Suvremena tehnologija proizvodnje – krumpir

Priprema i sadnja krumpira

Krumpir (Solanum tuberosum) je biljka iz porodice Solanaceae porijeklom s Anda, gdje su je Indijanci nazivali papa. U prehrani se koristi podzemni gomolj, a nakon otkrića Amerike ova biljka osvojila je svijet.

Kvaliteta sjemena

Prije pripreme za sadnju gomolja moramo voditi računa o kvaliteti sjemena, tj. zdravstvenom stanju i fiziološkoj dobi sjemena. Fiziološki mlado sjeme krumpira neće klijati ili će klijati samo vršna dominantna klica. Njenim otkidanjem sjeme postaje fiziološki starije i tada tjera glavnina klica. Otkinemo li i te klice sjeme postaje fiziološki staro i tada tjeraju vrlo slabe i nitave klice. Prilikom naklijavanja moramo voditi računa o dormantnosti sjemena koja je strogo sortna osobina. Tako da imamo sorte s vrlo kratkom dormantnošću. Npr. Annabelle-31, Berber-41, Cecile-37, Liseta-34, Colomba-41. Također sorte s relativno dugom dormantnošću. Kao što su: Adora-66, Desire-66, Mozart- 68, Victoria-69, Monalisa-69, Gioconda-70, Memphis -70, Sylvana- 76, Fabula-78.

Od navedenih sorata najkraće razdoblje spavanja gomolja -razdoblje dormantnosti ima Annabelle (izraženo brojčano =31). Najduže razdoblje spavanja ima Fabula (izraženo brojčano 78). Proizvođač će otuda znati da je za očekivati kako će se u jednakim uvjetima čuvanja sorta Annabelle najranije probuditi. Ako to temperatura dozvoli (iznad 5°C) počet će klijati, a Fabula će se najkasnije probuditi. Zato Fabulu treba uvijek prije naklijavanja prvo zagrijavanjem probuditi.

U godinama s ekstremno visokim temeperaturama zna uslijed temperaturnog šoka doći do prekida dormantnosti gomolja, te isti prokliju u tlu i prije vađenja. Ako prije naklijavanja kod sorata s dugom dormantišću moramo prekinuti mirovanje, to se može učiniti na više načina. 1. rezanjem gomolja 2. čuvanjem gomolja u tami i visokoj vlazi. 3. potapanjem rezanih gomolja u 1 do 2 % otopinu tiouree. Koristi se npr. u institutima da se dobiju izboji s lišćem za testiranje na prisutnost virusa, ali ne i proizvodnji krumpira.

Nakon prekida dormantnosti gomolja on prelazi u fizološku dob apikalne ili vršne dominantnosti. To znači da će i u uvjetima povoljnim za klijanje krenuti samo vršno oko i razvit će se vršna klica koja će domninirati nad ostalim okcima i držati će ih dalje u fazi mirovanja. Nakon ovog razdoblja slijedi fiziološka dob normalnog klijanja gomolja, kada tjera glavnina okaca. Zadnja fiziološka dob gomolja je fiziološko staro sjeme. Fiziološki star gomolj je bez turgora. Tj. mekan je (gumast) i tjera slabe i razgranate nitave klice ili je „babičav“. Tada se na gomolju formiraju gomoljčići i takav gomolj ne daje nadzemni porast.

Do sličnog propadanja, tj. truleži gomolja, kao što je bakterijska trulež, može doći i u skladištu kada kondenzacijom vode na gomoljima također zapriječimo pristup kisika gomolju. Tj. s filmom kondenzirane vode stvorimo anaerobne uvjete koji pogoduju razvoju već spomenute bakterije. Ova bakterija unatoč prisustvu u lenticelama gomolja kod pravilne ventilacije. Tj. ako nema kondenzacije vode na gomoljima, ne može izazvati trulež i propadanje gomolja.

Drugi često viđen način neadekvatne brige o sjemenskom krumpiru je čuvanje sjemena u neadekvatnim prostorijama, gdje lako može doći do smrzavanja sjemena. Smrznuće lako možemo prepoznat. Daleko je gori slučaj takozvanog „ namrznuća“ gdje ne dolazi do vidljivog potamnjenja mekote i „pišanja“ gomolja, nego su oštećeni apikalni vršci klica i gomolj je u takvom fiziološkom stanju da će dati nasad krumpira koji ima zakočen rast bez vidljivih simptoma za opažača, koji ne zna šta se sa sjemenom događalo prije sadnje na naklijavanju, ili još ranije u transportu.

Fiziološku dob gomolja važno je poznavati, jer će uz ostale faktore utjecati na tip nasada. Fiziološki mlado sjeme dat će nasad sporog dospijeća (kasni nasad), a fiziološki staro sjeme nasad brzog dospijeća (rani nasad). Sjeme u fiziološkoj dobi normalne klijavosti daje najbolje usjeve za proizvodnju u nas raširenih srednje kasnih sorata. Zato jer je pojas bujan, broj stabljika normalan i dospijeće nasada nije prerano. Ako uvjeti za dug rast nasada postoje (dobra zaštita od plamenjače, dobra opskrba vodom), sjeme u fazi neposredno nakon vršne dominantnosti dat će dobar nasad. Za reprodukciju u sjemenarstvu najpogodnije je sjeme u fiziološkoj fazi pune klijavosti. Zato jer će dati maksimalan broj klica, a time i stabljika. To će rezultirati s najvećim brojem gomolja.

Svojstva nasada brzog dospijeća su: srednja bujnost cime, rano zametanje gomolja i rano dospijeće usjeva (rano dozrijevanje). Takav nasad daje relativno velik prinos u kratkom vremenu (u nas proizvodnja ranog krumpira). Svojstva nasada sporog dospijeća su (nasad dugod razvojnog ciklusa): bujni rast cime, zametanje i dospijeće gomolja je kasnije. Ako su prisutni uvjeti za normalno dospijeće cime, nasad će dati veći urod od nasada brzog dospijeća. U našim uvjetima problem nasada sporog dospijeća je suša ili prerano umiranje cime u godinama jakog napada plamenjače ili alternarije.

Priprema gomolja za sadnju krumpira

Gomolje možemo saditi: Nenaklijale – okca su probuđena, klijanje je sporo i stoga klice mogu biti napadnute u tlu od rizoktonije i drugih mikroorganizama. Mini-naklijale – gomolji su s malim žuto zelenim klicama koje su tek krenule, nicanje je brže nego kod nenaklijalih gomolja. Mini naklijavanje se obavlja u prozirnim vrećama. Naklijale – gomolji se naklijavaju na svjetlu, klice su zelene i čvrste 1-2 cm duge, nicanje je i do 10 dana ranije. Brz razvoj korijena, a stabljike su bujne. Naklijava se u kištricama u stakleniku, pod zaštitnom folijom vani ili u prostoriji s umjetnim osvjetljenjem. Naklijali gomolji se sade cijeli ili su rezani. Naklijavaju se ako se želi brže dospijeće nasada, ranije zatvaranje sklopa, bolja kontrola korova i ranije zametanje gomolja.

Postupak mini-naklijavanja

Mini-naklijavanje počinje 1 do 3 tjedna prije sadnje. Sjeme koje je uobičajeno čuvano na 3 do 4 C° stavi se u prozirne mrežaste vreće u prozračan i osvijetljen prostor. Za to postoje posebni stalci koji se u sadnju stavljaju izravno s viljuškarom na sadilicu. Klice na gomoljima spremnim za sadnju kod mini-naklijavanja su bijeložute boje i svega su nekoliko milimetara duge.

Ako uvjeti ne dozvoljavaju sadnju, tada se temperatura mora spustiti na 5 do 6 C°. Ako to nije moguće, a do sadnje ima još tjedan dana, tada će se pretresanjem polomiti ove istjerale klice i omogućiti novo klijanje. Otkidanje klica se ne preporučuje za sorte koje imaju slab vigor i slabe klice kao i kod fiziološki starog sjemena. Ako nije bilo uvjeta za mini-naklijavanje, a sjeme je čuvano na 3 do 4 C°, za preprouku je zagrijati ga barem nekoliko dana prije sadnje na 15 do 20 C°. U našim uvjetima mini-naklijavanje nije za preporuku za proizvodnju mladog krumpira, na otocima i priobalju. Kao ni za rane nasade kratkog razvojnog ciklusa u kontinetalnom dijelu Hrvatske. Možemo ga primijeniti za sadnju srednje kasnih sorata, tj. za nasade srednje dugog razvojnog ciklusa.

Postupak naklijavanja gomolja

Gomolji se ne smiju saditi izravno iz hladnog skladišta, kao ni oni „ ohlađeni“ prispjeli iz uvoza za hladne zime. Gomolje treba što prije istresti iz vreća u kištrice ili na pod u 1.5 do 2 sloja i ako klice slabo kreću, zagrijati prostoriju tijekom 1 do 2 dana na 18 C° (15-20 C°) da se sve klice probude i dobije ujednačeno klijanje. Ako su okca već probuđena, prostoriju treba postupno zagrijavati 1 do 2 stupnja na dan na željenih 15-20 C°. Također povremeno provjetravati da se osigura potreban priljev svježeg zraka za intenzivno disanje probuđenih gomolja. Zavisno od željenog tipa nasada, po potrebi se vršna klica pretresanjem gomolja odlomi kako bi potjerale i ostale klice.

Za proizvodnju ranoga krumpira bolje je imati manji broj klica po gomolju. U praksi se često na rezanoj jedinici ostavlja samo jedno oko. Otkidanje vršne klice ne preporuča se za sjeme sitne kalibraže 28/35 mm, kao ni za fiziološki staro sjeme. Višekratno ponovljeno otkidanje klica zavisno od sorte na kraju završava sa slabim ili nikakvim klijanjem. Pred-naklijavanje obavljamo u mraku i na relativno višim temperaturama radi brzog buđenja i rasta klica da bi što prije dobili klice 0,5 do 10 mm koje ćemo zatim „očvrsnuti“ na svjetlu i na temperaturi od 5 do 15 C°, zavisno od uvjeta i stanja sjemena.

Nakon što su klice u zamračenoj prostoriji na temperaturi od 15 do 20 C° dosegle dužinu od 5 do 10 mm (15 mm), postupno im se snizuje temperatura na 10 C° i počne ih se osvjetljavati difuznom sunčevom svjetlošću (prozor) ili umjetnim osvjetljenjem (fluorescentne lampe) tijekom 11 do 12 sati na dan. U praksi se postavlja jedna fluorescentna lampa od 40 do 60 W na svakih 4 do 5 m² poda. Tako da se lampa objesi na strop, te da visi između kištrica. „Očvršćivanje“ na svjetlu pri temperaturi od 8 do 10 °može trajati 5 do 6 tj. Svjetlo će usporiti i gotovo zaustaviti rast klica. Tako da se izduživanje klica koči spuštanjem temperature na 8 do 10° C i povećanjem intenziteta ili dužine osvjetljenja. Tijekom cijelog postupka naklijavanja, vlažnost zraka treba održavati na 70 % – 80 % radi boljeg razvoja korjenovih začetaka.

Pred kraj naklijavanja kada su klice očvrsle i dosegle dužinu 1 do 2 cm. Ako uvjeti za sadnju nisu povoljni, može se sniziti temperatura na 5 do 6 °C da se zaustavi rast klica i sjeme će moći čekati optimalne uvjete za sadnju i do 2 tjedna. Dobro naklijale smatramo „očvrsle“ klice koje su zelene boje s ili bez korijenčića koje su dovoljno žilave da ako uhvatimo gomolj za klicu i lagano protresemo dobro očvrsle klice. One će se otrgnuti i otpasti. Za planiranje naklijavanja gomolja možemo računati da naklijavanje treba započeti 7 do 9 tjedana prije sadnje. Najčešće ono traje 3 do 6 i pol tjedana. Ako imamo situaciju da sjeme nismo naklijavali, a da je ono već razvilo duge bijele klice i nije fiziološki staro (najčešće držano u vrećama) klice treba otkinuti i sjeme staviti nekoliko dana prije sadnje na temperaturu 15 do 20°C. Možemo ga saditi kad su nove klice krenule ako tlo nije hladnije od 6° C.

Treba spomenuti i postupak naklijavanja pod plastičnom folijom, ali ono se ne preporuča za male količine sjemena. Zato jer bi kolebanje temperatura bilo preveliko kao i opasnost od smrzavanja. Smatra se da za naklijavanje pod plastičnom folijom nebi smjelo biti manje od 15 t, jer se ova količina stvara vlastitim disanjem s dovoljno topline kao što i tijekom dana akumulira dovoljno sunčeve energije i time osigurava veću stabilnost temperature gomolja noću. Dnevnu temperaturu pod folijom treba održavati na 15 C°, a noću ne manje od 5 C°. Ako nastupi duže hladno razdoblje, temperatura se održava plinskim ili naftnim grijačima kakvi se upotrebljavaju u staklenicima. Vlažnost zraka se održava na 80 do 90 % relativne vlage. Tijekom dana se bočne strane otvaraju, a noću zatvaraju. Za istu svrhu mogu poslužiti i plastenici. U nas ovaj način naklijavanja nije uobičajen.

Rezanje gomolja

Rezanje gomolja je uvijek riskantan postupak i rezati se smije samo zdravo i mlado fiziološko sjeme. Mi uobičajeno režemo gomolje ručno, a postupak je uobičajen na otocima i priobalju, a manje u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Zavisno od veličine gomolja, reže se na manje gomoljne jedinice i smatra se da jedinica nebi smjela biti manja od 40 g.

Rezanjem se prekida dormantnost i probuđuju se klice i iz rezanog dijela obično izraste jedna glavna stabljika koja nosi samo nekoliko gomolja, koji stoga ranije dosegnu poželjnu veličinu, tj. ranije dolaze u „tehnološku zriobu“. Od tuda je postupak rezanja posebno zanimljiv za proizvodnju ranog mladog krumpira. Gomolje treba prije rezanja zagrijati na 13 C° barem 10 dana da krenu okca. Treba voditi računa o smanjenju sposobnosti gomolja da brzo zarašćuje ranu reza koja dolazi s fiziološkom starošću gomolja.

Fizološki mlado sjeme se može rezati i do 30 dana prije sadnje. Ako su gomoljima trgane vršne klice, rezati se smije do 14 dana prije sadnje. Ako su klice otrgnute sjemenu sjemenu koje je u fazi normalnog klijanja (tjera glavnina klica), s gledišta rezanja smatramo ga starim sjemenom. Staro sjeme se ne smije rezati za podvrgavanje postupku zarašćivanja rana, nego samo nekoliko dana neposredno pred sadnju. Općenito, najbolje rezultate dat će rezanje sjemena u fazi mirovanja, kao i sjemena u fazi dominacije vršne klice.

U principu razlikujemo dva postupka za pripremu gomolja za sadnju rezanjem.
1. Rezani gomolji sade se neposredno nakon rezanja u vlažno i zagrijano tlo gdje postoje dobri uvjeti (toplina, vlaga, zrak) za zarašćivanje rane reza. U praksi proizvođaći režu gomolje i sade ih u istom danu vodeći računa da se rezani gomolji ne isuše (na vjetru ili suncu), tj. da se odmah nagrnu tlom.
2. Rezani se gomolji prije sadnje podvrgnu postupku zarašćivanja rana, tj. stvaranja nove pokožice. Rezane gomoljne jedinice drže se barem 4 dana u prostoriji s visokom relativnom vlagom zraka 85 % do 90 % i temperaturom 12 do 15 C° uz redovito provjetravanje. Zarašćivanje rana išlo bi brže kod više temperature od 15 C°. Zbog opasnosti napada fuzarijske truleži i bakterijiskih truleži, nije uputno obavljati zarašćivanje rana na višim temperaturama.

U postupku zarašćivanja rana kakve su rezane gomoljne jedinice u više slojeva ili u vlažnim vrećama, potrebno ih je nakon 24 sata protresti da rezani dijelovi ne srastu. Pri rezanju treba voditi računa da se nožem za rezanje ne rašire gljivične (fuzarijske suhe truleži) i bakterijske bolesti (bakterijska mokra trulež), te virusi (PVS i PVX). Da se to ne dogodi, pri rezanju se oštrice noževa drže zbog sterilizacije u 70 % alkoholu i izmjenju u postupku rezanja. Postupak zarašćivanja rana se ne smije olako shvatiti i uvjeti za zarašćivanje reza se moraju osigurati.

Sadnja gomolja u hladno i vlažno tlo, ili ako nakon sadnje bude kišno i hladno vrijeme i nicanje se produži, često dolazi do napada gljive rizoktonije koja napada klice i novi izdanci tjeraju iz nižih pupova. Napad rizoktonije možemo izbjeći tako da sitnije gomolje sadimo pliće kako bi izboji što prije izašli van i formirali stadij „rozete“, a tada rizoktonija više nema snagu da „presječe“ stabljiku, nego je samo oštećuje djelomično. U postupku naklijavanja znaju u nekim godinama biti znatni gubici od srebrolikosti koja zahvati cijelu površinu malih gomolja i „oslijepi okca“. Gljiva živi ispod kožice gdje uđe zrak i dolazi do refleksije svjetlosti što daje mrljama srebrenasti izgled.

Štetnost gljive očituje se zbog napada klica koje ne tjeraju, stoga kažemo da „osljepljuje okca“. Takve gomolje moramo izdvojiti i ne saditi ih jer ne kliju. Krupniju frakciju gomolja, npr.35/55 mm gljiva ne uspije „oslijepiti“. Zato jer do sadnje ne zahvati sva okca i nju možemo saditi. Antagonosti u tlu spriječiti će srebrolikost da „oslijepi“ preostala okca. U praksi nije bilo problema sa sadnjom gomolja kojima nisu zahvaćena sva okca, kao niti sa sadnjom preostalog sjemena nakon izdvajanja „osljepljenih okaca“.

Sklop, gustoća sadnje i potrebna količina sjemena

Gustoća sklopa

Sklop kod nasada krumpira mjerimo brojem sadnih gomolja po hektaru, a zapravo je broj stabljika po hektaru odlučujući faktor prinosa.

Optimalnim se smatra sklop od 15 do 20 stablika po m2 (150.000 do 200.000 glavnih stabljika po ha). U proizvodnji srednje ranih i srednje kasnih sorata stolnog krumpira u našim uvjetima će zavisno od pristupačne količine vode u aridnijim područjima biti dovoljno 10 stablijka po m², a u ostalima 15, uz mogućnost navodnjavanja i 20 stabljika po m2. Općenito, optimalnim za većinu sorata smatra se 150.000 stabljika po hektaru. Povećanje broja stabljika najčešće neće rezultirati povećanjem prinosa po ha, već smanjivanjem broja krupnih gomolja. Isto tako smanjenje broja stabljika po ha rezultiratiće daleko većim udjelom krupnih gomolja.

Kako za sadnju možemo upotrijebiti različite kalibraže (npr. 28/35 mm, 35/55 mm i 55/65 mm), otuda je potencijalni broj stabljika po gomolju različit. Sitno sjeme će imati manji broj stablijka od krupnijega. S tim da svaka klica neće neminovno izrasti u glavnu stabljiku i iskustveno je određeno koliko se broj stabljika po gomolju može očekivati.

Potrošnja sjemena u kg/ha

Kalibraža 28/35 mm daje prosječno 2.5 stabljike po gomolju. Sadi li se 60.000 gomolja, po 1 ha dobije se sklop 60.000 x 2.5 = 150.000 stabljika po ha. Sadi li se krupnije sjeme kalibraže 45/55 mm, bit će prosječno 5 stabljika po gomolju. (150.000 : 5 = 30.000 gomolja), prosječna težina tih gomolja je 90g, odnosno 30.000 x 0,09kg = 2700kg gomolja potrebnih za sadnju. Za postizanje željenog sklopa za dotičnu sortu služimo se tablicom gdje zavisno od rastojanja redova. (60cm, 70cm, 75cm) očitavamo potreban razmak gomolja u redu da bi dobili željeni sklop. Npr. za razmak redova od 75cm željeni sklop od 41.000 biljaka postići ćemo sadnjom gomolja u redu s razmakom od 32cm.

Sadnja

Sadnja se obavlja u dobro pripremljeno i zagrijano tlo. Za krumpir je vrlo važna proljetna predsjetvena priprema tla kojom se osigurava optimalna vlažnost da se ne formiraju grude (buse) za koje ne želimo da ostaju do iskopa. Grude moraju biti manje od razmaka prečki kombajna i formiranje gruda treba svakako izbjeći ako će se iskop raditi kombajnom. Za formiranje humka pri sadnji treba nam rahli mrvičasti sloj dubine 10 cm koji se priređuje drljačama. Krumpir sadimo u tlo na dubini od 10 cm koje je zagrijano 6-8° C. Uobičajeno tako da je gornja strana gomolja u ravnini s izravnatom površinom tla, s time da ispod gomolja još uvijek ima razrahljene zemlje 1 do 2cm. Prekoračenje agrotehničkog roka sadnje uzrokuje sniženje prinosa zavisno od dužine prekoračenja.

TEMP. TLA  Orijentacijski broj dana do nicanja
6-7°C           Početak nicanja
<7°C            Ne razvija se korijen
10 – 12°C    25 – 27 dana
14 – 16°C    18 – 22 dana
18 – 20°C    10 -12 dana
21°C             8 dana – optim. temp.
18 – 25°C    12 – 13 dana
27 – 28°C    16 – 17 dana
Pri temperaturi <od 7°C i kod suhog tla pri > od 25°C moguća je pojava “babičavosti”.

Ovisno od tipa tla, sorte i načina vađenja možemo saditi pliće i dublje od uobičajene normalne dubine. Dublja sadnja ; gornja površina gomolja je oko 5 cm ispod površine tla. Dublja sadnja pruža gomoljima bolju zaštitu od pozeljenjavanja i pregrijavanja tla. Zaštita od sekundarnog rasta, manji je napad moljca i fitoftore gomolja, a lošija je drenaža tla i teži je iskop. Normalna dubina sadnje; gomolji su dobro zaštićeni tlom, ali je poželjno naknadno nagrtanje, drenaža tla je dobra. Plitka sadnja; gornja površina gomolja je u ravini s površinom tla. Gomolji nisu dosta pokriveni tlom, drenaža je dobra i lak je iskop.

Primjenjuje se ako je sjeme slabe snage klijanja, ako tlo nije dovoljno vlažno i nakon oblinih kiša. Polaganje gomolja mora biti u sredinu humka. Zato jer ćemo u protivnom pri prolasku traktora gnječiti postrano formirane stolone i gomolje, a neposredno pod površinom formirani gomolji će pozeleniti. Nagrtanje točno iznad postavljenih gomolja obavlja se pomoću mehaničkog i elektronskog markiranja. Mehaničko markiranje obavlja sadlica ostavljanjem brazde po sredini sadilice koju poslije slijedi marker nagrtač-rovospremača. Elektronsko markiranje se obavlja elektronski tako da nagrtačrovospremač točno slijedi sadni greben.

Sadnja se obavlja ručno, poluautomatskim i automatskim sadilicama kao i specijalnim automatskim sadilicama za naklijalo sjeme.

1. poluautomatske sadilice; dubina sadnje i razmak u redu daju se dobro podesiti. Radnici ručno ulažu gomolje u okretni kružni horizontalni razdjelnik i gomolji se izravno polažu u zemlju iza brazdaša y-oblika, iza koga su diskosni nagrtači. Ove sadilice ne oštećuju naklijalo sjeme, ali je za svaki red potreban jedan radnik.

2. automatske sadilice; dubina i razmak sadnje se daju dobro podesiti. Gomolji se automatski iz spremnika (sanduka) dopremaju do žlica koje su na kružnoj traci što prolazi kroz sanduk i zahvaćaju gomolje. Nisu podesne za naklijale gomolje jer otkidaju klice, nego za nenaklijale i mini-naklijale gomolje. Rade se kao dvoredne i četveroredne sadilice.

3. specijalne automatske sadilice za naklijalo sjeme u koje se oscilatornim mehanizmom dopremaju naklijali gomolji do pokretnih remenova postavljenih u v-obliku Nakon sadnje s dvorednom sadilicom nagrće se s dvorednim nagrtačem. Nakon četveroredne, nagrće se sa četverorednim ili dvorenim nagrtačem -redospremačem.

Jak napad krastavosti javlja se u godinama kada u vrijeme formiranja gomolja nema dovoljno oborina. Osobito na već spomenutim “krastavim njivama“. U praksi si možemo pomoći navodnjavanjem tako da biljkama osiguramo dovoljno vode u vrijeme formiranja gomolja kao i izborom otpornih sorata. Proizvođači iz iskustva znaju koje su im njive sklone krastavosti. Na njih treba saditi otporne sorte i po mogućnosti navodnjavati nasad u vrijeme formiranja gomolja, što se poklapa s fenofazom cvatnje.

Radi usporedbe navode se otporne sorte s pripadajućim brojem koji označava njihov stupanj otpornosti. Od starih sorata osjetljive su Dezire-41, Cleopatra-42, Adora-46, Monalisa-46 i Jaerla-58. Od novijih sorata daleko su od njih otpornije sorte Gioconda-61, Sylvana-65, Memphis-65, Fabula-67, Flamenco- 68, Challenger-70, Carlita-70, Colomba-70, Canbera-72, Mozart- 73 i Cecile-78. Mnogi će uvidjeti da bi ranu sortu Adoru valjalo zamjeniti ranom sortom Colomba koja je od nje rodnija i otpornija na krastavost.

Primjena suvremene mehanizacije u proizvodnji krumpira

Dugo vremena krumpir je smatran namirnicom potrošača niže kupovne moći. Njegovu su proizvodnju u najvećoj mjeri za vlastite potrebe, bez odgovarajućih poticaja i s niskom tehnološkom razinom, obavljala mala poljoprivredna gospodarstva. Tehnički opremljenija i ekonomski snažnija poljoprivredna gospodarstva u pravilu su se odlučivala za kapitalno intenzivnu proizvodnju s nižim utroškom rada ljudi. U Hrvatskoj se krumpir najviše uzgaja u Slavoniji i Međimurju. Proizvodnja se brzo prilagođava i zahtjevima na tržištu uz primjenu nove, suvremene tehnike i tehnologije. Tako se u povoljnim godinama, uz navodnjavanje, ostvaruju urodi s više od 60 t/ha.

Precizna poljoprivreda

Trend modernog uzgoja krumpira ide u pravcu korištenja uređaja, alata i najmodernijih tehnologija visoke preciznosti s ciljem ostvarivanja najveće moguće produktivnosti. Navedeno nas dovodi do pojma „precizna poljoprivreda“. Osnovnu pretpostavku precizne poljoprivrede čine pravilno i precizno prikupljene informacije koje, nakon obrade, poljoprivredniku pomažu donijeti ispravne, svrsihodne i argumentirane odluke, planirajući buduću proizvodnju na temelju usporedbe brojnih parametara s obrađivanih parcela iz prijašnjih godina.

Za preciznu, produktivnu i ekonomičnu proizvodnju krumpira u današnje vrijeme neizostavna je upotreba GPS sustava za navođenje strojeva i opreme u polju, prilikom obrade tla, sadnje, prihrane, zaštite i berbe. Temeljni cilj je točno, precizno i selektivno osigurati svakoj biljci optimalne uvjete za rast i razvoj, istovremenim smanjenjem negativnih utjecaja na okoliš radi prekomjerne primjene mineralnih gnojiva i kemijskih sredstava za suzbijanje štetnika i bolesti. Time se ostvaruje ekonomičnija proizvodnja uz značajne uštede na repromaterijalu, radu ljudi i strojeva uz značajne uštede u potrošnji energije.

Globalni pozicijski sustav (GPS)

GPS mogućuje pouzdano pozicioniranje, navigaciju i vremenske usluge korisnicima širom svijeta na kontinuiranoj osnovi u svim vremenskim uvjetima, danju i noću, svugdje na Zemlji ili blizu nje. Ondje gdje postoji neometan kontakt s četirima ili više satelita GPS-a.

Priprema tla i sadnja

Kvalitetnom i pravovremenom obradom cilj je stvoriti prorahljeno tlo mrvičaste strukture s dobrim vodozračnim uvjetima. Obrada tla počinje ljetno-jesenskim zaoravanjem ostataka pretkulture na dubinu oko 15cm kojom se sprječava razvoj korova i gubitak vlage u tlu. Gnojidba stajskim gnojem i unošenje 50% fosfora i kalija obavlja se prije jesensko-zimskog oranja. Prije proljetne obrade unosi se u tlo druga polovica fosfora i kalija gnojiva i 50% dušičnih gnojiva.

Obrada mora biti kvalitetno obavljena. Zato jer omogućava dobar prohod stroja u sadnji, brzo klijanje i razvoj korijenja, što je uvjet za jednakomjerno nicanje gomolja. Dopunskom obradom se zatvara zimska brazda, uništava korov, te priprema sjetveni sloj za sadnju gomolja krumpira. Iako krumpir dobro podnosi monokulturu, iz fitohigijenskih razloga ne sadi se više godina uzastopno na istom mjestu. Posebno radi zaštite od nematoda. Na isto mjesto može doći tek nakon 3-4 godine. Plodored je jedan od osnovnih načela proizvodnje krumpira, jer se značajno utječe na smanjenje napada štetnika. Najbolji predusjevi za krumpir su lucerna, crvena djetelina, djetelinsko-travne smjese, grašak i lupina, dok su žitarice nešto nepovoljniji predusjevi.

Višegodišnje leguminoze i djetelinsko- travne smjese kao predusjevi povećavaju prinos i do 20 % u usporedbi sa žitaricama.

Vrijeme sadnje u kontinentalnim krajevima Hrvatske je od sredine ožujka do sredine travnja. U gorskim predjelima od početka do kraja travnja. Primjenom suvremenih automatskih sadilica moguće je dnevno posaditi i do 5 hektara. Neposredno prije sadnje sjemenski krumpir se iz prikolice prednjim traktorskim utovarivačem doprema do sadilicama u jambo vrećama kapaciteta od 1000 kg. Automatske sadilice imaju spremnike za gomolj kapaciteta i od 2000 kg. Količina sadnog materijala ovisi o sortimentu, kalibraži gomolja, te o vremenu dozrijevanja. U našim uvjetima se sadi količina od 30.000 – 60.000 biljaka po hektaru.

Sadi se u razmacima 70 cm između redova i 25 – 50 cm unutar reda. Sadnja se može obaviti ručno, poluautomatski, automatski i specijalnim sadilicama za naklijano sjeme. Poluatomatske sadilice treba usluživati barem jedna osoba za razliku od automatskih koje rade samostalno. Za sadnju treba osigurati sjemenski gomolj koji mora biti ujednačene veličine i oblika, bez deformacija i oštećenja. Gomolji se prije sadnje mogu i naklijavati. Veličina gomolja određuje način sadnje, tj. razmak sadnje između redova i unutar reda kao i dubinu sadnje. Dubina sadnje ovisi o tipu tla, klimatskim uvjetima i krupnoći sadnog gomolja. Uobičajena dubina sadnje je 8-12 cm, tako da je gomolj pokriven slojem tla 5-6 cm. Količina gomolja za sadnju ovisi o njihovoj krupnoći, obliku i vegetacijskom prostoru.

Navodnjavanje krumpira

Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji krumpira je navodnjavanje. Navodnjavanjem se osigurava dovoljna vlažnost tla, dobar prijem presadnice i nicanje sjemena. Pomaže kod međuredne kultivacije, te se ovlažuje tlo zbog lakšeg vađenja korjenastih struktura (kada je tlo vrlo suho). Isto tako mogu se dodavati mineralna gnojiva, fungicidi, herbicidi i insekticidi. Navodnjavanjem povrća, pa i krumpira u prosječnim godinama moguće je povećati urod 20-30%. Dok u sušnim godina i više od 50%. Navodnjava se na razne načine, uglavnom umjetnim kišenjem i lokalizirano kapanjem ili primjenom mini rasprskivača.

Zaštita krumpira

Primjenom GNSS-a (globalni navigacijski satelitski sustav) u poljoprivredi može se precizno definirati položaj stroja, biljke, zakorovljenost, sklop, oblik parcele, depresije, izbočine itd.). U RH se GNSS uglavom koristi na većim proizvodnim površinama prilikom sjetve ili sadnje, gnojidbe i zaštite usjeva. Primjena bespilotnih letjelica nudi novu generaciju tehnike i tehnologije nadziranja nasada i usjeva, pa tako i za usjev krumpira. Sustav sadrži sve komponente GPS-a, informacije s terena su nakon analize brzo dostupne, rukovanje sustavom je jednostavnije i u konačnici jeftinije, bez obzira što su početna ulaganja nešto veća u odnosu na sustav GPS-a postavljenog na traktoru.

Dosadašnji načini i sustavi zaštite bilja temeljili su se na tretiranju cijele površine, dok se primjenom sustava GPS-a usjev može selektivno tretirati. Tretirajući cijelu površinu stvaraju se veliki gubici zaštitnog sredstva, povećava negativni utjecaj istih na okoliš, što uzrokuje i značajne ekonomske ekonomske gubitke. Konačni cilj kojemu treba težiti je maksimalno učinkovita primjena strojeva za zaštitu bilja kako bi se aplikacija obavila pravovremeno i kvalitetno.

Vučene traktorske i samokretne prskalice koriste se u zaštiti krumpira na velikim proizvodnim površinama, a mogu ostvariti dnevni učinak tretiranja i do 100 hektara. Obično su potpomognute GNSS sustavom tako da se aplikacija može provoditi noću kada je slabija vidljivost, nema vjetra i niža je temperatura zraka. Prilikom rada samokretne prskalice postižu radne brzine veće od 10 km/h, a sustavom GNNS-a se tretira samo biljna masa (putem senzora automatski se prekida dotok škropiva na uvratinama i na mjestima gdje nema biljne mase) čime se ostvaruju velike financijske uštede. Naravno, da su ovakvi strojevi prihvatljivi i s ekološkog stajališta jer je sprječeno zagađivanje okoline (pčela, životinja, vodotoka i sl.).

Novije generacije traktorskih i samokretnih prskalica imaju ugrađen sustav zračne potpore koji omogućuje intenzivniji ulazak zaštitnog sredstva u biljnu masu, jer zaštitno sredstvo ulazi u biljnu masu pod određenim kutom. Raspodjela škropiva je ujednačena na lice i naličje lista. Uređaj za elektrostatičko nabijanje čestica koriste pojedini proizvođači prskalica i orošivača. Načelo rada uređaja za elektrostatičko nabijanje čestica bazira na privlačenju čestica različitog električnog naboja.

Uređaj za elektrostatički naboj napaja se strujom s električne instalacije traktora. Transformator pretvara električni napon od 12 V na 12.000 do 15.000 V, a elektrode pod naponom postavljene su pored mlaznica malo ispred otvora za škropivo. Kapljice pri izlazu iz mlaznice nalijeću na naboj visoke voltaže i poprimaju pozitivni naboj čime se omogućava bolje nalijeganje kapljica na biljne dijelove negativnog naboja. Primjena elektrostatike na orošivačima uvedena je 1976. god. u Italiji i od tada ju koristi više proizvođača. Elektrostatički uređaj na orošivaču smješten je ispred izlaznog otvora za zrak, a neposredno uz mlaznice.

Ubiranje-vađenje krumpira

Preduvjet za učinkovito i kvalitetno vađenje gomolja ovisi dobrim dijelom o sastavu i stanju tla. Poželjno je da tlo bude sipko, bez većih gruda, a sadržaj vode u tlu između 14-24%, jer se tada zemlja najmanje lijepi za radne organe stroja. Određeni propusti u prethodnim radnim operacijama (obrada tla, sadnja, njega i zaštita usjeva) za vrijeme suviše vlažnog tla, dovode do sabijanja tla čije se posljedice odražavaju na slabo prosijavanje zemlje i pojavi čvrstih gruda koje otežavaju separaciju. Sadnja gomolja mora biti izvršena na jednakoj dubini, a prilikom nagrtanja svi humci (grebeni) moraju biti jednake širine i visine.

Strojevi za krumpir u jednoj radnoj operaciji vade gomolje, odstranjuje primjese, tj. sipko tlo, grude, kamenje, cimu, trule gomolje. Pročišćeni gomolji dopremaju u spremnik na stroju ili se izravno dopremaju u prikolicu koju drugi traktor vuče paralelno s kombajnom. Temeljni cilj pri vađenju krumpira jest racionalno vađenje svih gomolja iz tla sa što manjim oštećenjima uz odvajanje tla, kamenja i biljnih ostataka. Vrijeme za berbu jest kad su gomolji završili svoj fiziološki razvoj uz odumiranje nadzemnih dijelova biljke. Bitni preduvjeti za učinkovito i kvalitetno vađenje gomolja je pravilna podešenost stroja, iskustvo rukovatelja stroja, stanja tla, velikom urodu (preko 50 t/ha), sorte krupnijeg gomolja okruglog oblika, glatke pokožice, plitkih okaca i kratkih stolona.

Prethodno je potrebno je otkloniti cimu mehanički ili kemijskim sredstvima. Značajno oštećenje gomolja može se dogoditi pri transportu i skladištenju. U izvađenoj masi gomolja treba biti što manje gruda tla, kamenja, cime i majčinskih gomolja. Izvađeni krumpir se prije skladištenja sortira po krupnoći, zdravstvenom stanju i oštećenju. Za dulje čuvanje jestivog krumpira optimalna temperatura zraka u skladištu trebala bi biti 4-5°C. Relativna vlažnost zraka 92-95%. Podno skladište za krumpir povremeno provjetravanje. Čuvanjem krumpir gubi na masi 7-10 % od ukupne uskladištene mase zbog pojačanog disanja, ishlapljivanja, proklijavanja, truljenja i dr.. Izvađeni krumpir se prevozi traktorskim prikolicama ili kamionima do skladišta.

Prije skladištenja ponovno sortira po krupnoći, zdravstvenom stanju i oštećenju, te se tretira pripravcima djelatne tvari koji sprječavaju intenzitet disanja gomolja, te ih štiti od gubitka vlage i hranjivih tvari. Kvalitetno čuvanje krumpira omogućeno je u specijalnim toplinski izoliranim skladištima s aktivnom ventilacijom. Krumpir se najčešće čuva u podnim skladištima ili drvenim boks paletama. Krumpir u skladištu pri temperaturi zraka 2–4oC može se čuvati do 8 mjeseci bez bojazni da će klijati. Prva 1-3 mjeseca nakon vađenja iz zemlje krumpir neće klijati ni kod povišenih temperatura zraka, jer je u dormantnom stanju, a nakon toga krumpir se tretira protiv klijanja, što je učinkoviti postupak, ali do temperature od 18oC.

Zdravstvena ispravnost gomolja krumpira pred sadnju

Prema temeljnim odrednicama u narednom razdoblju do 2020. najveći dio poticaja (oko 30 %) iz zajedničke poljoprivredne politike EU planira isplatiti gospodarstvima koja će godišnje proizvoditi barem 3 kulture. Dio površina imat će pod pašnjacima, a djelomično će se baviti ekološkom poljoprivredom. Barem na 7 % površina. Stoga se i hrvatski poljoprivrednici od 2015. sezone sreću s pojmom “zelena plaćanja”. Plodored je temeljni preduvjet uspješne integrirane poljoprivredne proizvodnje (NN 137/12.). Tehnološke smjernice za ratarsku proizvodnju zahtijevaju tijekom 5 godina na istoj parceli uzgoj barem 3 biljne vrste iz botanički različitih porodica. Uspješna biljna proizvodnja dugoročno se može održati samo ako odabrane kulture uzgajamo sustavno jednu za drugom u plodoredu.

Jedan od značajnih razloga uvođenja plodoreda je snošljivost usjeva prema ponovljenoj ili dugotrajnoj uzastopnoj sjetvi i tolerantnost prema korovima, štetnicima i uzročnicima bolesti koji ne “nakupljaju” u zemljištu. Divlje su biljke vrlo snošljive. Vrste koje se ne mogu prilagoditi na uvjete koji vladaju u prirodnim biljnim zajednicama ubrzo bivaju potisnute. Naprotiv, poljoprivredne se kulture ponašaju različito prema ponovljenoj ili dugotrajnoj uzastopnoj sjetvi i sadnji. Neke to lakše podnose. Dok su druge vrlo osjetljive, pa ih dijelimo u dvije osnovne skupine. a) snošljive ili samostabilne kulture. Npr. kukuruz, proso, raž, zob, soja, krumpir i slično.  b) nesnošljive ili samolabilne kulture. Npr. šećerna repa, mrkva, suncokret, grašak i slično.

Nesnošljivost kultura odavno privlači pozornost znanstvenika, a najčešće proizlazi iz pojma “umornost” tla i sve jače pojave štetnih organizama. Stoga se niti snošljive ili samostabilne poljoprivredne usjeve ne preporučuje često uzgajati na istoj parceli ili u monokulturi. Budući plodored sprječava širenje štetnika, bolesti i korova, njegovo je provođenje temeljna mjera u integriranoj zaštiti bilja.

“Degeneracija” ili izrođivanje krumpira je osnovni razlog prosječno vrlo niskih prinosa krumpira u našoj zemlji. Nastaje kao posljedica virusnih infekcija sjemena krumpira iz vlastite reprodukcije.

Degeneracija

Premda krumpir ubrajamo u snošljive biljne vrste prema ponovljenom uzgoju na istoj površini, tržni je uzgoj nemoguć bez sadnje zdravstveno ispravnih i aprobiranih majčinskih gomolja. Naime, pravo sjeme koje nastaje u zelenim bobama iz cvjetova cime nema važnost na formiranje gomolja i za njega su zainteresirani samo znanstvenici radi dobivanja novih sorti krumpira. Sjemenski se krumpir može uspješno uzgajati samo u područjima sa sporim tempom izrođivanja. Odnosno u regijama gdje nema uzgoja stolnog ili jestivog krumpira. Takvi su usjevi izvori virusnih zaraza koje lisne uši prenose na obližnje sjemenske usjeve. Također geografskim širinama bez visokih ljetnih temperatura. Gomolji s polja koja tijekom ljeta budu izloženi toplinskom stresu u pravilu budu fiziološki stariji i manje pogodni za novu sadnju.

Iz tih se razloga sjemenski krumpir u našoj zemlji proizvodi uglavnom u brdsko-planinskim područjima (Lika, Gorski Kotar, Žumberak). Takva proizvodnja mora biti prijavljena i pod posebnim zdravstvenim nadzorom. Kvaliteta se provjerava laboratorijskim ispitivanjem zdravstvenog stanja. Prema cjelokupnoj dopuštenoj zarazi virusima razlikujemo četiri kategorije sjemenskog krumpira na tržištu. To su Elita, Original, I i II sortna reprodukcija. Osim virusnih infekcija gomoljima krumpira se prenosi još 50-tak drugih nametnika. Gljivice, bakterije, nematode, od koji se neki zadržavaju dulje razdoblje u tlu.

Svakako su najopasnije gljivične bolesti koje se naknadno brzo šire u vegetaciji. Npr. plamenjača, crna pjegavost. Njih ne bi smjelo biti na sjemenu. Kako naša zemlja nema vlastiti istraživački rad na selekciji sorata krumpira, a domaćom proizvodnjom zadovoljavamo tek 5 % potreba za sjemenskim krumpirom, najveći dio tih potreba podmirujemo uvozom iz zapadnoeuropskih zemalja. Npr. Nizozemska, Njemačka, Belgija i sl.

Zbog različitih zemljišno-klimatskih uvjeta i organizacije proizvodnje jestivog i sjemenskog krumpira u tim područjima degeneracija krumpira zbog virusnih infekcija nije ograničavajući čimbenik uspješne proizvodnje, već puno veće štete pričinjavaju krumpirove nematode (Globodera), bakterijske bolesti (Ralstonia, Clavibacter, Erwinia) i zemljišne gljivične bolesti gomolja. Rhizoctonia, Fusarium, Spongospora, Streptomyces i dr.. Na taj su način od osamostaljenja RH unesene neke nove kategorije nametnika krumpira. Npr. cistolike nematode – Globodera, a prijeti nam pojava određenih bolesti s kojima se još nismo sreli u našoj tržnoj proizvodnji stolnog ili jestivog krumpira. Npr. dvije karantenske bakterijske bolesti – Clavibacter i Ralstonia.

Svake pak godine uvezene sjemenske partije krumpira budu zaražene određenim postotkom uzročnika bakterijske “crne noge” (Erwinia), suhe truleži (Fusarium), gljivične “bijele noge” (Rhizoctonia) ili površinske krastavosti (Streptomyces). Više od 15-tak godina nakon osamostaljenja sjemenski krumpir je uvažan prema “Mjerilima za utvrđivanje zdravstvenog stanja usjeva i objekata, sjemena i sadnog materijala” (NN 53/91.) koji je propisivao dopuštenu zarazu gomolja na tržištu za samo 12 kategorija štetnih organizama (a gomoljima se prenosi 60-tak različitih nametnika)!

Od 1990-tih godina Vijeće ministara i Komisija EU donose godišnje na desetke novih propisa kojima se uređuju i jedinstveni fitosanitarni kriteriji za sve članice. Glavni su ciljevi sprječavanje širenja štetnih organizama bilja putem premještanja pošiljka bilja na zajedničkom tržištu. Stoga je čuvanje biljnih putovnica svake partije kupljenog sjemenskog krumpira obveza svih proizvođača. Kontrola zdravstvenog stanja majčinskih gomolja tijekom naklijavanja i pregleda krumpirišta u vegetaciji redovita uzgojna mjera. Tržni proizvođači krumpira iz tih razloga moraju biti upisani u FITO-Upisnik (NN 54/07.).

Ograničenja u proizvodnji

Zbog zadržavanja infektivnosti nekih nametnika na zaostalim biljnim organima u tlu, krumpir bi na istu parcelu trebalo saditi tek svake treće ili još bolje tek nakon četvrte godine. Ali, ako tržni proizvođači krumpira žele prodavati svoj proizvod putem trgovačkih lanaca tijekom pripreme gomolja pred sadnju potrebno je provjeravati zdravstveno stanje sjemenskog krumpira. (slike s lijeva na desno). Na suhu trulež (Fusarium), “bijelu nogu krumpira” (Rhizoctonia), bakterijsku vlažnu trulež ili “crna noga krumpira” (Erwinia), običnu krastavost (Streptomyces) i karantensku smeđa trulež gomolja (Ralstonia).

Neke od navedenih uzročnika bolesti gomolja dopuštene su u manjim zarazama u sjemenskim partijama krumpira. Npr. suha trulež 2 %, bakterijska vlažna trulež 4 %, obična krastavost 10 %), ali nekih ne smije biti. Npr. bakterijska smeđa trulež, krumpirov rak. Moguće reklamacije na kvalitetu sjemena krumpira u pravilu su vjerodostojne samo do prve polovice svibnja! Zahtijeva se da godišnje isporučuju barem 300 t jestivog krumpira, što bi uz prosječni prinos 30 t/ha značilo da svake godine moraju zasaditi barem 10 hektara. Ako bi željeli poštivati pravilo da krumpir na istu površinu sadimo tek svake treće ili četvrte godine onda bi trži proizvođači krumpira trebali posjedovati ili imati u zakupu najmanje 30-40 ha poljoprivrednog zemljišta!

Kako zbog ograničenih zemljišnih kapaciteta veliki dio obiteljskih gospodarstva još uvijek ne poštuje ova pravila. Važno je u plodored s čestim uzgojem krumpira uključiti biljne vrste koje smanjuju štetnost zemljišnih uzročnika bolesti što značajno smanjuju kakvoću i prinose gomolja krumpira (npr. Rhizoctonia, Streptomyces, Spongospora, Colletotrichum, Helminthosporium i dr.). Također je poznato je da kulture pogodne zelenoj gnojidbi (npr. rauola, facelija, repica, uljna rotkva, zatim smjese za zelenu gnojidbu koje sadrže lupinu, stočni grašak, faceliju, aleksandrijsku djetelinu, heljdu i uljnu rotkvu) smanjuju populaciju cistolikih nematoda (Globodera) u tlu. Zato bi tržni proizvođači jestivog krumpira ove spoznaje trebali što više koristiti u praksi.