3 vrste muha koje uzrokuju najveće štete u uzgoju lukovičastog povrća

Osim luka, zadnjih sezona raste interes za uzgoj češnjaka, a tek manji broj proizvođača sadi i presadnice poriluka. Ovi su povrtni usjevi prilično zahtjevi u pogledu njege i zaštite jer se neželjeni korovi, uzročnici bolesti i štetnici javljaju svake sezone.

Prije samo desetak godina struka je u našoj zemlji navodila desetak insekticida za suzbijanje uzročnika “crvljivosti” luka. Pritom su to bile najčešće samo dvije djelatne tvari (klorpirifos-etil i dimetoat) u različitim formulacijama i metodama primjene (primjena granulata sa sjetvom ili sadnjom, prskanje zemljišta prije sjetve ili zadnje uz inkorporaciju, te prskanje ili zalijevanje biljaka insekticidom otopinom). Većina tih mjera zaštite je u proteklom razdoblju zabranjena, a traže se alternativni – ekološki prihvatljivi načini suzbijanja različitih uzročnika “crvljivosti”, naročito pri uzgoju “mladog luka”.

Među kukcima dvokrilcima (Diptera) zadnjih sezona u humanoj i veterinarskoj medicini bilježimo porast populacija komaraca i obada, dok se na poljoprivrednim usjevima tek manji dio njihovih ličinki hrani biljnim organima. Značajan dio dvokrilaca su entomofagne vrste, pa ih ubrajamo u vrlo korisne prirodne neprijatelje štetnika. Ipak, zbog značajnog uzgoja kupusnjača, lukovičastog i korijenastog povrća u našim krajevima, gotovo svake sezone vidimo štete od vrtnih, cvjetnih i golih muha u obliku “crvljivosti povrća” (Opomyzidae, Anthomydae, Psilidae), a najvažnije među njima napadaju kupus, luk, češnjak, poriluk i mrkvu.

Tri najveća uzročnika šteta

Uzročnici bolesti veće štete pričinjavaju pri tržnom uzgoju luka i češnjaka na većim površinama (Peronospora, Botrytis, Fusarium, Puccinia). “Crvljivost” lukovičastog povrća se pak javlja gotovo na svim nezaštićenim gredicama u manjim vrtovima uz okućnice. Odrasli oblici uzročnika „crvljivosti“ povrća nalikuju izgledom i veličinom kućnim muhama (izuzev minera poriluka koji je veličinom značajno manji). Imaju samo jedan par opnenastih krila (prednji par), dok im je stražnji par zakržljao.

Najvažnije su tri vrste: lukova muha (Hylemya antiqua), češnjakova muha (Helomyza lurida) i miner poriluka (Napomyza gymnostoma). Odrasli oblici su različite veličine i boje. Ličinke su bjelkaste ili svjetlo-žućkaste boje, bez nogu (apodne) i bez vidljive glave (acefalne). Ovisno o vrsti muha tijekom sezone razvijaju 1-3 generacije. Na štetnost značajno utječu vremenski uvjeti tijekom njihove pojave i razvoja, kao i mjere zaštite koje poduzimamo radi suzbijanja.

Mjere zaštite su vrlo slične (izbor pripravaka i metode aplikacije), ali se ponekad protiv više vrste provode u isto (npr. u travnju protiv prezimljujuće generacije lukove muhe i minera poriluka) ili različito vrijeme (npr. češnjakova muha se krajem zime javlja mjesec dana prije lukove muhe, a miner poriluka u listopadu može napasti zimski luk).

Tablica 1. Neke značajke uzročnika „crvljivosti“ lukovičastog povrća

Lukova muha

Lukova muha (Hylemya antiqua) je vrlo važan i raširen štetnik svugdje gdje uzgajamo crveni luk u našoj zemlji. Posebice je štetna prezimljujuća (prva) generacija u vlažno proljeće pri uzgoju luka iz lučice. Naknadne generacije početkom (lipanj) i krajem ljeta (kolovoz) nisu toliko štetne.

Je li crvljiv luk opasan po zdravlje?

Sredinom 1990-ih godina zabilježene su naročito velike štete u proljetnom mladom luku, naročito na manjim vrtovima uz okućnice. Tada su i proširene priče o štetnosti konzumacije „crvljivog“ luka po ljudsko zdravlje. Takve glasine nisu istinite, a istina je čovjek ne želi jesti luk zagađenim ličinkama (“crvljivi luk”).

Moguće je tih godina zabilježena istovremeno jača pojava lukove muhe i minera poriluka u usjevima mladog luka. Odrasla lukova muha ima sivkasto tijelo sa crnim nogama. Prezimi kako kukuljica u zemljištu, a muhe se pojavljuju rano u proljeće (najčešće tijekom travnja). Ženke nakon kopulacije odlažu bjelkasta, mala, jaja (1,2 mm) na vrat korijena ili pukotine u zemlji uz biljke. Ličinke nakon nekoliko dana napadaju stabljiku i lukovicu. Prvi znak zaraze je žućenje i sušenje središnjeg lista luka. Kako jednu biljku napada više ličinki (10-ak), jače zaraženi usjev naglo propada.

Češnjakova muha

Češnjakova muha (Helomyza lurida) također pričinjava značajne ekonomske štete, još 1980-ih godina u okolici Zagreba je zabilježeno propadanje 90 % nezaštićenog češnjaka. Može napasti i crveni luk, ali su štete tada značajno manje. Veličinom je najveća od tri opisane vrste muha, odrasli oblici dosežu 10 mm, a njihove ličinke narastu do 11 mm. Prezime odrasle muhe u skrovitim mjestima, a postaju aktivne već krajem zime pri temperaturama 4-10 °C (javlja se ranije u odnosu na lukovu muhu). Ženke lijepe jaja na biljke blizu razine zemlje ili ih odlažu na tlo blizu češnjaka. Ličinke napadaju prvo središnji list, a onda izgrizaju tkivo prema glavici češnjaka. U jednoj se biljci nalazi samo jedna ličinka ove vrste. Većina autora navodi da češnjakova muha ima samo jednu generaciju godišnje, a neki vjeruju da postoji i drugo pokoljenje.

Lisni miner poriluka

Lisni miner poriluka (Napomyza gymnostoma) je kukac nepoznata podrijetla. Prve ekonomske štete u našoj su zemlji zabilježene (determinirane) tek krajem 1990-ih godina. Osim poriluka napada crveni luk i luk vlasac. Neki autori u susjednim državama navode najveće štete na usjevima luka (npr. Mađarska, Srbija). U manjim vrtovima uz okućnice gdje se ne prakticiraju mjere zaštite tih je godina zabilježen napad na gotovo svim biljkama. U središnjem dijelu Hrvatske miner poriluka razvija dvije generacije godišnje: proljetnu i jesensku. Let odraslih oblika započinje od kraja ožujka i traje do kraja travnja. Let jesenske populacije traje od kraja mjeseca rujna do kraja mjeseca listopada. Ženka ove vrste odlaže jaja na lišće biljaka, iz kojih se razvijaju ličinke koje se hrane epidermom lista u smjeru lukovice. U jednoj biljci može biti 20-40 ličinki koje na kraju razvoja dosežu duljinu tijela 5-5,5 mm.

Već jedna ličinka uzročnika “crvljivosti” lukovičastog povrća može uzrokovati štetu, jer se na mjestima oštećenja povećava sekundarna pojava truleži i plijesni (Botrytis, Fusarium). Poštivanje plodoreda i uzgoj što dalje od površina gdje je ranijih sezona bila ta vrsta povrća pomaže kod izbjegavanja jačeg napada.

Tablica 2. Neki insekticidi dopušteni za suzbijanje štetnih organizama u usjevima luka(**), a postrano dobro djeluju na muhe i minere uzročnike “crvljivosti”

Uzgoj ispod mreža

Sigurnu zaštitu pruža uzgoj lukovičastog povrća ispod mreža (paučinastih folija – Agrotekstil) nepropusnih za opisane vrste muha i mušice minera, ali je istu mjeru moguće provoditi uglavnom na manjim površinama.

Kemijsko suzbijanje je vrlo ograničeno. Tako se na usjevima koji se planiraju koristiti kao “mladi luk” mogu koristiti isključivo biljni pripravci dopušteni u ekološkoj proizvodnji, npr. azadiraktin (NeemAzal) (vidi Tablicu 2.), dok primjena kemijskih insekticida u “mladom luku” nije dopuštena!

Kupnja tretiranog sjemena

Pri uzgoju luka izravno iz sjemena moguće je kupiti sjeme tretirano insekticidima koji daju zaštitu od uzročnika crvljivosti. Od zemljišnih insekticida moguće je preventivno koristiti samo cipermetrin (Columbo 0.8 MG), primijenjen 12 kg/ha u sjetvi ili sadnji (K=OVP) (registriran za suzbijanje žičnjaka i ličinki lukove muhe u usjevima češnjaka, luka kozjaka i luka). Ako postoji mogućnost praćenja leta muha i minera žutim ljepljivim pločama, moguće je u vrijeme odlaganja jaja usjeve lukovičastog povrća prskati jednim od insekticida navedenih u Tablici 2. (registrirani protiv tripsa a djelotvorni i protiv “crvljivosti“), uz povećani utrošak škropiva (barem 600 lit./ha) (VAŽNO: nije dopuštena primjena kemijskih insekticida na luku koji se čupa ranije i prodaje kalo “mladi luk”, ali moguće je koristiti neke od metoda dopuštenih u ekološkom uzgoju povrća – vidi Tablicu 3.).

Tablica 3. Neke mjere zaštite lukovičastog povrća od uzročnika “crvljivosti” (ekološka proizvodnja i “amaterski uzgoj”)

Na žute ljepljive ploče ili posude neselektivno se lovi veći broj različitih muha i drugih kukaca (uši, mušica, minera, kornjaša, tripsa). Pritom tri različita roda dvokrilaca uzrokuju “crvljivost” lukovičastog povrća u našoj zemlji: Hylemia (slika 1, lukova muha; foto: agroatlas.ru), Helomyza (slika 2, češnjakova muha; foto: commons.wikimedia.org) i Napomyza (slika 3, miner poriluka; foto: insektarium.net). Odrasli oblici nalikuju kućnoj muhi, ali se razlikuju po veličini i boji. Najveće su štete na usjevima koji niču u vrijeme početka leta opisanih vrsta štetnika tijekom jeseni, zime ili rano u proljeće