Jedri grašak (Pisum sativum var. quadratum) ima bijeli cvijet. Sjemenke su u mahuni čvrsto stisnute, tako da su više kockastog oblika, bočne strane uleknute su i manje ili više naborane. Veće su nego u običnoga graška, a osim toga i slađe i ukusnije. Jedu se samo dok nisu posve zrele. Sjemenke slatkoga graška (Pisum sativum var. sacharatum) jedu se zajedno s mekanom mahunom. Zrele sjemenke naborane su kao kod jedroga graška.
Sjemenka graška klija već pri 1 – 2 °C, a mlade biljke mogu izdržati i nepovoljne vremenske prilike u rano proljeće. Stoga se grašak može sijati već u veljači i ožujku, a u priobalju i ranije.
Tlo za uzgoj graška mora biti dovoljno jako prokopano još ujesen. Ako je nakon prijašnjih usjeva iscrpljeno, tada se i gnojidba obavlja ujesen, i to zrelim stajnjakom ili kompostom. Grašak ne podnosi gnojidbu svježim stajskim gnojem, kao ni preobilnu gnojidbu, jer stvara bogatu zelenu masu ali slabo cvate. Najbolje uspijeva u tlu gnojenom za pretprošli glavni usjev, koji ga nije suviše iscrpio. Prije sjetve gnoji se mineralnim gnojivima, osobito kalijevim. Nakon nicanja može se prihraniti i dušičnim gnojivom u količini od 500 gr/100 m2. Osim gnojiva, tlu treba dodati vapno. Odgovara mu otvoren, sunčan položaj, no za ljetnih vrućina godi mu sjena drveća.
Sjetva graška
U manjem obiteljskom povrtnjaku uobičajena je sjetva graška u kućice (pod motiku). Ovisno o visini sorte, iskopaju se jamice na razmak 25 – 40 cm, dubine 6 – 10 cm, pa se u svaku jamicu položi 6 – 8 sjemenka. Nakon toga jamice se zatrpaju zemljom. Niskim sortama nije potreban potporanj, ali je potreban za poluvisoke i visoke sorte. Sjetva u kućice dopušta sijanje u samo dva reda na gredici. Tako posijani grašak ima dovoljno svjetla, a tijekom branja lako se prilazi svakoj biljci. Gredica za ovakav način uzgoja široka je 70 – 80 cm, a najbolje je da je položena u smjeru sjever – jug.
Za sušna vremena grašak treba dobro zalijevati. Tlo je potrebno koji put okopati, biljke nagrnuti zemljom i plijeviti korov. Biljkama visoka rasta ponekad treba pomagati u penjanju uz potporanj. Kad počnu dozrijevati prve mahune, prestaje razvitak novih cvjetova. Učestalim branjem zrelih mahuna prisilit ćemo biljke na dalju cvatnju.
Bolje je od spomenutog, međutim, na gredicama širokima u skladu s visinom sorte (60 – 80 – 100 – 120 cm) motičicom iskopati dvije brazde dubine 6 – 10 cm, a razmaknute koliko je pojedina brazda udaljena od ruba gredice. U brazde se siju sjemenke na razmak 3 – 6 cm kod niskih i ranih sorata, a 7 – 10 cm kod visokih i kasnijih. Brazde se nakon toga zatrpaju zemljom, tlo se poravna i ugazi. Kad grašak nikne, tlo se nekoliko puta okopava a biljke se zagrnu. Poluvisokim i visokim sortama treba osigurati potporanj.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
