Danas je u svijetu pod ekološkim površinama ukupno 76,4 milijuna hektara, što je povećanje od gotovo šest puta u usporedbi s 1999. godinom.
Na svjetskoj razini 191 zemlja provodi ekološku poljoprivredu prema podacima za 2021. godinu (FiBL & IFOAM, 2023). Top tri vodećih regija su Oceanija, Europa i Latinska Amerika, dok ih slijede Azija, Sjeverna Amerika i Afrika. Vodeće zemlje pod površinama koje provode ekološke prakse su Australija (36 milijuna hektara), Argentina (4,1 milijun hektara) i Francuska (2,8 milijuna hektara).
Europa je među najvećim tržištima svijeta po ekološkoj proizvodnji
U svijetu je 1,6 % površina pod ekološkim praksama. Lihtenštajn je vodeća zemlja s 40 % površina pod ekološkom proizvodnjom. Na globalnoj razini slijede je Samoa (29 %) i Austrija (27 %). Površine pod ekološkom poljoprivredom su porasle za 1,3 milijuna hektara (ili 1,7 %) u 2021., dok su Kina, Francuska i Španjolska bilježile najveće povećanje.
Dvije trećine ekoloških poljoprivrednih površina bilo je pod travnjacima i pašnjacima, nakon kojih slijede oranice (19 %) i trajni nasadi (8,1 %). Ukupno je 3,7 milijuna ekoloških proizvođača u svijetu, dok ih je oko 50 % u Aziji, zatim Africi, Europi i Latinskoj Americi.
Vrijednost tržišta prehrambenih ekoloških proizvoda u 2021. iznosilo je 125 milijardi eura i ono je usporeno u usporedbi s 2020. godinom kada je zabilježena rekordna prodaja ekoloških prehrambenih proizvoda. Najveća tržišta su SAD (39 %), EU (37 %) i Kina (9,1 %). Ukupan uvoz ekoloških prehrambenih proizvoda u EU je porastao za 2,8 % u 2021. u usporedbi s 2020. Najviše se uvozi iz Ekvadora, Dominikanske Republike i Indije. Uvoz ekološkog tropskog voća je porastao, dok je primjerice, uvoz povrća, pšenice, uljne pogače, šećerne repe i trske u padu.
Pregled ekološke proizvodnje u EU, prosjek 10 %
U EU ukupno je 15,6 milijuna hektara površina pod ekološkom proizvodnjom. Najviše u Francuskoj (2,8 milijuna ha), Španjolskoj (2,6 milijuna ha) i Italiji (2,2 milijuna ha). U EU ukupno je oko 10 % površina pod ekološkom poljoprivredom u odnosu na ukupan broj poljoprivrednih površina. Oko 5 % je zabilježeno povećanje ekoloških površina u usporedbi s 2020. godinom.
Kao što je već napomenuto, prosjek EU je 10 %, dok je Hrvatska ispod prosjeka EU. Vodeća je Austrija koja je prešla udio od 25 %, te ju prate Estonija, te Švedska i Portugal. EU cilj je da zemlje EU-a do 2030. godine ostvare udio od 25 % površina pod ekološkom proizvodnjom, te vidimo kako je za sada jedino u tome uspjela Austrija.
Oranica, trajnih nasada i trajnih travnjaka je najviše pod ekološkim praksama. Na oranicama se najviše proizvode zelena krma, žitarice i mahunarke, dok je od trajnih nasada najviše maslina pod eko uzgojem te grožđa i orašastih plodova. Eko proizvođača u Europi je oko 440 tisuća, a prerađivača više od 87 tisuća. Najviše proizvođača i prerađivača eko proizvoda je u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj. Najveći uvoznici eko prehrambenih proizvoda su Njemačka, Francuska i Italija.
Prodaja eko proizvoda porasla je u 2021. godini u EU i Europi općenito. U EU prodaja je iznosila 46,7 milijardi eura, a u cijeloj Europi 54,5 milijardi eura. To je povećanje u odnosu na 2020. 3,6 % u EU i 3,8 % u Europi. S obzirom da je najveći broj proizvođača i prerađivača, za očekivati je kako su upravo u EU najveća tržišta: Njemačka (15,9 milijardi eura), Francuska (12,7 milijardi eura) i Italija (3,9 milijardi eura). Švicarska, primjerice, ima najveću potrošnju ekoloških proizvoda po stanovniku s 425 eura, dok je prosjek u EU 104,3 eura, a u Europi on je još niži i iznosi 65,7 eura.
Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, korištene poljoprivredne površine pod ekološkim uzgojem u posljednjih tri godine su u porastu, i to za 19 %. Zabilježen je pad oranica i vrtova (-2,26 %), a s druge strane vidljiv je rast trajnih travnjaka (+48 %) i trajnih nasada (+10 %). S obzirom na županije, zabilježen je najveći udio korištenih poljoprivrednih površina koje provode ekološke prakse u Ličko-senjskoj, Osječko-baranjskoj, Virovitičko-podravskoj i Zadarskoj županiji. Najveći udio (eko) oranica je u Osječko-baranjskoj županiji i Virovitičko-podravskoj županiji; (eko) trajnih travnjaka je u Ličko-senjskoj i Zadarskoj županiji, a (eko) trajnih nasada također u Osječko-baranjskoj, ali i u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
Prema podacima iz 2022. u Hrvatskoj se od površina pod oraničnim usjevima najveći udio odnosi na zelenu krmu (39 %) i meku pšenicu i pir (16 %). Proizvodnja eko usjeva prati površine, te je uz zelenu krmu, pšenicu i pir, u većem udjelu zastupljena i proizvodnja kukuruza. Od ekoloških trajnih nasada pod površinama je najviše voća, od čega orašasto voće, te maslinika (2.220 ha) i vinograda na 1.080 ha (DZS). Prema podacima „Nacionalnog akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede 2023.-2030.“ u Hrvatskoj se najviše uvozi smrznuto voće, sušeno voće, pire od voća, pekmez, bilje i sušeno bilje. Vodeće zemlje uvoznice ekoloških proizvoda u Hrvatsku su Srbija, Turska i SAD.
Treba očuvati okoliš
S obzirom da je jedan od ciljeva Zajedničke poljoprivredne politike očuvati prirodne resurse i poštovati okoliš,te doprinijeti okolišnim i klimatskim ciljevima EU, dostupne su razne mjere. Primjerice, mjera 11 i podmjere 11.1. i 11.2. predstavljaju plaćanja poljoprivrednicima za prijelaz s konvencionalne proizvodnje na ekološku i održavanje ekoloških praksi. Primjerice, minimalni iznos za prijelaz na ekološku poljoprivredu je nešto više od 340 €/ha, dok je za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda ona nešto niža i iznosi oko 290 €/ha. Maksimalni iznosi idu i do više od 860 €/ha za višegodišnje nasade.
Podaci iskazani u Nacionalnom akcijskom planu pokazuju kako je od 2015. do 2020. iz podmjere 11.1. isplaćeno gotovo 70 milijuna eura, a iz podmjere 11.2.više od 71 milijun eura. Kroz mjeru 11 najviše je sredstava isplaćeno za oranice i višegodišnje nasada te najmanje za pašnjake i povrće. Osim mjere 11, za ekološke proizvođače moguće su isplate i iz drugih mjera, od kojih ističemo primjerice, mjere 10 (Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene) i 13 (Plaćanja područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima). U sklopu izravnih plaćanja, za eko proizvođače, ističe se zeleno plaćanje.
Izazovi EU proizvodnje
Kao što je već napomenuto, cilj zemalja članica EU, pa tako i Hrvatske je povećati udio površina pod ekološkom proizvodnjom na 25 % i u konačnici povećati ekološku proizvodnju. Trenutni pokazatelji rasta površina upućuju na pozitivan trend. Postoje razni načini postizanja cilja EU. Primjerice, možemo zaključiti kako su između ostalog mjere i potpore za eko uzgoj već doprinijele rastu udjela površina pod eko proizvodnjom. Osim financijskih poticaja, važno je i sustavno kvalitetno obrazovanje i podrška poljoprivrednicima u provedbi eko proizvodnje, kao i prijenos znanja i najboljih praksi iz svijeta.
Primjerice, suradnje s drugim zemljama mogu pomoći u razmjeni iskustava, tehnologija, ali i uvođenju i primjeni inovacija. Veća potražnja za eko proizvodima će sigurno dovesti do toga da se poljoprivrednici u većoj mjeri odlučuju za prelazak na ekološke prakse kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Potražnji će sigurno pridonijeti i edukacija potrošača o ekološkim proizvodima te promjene navika pojedinaca, potreba za zdravim proizvodima, ali i briga pojedinaca za okoliš, s obzirom se zna kako eko proizvodnja ima nizak negativan utjecaj na okoliš.
Samo to očekivano povećanje površina do 2030. može dovesti do veće ponude proizvoda na tržištu, te djelovanjem ponude i potražnje na tržištu može doći do smanjenja cijene proizvoda. Upravo, veća ponuda može dovesti do konkurencije među proizvođačima, što ih potiče na smanjenje cijena, a sve s ciljem kako bi privukli potrošače.
Poznati Institut za istraživanje organske poljoprivrede (FIBL) koji ima sjedišta u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Mađarskoj i Austriji zaključio je kako se očekuje nešto niži rast tržišta eko hrane, odnosno niža potražnja zbog smanjenja potrošnje na koju utječe inflacija, visoke cijene hrane, kao i zabrinutost za sigurnost opskrbe hranom. Njihova predviđanja su takva da za izazove s kojima se susreće ekološka poljoprivreda, važne su odgovarajuće i pravovremene mjere potpore, prikladan regulatorni okvir, odgovarajuća potpora u okviru Zajedničke poljoprivredne politike, adekvatni akcijski planovi, kao i potpora za buduća istraživanja i inovacije.
Naravno, možemo zaključiti kako u budućnosti samo kretanje cijena zbog povećanja površina pod ekološkom proizvodnjom ovisi o čimbenicima kao što su ponuda, potražnja, očekivani troškovi proizvodnje, te s druge strane potpora države te svijest i preferencije samih krajnjih kupaca prema eko proizvodima.
