Za razliku od proizvodnje žitarica (pšenica, kukuruz) i industrijskog bilja (pr. soja, suncokret, šećerna repa), čija je tehnologija proizvodnje nakon 60-ih značajno poboljšane, pa su na bivšem društvenom sektoru postignuti vrhunski prinosi, prosječna proizvodnja krumpira u Hrvatskoj je u posljednjih 100 godina ostala nepromijenjena (iznimka su neka “krumpiraška” područja, pr. Međimurje). Sadnja sjemena iz vlastite reprodukcije utječe na štetnost najvažnijega fitomedicinskog problema: “izrođivanje” ili “degeneracija” krumpira (postupno kržljanje i smanjenje prinosa zbog virusnih infekcija, pr. sojevi Yvirusa, virus uvijenog lišća i dr.). Procjenjuje se da samo 15 posto proizvođača krumpira u Hrvatskoj koristi suvremenu tehnologiju i ostvaruje prinose između 25 i 30 t/ha. Uz prosječnu višegodišnju cijenu 1,0 kn/kg konzumnog krumpira, smatra se da tržna proizvodnja s prinosima manjima od 25 t/ha nije dohodovna ulaskom naše zemlje u ćU (uz plaćanje zakonom propisanih doprinosa, te amortizacije strojeva i opreme). Isto tako obiteljska gospodarstva specijalizirana za proizvodnju krumpira trebala bi svake godine saditi barem 10 ha merkantilnog krumpira kako bi akumulirala dovoljno sredstva za ulaganje u suvremenu mehanizaciju i izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom za čuvanje krumpira kapaciteta 1000 tona.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
