Slanutak ostavlja tlo u dobrom stanju i bogato dušikom

Nestabilne vremenske prilike, posljedica globalnog zatopljenja, donijele su i ove godine neoubičajeno (pre)toplo proljeće već krajem veljače, da bi se temperature zatim “obrušile” na blizu nule krajem travnja, dovodeći tek proklijale jare usjeve u nepovoljnu situaciju.

Uobičajene sastavnice plodoreda u kontinentalnim krajevima, od kojih nam je najčešća leguminoza soja, treba stoga zamijeniti drugim usjevima, kod kojih možemo bolje iskoristiti duže razdoblje visokih temperatura, ali praćeno s manje dostupne vode.

Do sada mediteranska kultura, ali…

Dakle, došao je trenutak za slanutak, gdje ova do sada mediteranska kultura može ublažiti negativne posljedice globalnog zatopljenja u prostorima (nekada) umjerenog kontinentalnog klimata.

Slanutak (Cicer arietinum L.), naut, leblebija ili čičeron je leguminoza podrijetlom iz Male i Srednje Azije, negdje s današnjih ravnica središnje Turske. U svijetu je poznat pod imenima chickpea (engleski; “grubi” prijevod: pileći grašak), cicer (francuski, italijanski), garbanzo (španjolski). Od egzotičnih imena navode se ceci, gram, chana, sanaga pappu, shimbra, kadale kaalu, itd.

Slanutak pripada rodu Cicer, a kultiviraju se četiri podvrste: orijentalni, azijski, europsko-azijski i sredozemni. Za hranu ljudi ga koriste od pretpovijesti. Divlji slanutak nađen je u ostatcima hrane ljudi srednjeg kamenog doba na prostorima južne Francuske (oko 7000 godina prije nove ere). U Turskoj i Palestini su nađeni ostaci uzgajanog slanutka od 4000 g. pr. n. ere.

Bogat bjelančevinama i aminokiselinama

Slanutak spada po svom sastavu u vrlo zdravu hranu (23 % bjelančevina, bogatih esencijalnim aminokiselinama, 64 % ugljikohidrata (47 % škrob, 6 % topivi šećeri), 6 % sirovih vlakana, 5 % masnoća i 3 % mineralnih tvari), sadrži i vitamin B₁ i provitamin A. U stara vremena zabilježeno je da čak i nadima manje od ostalih leguminoza kao što je grašak, te da ima i ljekovita svojstva. Slanutak je povezivan s božicom plodnosti Venerom. Vjerovalo se da poboljšava proizvodnju sjemena i mlijeka, ublažava menstrualne probleme i probleme s mokrenjem, te pomaže kod bubrežnih kamenaca.

Moderna kemijska analiza nalazi potvrdu ovih vjerovanja. Slanutak u sjemenu sadrži i asparagin, koji između ostalog ima diuretička svojstva te povećava lučenje gušterače. Također ima izvrsnu hranidbenu vrijednost glede cinka i folata, potrebnih u trudnoći. Po sadržaju kalcija može biti bogat gotovo kao i jogurt. Dobar sadržaj sirovih vlakana čini ga pogodnim za uporabu u prehrani dijabetičara.

Za salate ili mahune

Zrela zrna mogu se kuhati i jesti hladna u salatama ili u varivima. Tamo zamjenjuje ili dopunjuje ostale mahunarke (grah, grašak, leća i sl.). U Indiji ga jedu izravno iz ljuske kao grickalicu, dok od listića prave salatu. Melju ga i u brašno koje koriste u mnogim jelima, gdje zbog vegetarijanskog načina života ima malo drugih izvora bjelančevina u ishrani. Slanutak se u Indiji koristi i kao jedna od sirovina za poznati začin “curry”.

U Turskoj i ostatku maloazijskog Mediterana ga melju ugrubo i prave loptice koje prže u čuveni falafel, ili kuhaju u kašu zvanu humus, ili peku i začinjavaju za poznatu “zabavu za zube” leblebiju, koja je poznatija, priznatija i traženija od “rođaka” kikirikija. Slanutak služi i za pripremu niza slastica, a nama su najpoznatiji alva i ratluk. Fermentacijom se može dobiti i alkoholno piće koje je poput japanskog vina od riže poznatog pod imenom sake. Od “nedavnijih” nestandardnih upotreba, u nekim krajevima Njemačke, tijekom I. svjetskog rata upotrebljavan je kao zamjena za spravljanje zamjenske tzv. “ersatz” kave.

Slanutak je biljka dugog dana

Slanutkov korijen je vretenast, ide u dubinu i to dublje od 1 m. Na njemu se razvijaju, kao i kod ostalih leguminoza, kvržične bakterije, a često su kvržice veličine samog zrna (5-10 mm). Stabljika je visoka 20-50 cm, a kod nekih podvrsta i do 70 cm. Razgranata je, gusta, a kako završava vegetativnim vrhom, u povoljnim uvjetima može dugo rasti. Zelene je boje, ponekad s ljubičastom nijansom, pokrivena dlačicama, a u zriobi odrvenjava.

Cvjetovi izlaze iz pazuha lista pojedinačno, ponekad i dva zajedno. Cvijet je samooplodan, lepiraste građe (podsjeća na leptira) kao i kod ostalih leguminoza, te je plave, bijele, žute ili ružičaste boje. Cvjetanje jedne biljke traje 20 dana. Plod slanutka je mahuna veličine 1.5-3.5 cm, u kojoj se razvijaju dvije do tri sjemenke. Boje sjemenki su bijele ili žute, no orijentalne vrste mogu biti i zelene boje. Apsolutna masa 1000 zrna iznosi 60-600 g. Na osnovi mase zrna, slanutak može biti sitnozrni, srednjezrni ili krupnozrni.

Slanutak je biljka dugog dana, što znači da za svoj razvoj treba dužinu dana s više od 12 sati svjetla dnevno. Zbog toga starije kreirani kultivari ne daju dobre rezultate u postrnoj sjetvi. Skraćenjem dana produljuje se vegetativni stadij, slabo ili nikako ne cvatu i sjemenke ne mogu dozrijeti na vrijeme, no, to mu je prednost za postrnu sjetvu kao zelene gnojidbe, jer ne osjemenjuje. Za svoj uzgoj slanutak zahtijeva subtropski ili tropski klimat, s više od 400 mm oborina godišnje, što je oko 2/3 potreba soje za oborinama. Moguć je uzgoj i u umjerenim klimatima, čak i oko Londona ili Varšave, no tada, naravno, daje niže prinose.

Klijanje slanutka

U priobalnom području može se sijati od kasne jeseni do ranog proljeća. Sjetva u kopnenom području može trajati ranije nego kod soje. Zbroj srednjih dnevnih temperatura potrebnih od sjetve do fiziološke zrelosti kreće se u rasponu od 1800 do 2000 °C. Duljina vegetacije slanutka je 70-100 dana. Kako duljina vegetacije ovisi o roku sjetve, najbolje ju je izračunati za svaki klimat na osnovu zbroja potrebnih srednjih dnevnih temperatura. Slanutak klija već na 2-3 ˚C, a optimalna temperatura klijanja je između 20-25 ˚C. Mlađe biljke mogu izdržati niske temperature i do -16 ˚C. Tijekom pune vegetacije najpovoljnije su za rast i razvoj slanutka temperature oko 20 °C. Najveći zahtjevi za toplinom su u fazi nicanja, cvatnje i nalijevanja zrna. Iako je termofilna (“toploljubna”) biljka, slanutak je i najotpornija zrnasta mahunarka prema niskim temperaturama (osim graška).

Nakon nicanja slanutak lako podnosi sušu tla i zraka. Slanutak nema posebne zahtjeve prema tipu tla. Dobre prinose daje na svim tlima, osim na vrlo teškim i vrlo kiselim tlima. Podnosi i blago zaslanjeno tlo, što ga čini idealnom kulturom krajeva gdje sol može doći morskim kapljicama.

Predusjevi za slanutak

Najbolji predusjevi za slanutak su okopavine, kao što su krumpir i suncokret, koji ostavljaju duboko, prorahljeno tlo. Kao pretkultura je izvrstan za žitarice. Nakon žetve, slanutak tlo ostavlja u dobrom stanju i bogato dušikom. Osnovnu obradu tla treba obaviti u jesen, kao i za većinu jarih kultura. Predsjetvena priprema tla ovisi o zimskom ugorenju tla, a obavlja se u proljeće, pred sjetvu, na dubinu od 8-10 cm. U slučaju postrne sjetve, tlo što prije dovesti u predsjetveno stanje, najbolje rototillerom (frezom), da bi se na najbolji način iskoristio ostatak vegetacijske sezone.

Glede gnojidbe, potrebe za gnojidbom slanutka su 30-40 kg N/ha, 100 kg P/ha i 70-80 kg K/ha. Slanutak se gnoji kalijevim i fosfornim gnojivima pred oranje, a dušičnim gnojivima u predsjetvenoj pripremi, da ne bi došlo do zimskog ispiranja dušika. Kalijeva gnojiva potrebna su samo na lakim tlima. U ovisnosti o tipu tla, dobro reagira i na stajnjak (10-40 t/ha). Za sjetvu se rabi zdravo sjeme visoke klijavosti i energije klijanja.

Slanutak brzo gubi klijavost, pa je potrebno sijati sjeme iz zadnje žetve. Slanutak se može sijati na međuredni razmak od 40-50 cm (širokoredno) ili 15-20 cm (uskoredno), a za pokusne potrebe, ovog proljeća na površinama pokušališta Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, posijan je twin-row sijaćicom (tehnologija sjetve “udvojenih redova”) kao interpolirani usjev u kukuruzu, s ciljem zaštite međurednog prostora u kukuruzu od korova, obogaćenja tla dušikom te čuvanja vlage tijekom ranog porasta i kukuruza i slanutka, zbog dobrog pokrivanja površine tla.

Za širokorednu sjetvu norma sjemena je 70-100 kg/ha (30-40 klijavih sjemenki po m²), a za uskorednu 100-150 kg/ha (50-60 klijavih sjemenki/m²). Sije se na dubinu 5-7 cm, pliće na težim i vlažnijim, a dublje na lakšim i sušim tlima. Od herbicida se mogu rabiti uobičajeni proizvodi za zaštitu od korova. U zrelost slanutak ulazi vrlo jednoliko, pa su sve mahune zrele već za 3-5 dana. Prednost mahuna slanutka jest što ne pucaju, no, kod prezrelosti može doći do otpadanja cijelih mahuna, pa žetvu treba pažljivo “vrebati”.

Žanje slanutka

Žanje se kombajnom ili ručno, srpom ili kosom. Nakon žetve sjeme treba sušiti, pa tek onda uskladištiti. I za kraj, potencijal slanutka u hrvatskom agraru je uvelike neiskorišten, no njegovo vrijeme dolazi. Za prodaju se ne bi trebalo brinuti, jer se cijena pakiranja “leblebije” (uvozne, najčešće iz Turske) od četvrt kilograma kreće po velikim trgovačkim centrima od 3-4 eura (i više za slanutak iz ekološke/organske proizvodnje), a ukus sličan kikirikiju, no nježniji i nemasniji, te bez alergenosti istog, osigurava ovoj zdravoj “grickalici” sigurno mjesto u globalno zatopljenoj skoroj budućnosti.

Foto: prof. dr. sc. Bojan Stipešević,