznavati vremenske prilike, odnosno, prikupiti podatke o srednjim dnevnim, maksimalnim i minimalnim temperaturama zraka, trajanju sijanja sunca i ukupnoj solarnoj radijaciji, količini i rasporedu oborina, vlažnosti zraka, brzini i prevladavajućim smjerovima vjetra za višegodišnje razdoblje.
Izbor terena
Kod izbora mikrolokacije treba obratiti pažnju i na blizinu onečišćivača. Zaštićeni prostori trebali bi biti udaljeni 1-5 km od industrijskih postrojenja te 100-500 m od glavnih prometnica.
Za podizanje zaštićenih prostora najpovoljniji su ravni ili blago nagnuti tereni (do 1 %). Ako je nagib veći ima više zemljanih radova i mijenja se prirodni profil tla. Na nagnutim terenima najpovoljnija je južna ekspozicija. Na odabranoj mikrolokaciji potrebno je obaviti uzorkovanje tla i u laboratoriju analizirati fizikalna i kemijska svojstva tla radi eventualne provedbe melioracijskih mjera za popravak spomenutih svojstava.
Potreba za vodom
Poznavanje potrebne godišnje količine vode i vršnih potreba u najtoplijem dijelu godine odredit će potreban kapacitet izvora vode za navodnjavanje. Voda za navodnjavanje mora zadovoljavati i određene parametre kvalitete, što se utvrđuje analizom. Treba imati nizak sadržaj krutih čestica i otopljenih soli. Osim fizičkih svojstava, pažnju je potrebno obratiti i na biološku kvalitetu, što znači da voda ne smije sadržavati patogene (uzročnike bolesti). Kemijska kvaliteta vode je bitna jer može utjecati na funkcioniranje sustava za navodnjavanje, usvajanje hranjiva te u nekim slučajevima izazvati oštećenja na biljci, odnosno, raspadanje strukturnih agregata u tlu.
…
Blizina tržišta i komunalna infrastruktura
…
Vegetacijski čimbenici u zaštićenom prostoru
…
Gnojidba
…
Folije za pokrivanje plastenika
…
Tipovi zaštićenih prostora
…
Kontejneri i supstrati za proizvodnju presadnica
…
Malčiranje i direktno prekrivanje
…
Navodnjavanje u zaštićenim prostorima
…
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 6/2019
