Posljednjih sezona sve je više upita o mjerama kontrole zemljišnih štetnika životinjskog podrijetla u povrtnjacima, među kojima prema dostavljenim i opisanim štetama bilježimo prekomjerne populacije odraslih oblika i ličinki kukaca te poljskih glodavca (voluharice).

Zbog ekotoksikoloških razloga u vremenu od 2007.-2020. dostupne djelatne tvari za suzbijanje poljoprivrednih štetnika (zoocidi) u našoj su zemlji smanjene 32,9 %. Stoga zadnjih godina ekološki prihvatljive metode i postupci postaju dominantne mjere kontrole zemljišnih štetnika i voluharica u povrtnjacima. Takve mjere daju rezultata samo ako se koriste preventivno, prije uočenih šteta, pa već prije sjetve i sadnje povrtnjaka valja razmišljati o njihovoj kontroli.

Kontrola zemljišnih štetnika

Zemljišni štetnici se ubrajaju među najvažnije štetnike mnogih vrsta povrća, metode njihova suzbijanja su zajedničke, a najveće štete bilježimo od grčica hrušta, žičnjaka, sovica pozemljuša, dok se rjeđe pojavljuje još rovac i ličinke komara. Grčice su ličinke majskog hrušta (Melolontha melolontha), a najčešće su u našim brdskim područjima i drugim vlažnim staništima. Odrasli hruštevi se hrane lišćem voćaka, vinove loze te šumskih i ukrasnih lišćara (u letnim godinama odrasli hruštevi mogu uzrokovati golobrst), dok njihove ličinke (grčice) žive u tlu i oštećuju korijenje različitih biljaka. Ženke hrušta odlažu jaja u rahla i obrađivana tla (ali na sasvim gola ili obrađena zemljišta ženke nerado odlažu jaja). Tijelo ličinke hrušta je bijele boje, svinuto i sa smeđom glavom. Narastu do 50 mm, te imaju tri para vrlo razvijenih nogu. Obično štete rade tijekom druge i treće godine njihova razvoja u zemljištu. Klisnjaci ili žičnjaci (Elateridae) ubrajamo među važnijim štetne organizme u “okopavinama” i brojnim povrtnim kulturama. Odrasli klisnjak je kornjaš tamnije boje, duguljasta tijela, velik 7-11 mm. Kad padne na leđa može skočiti (klisnuti) natrag na noge. Važnije vrste ubrajamo u rod Agriotes. Njihove ličinke se nazivaju žičnjacima (“drotarima”), zbog uskog i tvrdog tijela, dugačkog do 27 mm, narančasto-žute ili bakrene boje. Najbrojniji su u zapadnim dijelovima naše zemlje uz riječne doline. Odrasli klisnjaci se zadržavaju na biljnim cvjetovima i ne prave štetu. Privlače ih gusto obrasle površine (livade i pašnjaci, lucerišta i djetelišta, neobrađena, a zakorovljena zemljišta, ali i strne žitarice). Na takvim površinama odlažu jaja u tlo te 15-30 dana nakon toga izlaze ličinke koje cijeli život provode u tlu (razvoj ličinki traje 2-4 godine). Na napadnutim površinama ti štetnici izgrizaju sjeme ili klice u tlu, stoga biljke ne niču, a sklop je prorijeđen. Sovice pozemljuše su proširene u svim našim područjima i često oštećuju salatu. Njihovi su leptiri noćni letači, a gusjenice zovemo pozemljuše ili podgrizajuće sovice jer se preko dana zadržavaju plitko u tlu, a u sumrak započinju nagrizati biljke sasvim uz površinu ili nešto iznad. Gusjenice su sive boje, glatka tijela, a prilikom dodira se smotaju u kolut. Narastu do 45 mm. S obzirom da se hrane i korovima, štetnost je mnogo veća u nezakorovljenim usjevima. Važno je na vrijeme uočiti pojavu gusjenica sovica pozemljuša do njihove veličine 1 cm, jer je suzbijanje kasnijih stadija manje uspješno.

Usjevna sovica (Agrotis segetum) prezimi u zemljištu kao odrasla gusjenica, razvija godišnje dvije generacije čije gusjenice oštećuju usjeve u lipnju i rujnu. Sovica ipsilon (Agrotis ypsilon) najčešće ima tri generacije, prezimi kao odrasla gusjenica ili kukuljica u tlu, ali veliki broj leptira migrira u naše krajeve s juga. Stoga je pojava njihovih gusjenica isprepletana od svibnja do jeseni. Proljetna sovica (Euxoa temera) ima samo jednu generaciju godišnje, ali prezimljuje u tlu kao mala gusjenica u ljuski jaja. Stoga se od svih sovica pozemljuša u proljeće prva počinje hraniti, pa su štete najveće tijekom travnja. Među ostalim zemljišnim štetnicima valja još istaknuti rovca (Gryllotapa) i ličinke komara (Tipula sp.).

Kako se pregledava tlo na zemljišne štetnike i procjenjuje njihova kritična brojnost?

Najbolje je tlo prije sadnje (sjetve) lisnatog povrća pregledati na zemljišne štetnike: kopaju se jame 25 x 25 cm na težim tlima, odnosno 50 x 50 na laganijem zemljištu. Dubina jama je 20-25 cm, odnosno jedna duljina lopate. Sva zemlja se izbacuje na rasprostrtu foliju, rukama drobi i pregledava. Sve pronađene štetnike (ličinke, kukce) (vidi fotografije 1, 2 i 3) potrebno je skupiti i dati na pregled stručnoj osobi. Broj nađenih štetnika se množi sa 16 za jame 25 x 25 cm, odnosno ako su jame 50 x 50 cm tada se broj nađenih štetnika množi s 4. Dobiveni rezultat se dijeli sa brojem iskopanih jama, te na taj način možemo procijeniti kritičnu brojnost zemljišnih štetnika na m². Već nekoliko ličinki/m² (1-3) može u sušnim godinama izazvati ekonomske štete. Procjena potrebe njihova suzbijanja može se donijeti prema pojavi i štetama iz prethodne sezone.

U integriranoj proizvodnji povrća preventivna primjena zemljišnih insekticida za tretiranje tla je dopuštena isključivo u trake, uz ograničenja u plodoredu. Stoga je suzbijanje zemljišnih štetnika još od 2013. sezone u RH vrlo ograničeno, a može se izvoditi samo posebnom opremom uz sadilice – deponatore za primjenu granuliranih insekticida u trake.

Force 1.5 G jedini je granulirani insekticid (djelatna tvar teflutrin) za tretiranje tla dopušten u našoj zemlji s ograničenjima pri uzgoju povrća protiv zemljišnih štetnika (za “profesionalnu primjenu”). Primjenjuje se isključivo u redove za vrijeme sadnje (sjetve) pomoću depozitora za granulirane insekticide, u dozi 7-10 kg/ha. Ima registraciju za suzbijanje zemljišnih štetnika na kukuruzu, krumpiru, šećernoj repi, suncokretu, paprici, rajčici, brokuli, kelju pupčaru, kupusu, kelju, cvjetači, kineskom kupusu, korabi, mrkvi, peršinu, pastrnjaku, cikli, špinatu, lobodi, salati, grahu, grašku, lubenici, dinji, krastavcu, tikvicama, crvenom luku, češnjaku. Dozvoljeno je jedno tretiranje u sezoni vegetacije. Karenca je ograničena vremenom primjene (OVP).

Suzbijanje u ekološkoj proizvodnji

Očito je da jedino navedeno registrirano kemijsko sredstvo za “profesionalnu primjenu” nije moguće koristiti na manjim površinama u povrtnom plodoredu. Stoga u ekološkoj proizvodnji povrća (ali također za vlastite potrebe gospodarstva) preporučujemo biološke mjere zaštite protiv zemljišnih štetnika primjenom nekih mikrobioloških i botaničkih (biljnih) pripravaka.

Mogućnosti ekološki prihvatljivih mjera zaštite povrća od pojedinih zemljišnih štetnika primjenom nekih mikrobioloških pripravka i biljnih ekstrakta*:

**Ime pripravkaSastav proizvodaPrimjena
ArtisArthrobotrys oligospora A01prskanje tla 10-15 g/100 m² ili 0,1 %
BioAct PrimePaecilomyces lilacinus750 ml/ha sustavom navodnjavanja
Delumbri Limaxekstrakti biljaka i biljnih ulja5-15 lit./ha zalijevanjem ili navodnjavanjem (“kap po kap”)
NemastarSteinernema carpocapsaezalijevanje tla propisanom otopinom
SoilTonic“Gbiljni ekstrakti i zeolit15 kg/ha (prije sadnje)

*prije primjene pripravka navedenih u tablici pročitati uputa i ograničenja (npr. kod prskanja mikrobiološkim proizvodom u prskalici ne smije biti ostataka od kemijskih fungicida). **Navedene pripravke na našem tržištu zastupaju “Agrimatco”, “BIOinput”, “Bayer”, “Pro-Eco” i “Stockton”.

Na osnovi hiperparazitske gljive Arthrobotrys oligospora (“Artis“) moguće je tretirati zemljište prije sadnje u količini 1,5-3 kg/ha ili otopinu maksimalne koncentracije 1 %, a nakon primjene potrebo je plitko površinski unijeti u tlo (smanjuje pojavu svih oblika štetnika koji prezimljuju u tlu). Moguće je preventivno koristiti biološki pripravak “Nemastar” na osnovi korisnih nematoda Steinernema carpocapsae (suzbija rovca, gusjenice sovica i livadnog komara) (tretiranje zemljišta zalijevanjem). Primjena nekih tekućih ili granuliranih biljnih ekstrakta (npr.(npr. Delumbri Limax) i zeolita (npr. SoilTonic G) (15 kg/ha) smanjuje populaciju zemljišnih štetnika.

Tjeranje poljskih glodavaca

Poljska voluharica (Microtus arvalis) je najčešći poljski glodavac u našoj zemlji. Često se zadržava uz neobrađene površine ili gdje rastu višegodišnje zeljaste biljne vrste (npr. lucerišta, djetelišta, pašnjaci). Vole suha, topla i humusna zemljišta. Gnijezda prave 5-10 cm ispod površine tla. Blage zime i suha proljeća su vrlo pogodne za poljske voluharice, a poplave i velike kiše smanjuju njihovu brojnost. Poljska voluharica je vrlo plodna, koti se 3-5 puta, a u jednom leglu može imati 4-9 mladih. Ne sakuplja rezervnu hranu za zimu, pa se štete vrlo očite tijekom jeseni, zime i proljeća. Hrani se sočnom biljnom hranom, a manje zrnjem. Suzbijanje poljskih voluharica i drugih glodavaca mora biti stalna mjera zaštite bilja, naročito uz neobradive površine te uz travnjake, livade, djetelišta i lucerišta. Čim se primijeti njihova aktivnost, treba započeti stavljanjem zatrovanih mamaca u rupe. Gotovi mamac (rodenticid) dopušten za suzbijanje poljskih voluharica u povrtnjacima u našoj zemlji je “Arvalin” (cinkov fosfid) (2 kg/ha, najviše 3x u sezoni). Zbog njegove otrovnosti treba spriječiti rasipanje mamaca po površini, već ih stavljati isključivo u rupe. U rupe glodavaca mogu se stavljati dimne patrone. Mogu poslužiti i posebni aparati kojima u rupe uvodimo podzemne valove ili ukopavamo posebne zamke.

                                                                                  

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakMinistrica Vučković uručila ugovore o EU potpori projektima u Vukovarsko-srijemskoj županiji
Sljedeći članakZašto bismo trebali vrtlariti i uzgajati hranu?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.