Među neželjenim organizmima najveće ekonomske štete u vinogradarskoj proizvodnji uzrokuju uzročnici biljnih bolesti poput plamenjače, crne pjegavosti i dr. Razdoblje mirovanja tijekom zime uzročnici bolesti preživljavaju u oblicima otpornim na vrlo niske temperature. Npr. zimska plodišta, zimske oospore, sklerociji, micelij ispod kore i/ili u pupovima. Zaražena rozgva je mjesto gdje se često održavaju patogeni mikroorganizmi.
Važno je prema opisanim tipičnim simptomima prepoznati vrstu i stupanj zaraženosti trsja. Također kod zimske rezidbe ukloniti i spaljivanjem uništiti što je moguće više oboljelog tkiva. Prilikom gnojidbe voditi se pravilima integrirane vinogradarske proizvodnje da je najveći godišnji dopušteni unos dušičnih gnojiva 50-70 kg/ha, za nasade srednje rodnosti i srednje bujnosti vinove loze. Dušikom “obilno gnojeni” nasadi izrazite su bujnosti i znatno veće osjetljivosti na biljne bolesti.
Plamenjača
Štete od plamenjače (Plasmopara viticola) u vinogradima su u prošlosti bile ogromne. Stoga je već između dva svjetska rata u Europi razvijena prognozna služba (“antiperonosporna” prognoza), a razvojem učinkovitih pripravaka za zaštitu, štete su danas značajno manje. Štete nisu samo izravne zbog napada cvjetnih organa ili zametnutih bobica, nego i neizravne zbog jače zaraze lišća.
Premda su zabilježeni slučajevi prezimljenja plamenjače u vršnim pupovima, to je vrlo rijetka pojava pa se zimske spore nastale u zaraženom lišću i mladicama smatraju glavnim izvorom primarnih infekcija u proljeće. Zimske oospore nastale u lisnoj plojci zbog debelih stijenki mogu izdržati vrlo niske temperature, čak 5 dana uzastopno -26 °C. Ovi primjeri prezimljenja plamenjače (zimske oospore) dokazuju da niske temperature ne utječu na preživljavanje bolesti.
Crna pjegavost
Zaraza na bobicama od crne pjegavosti vrlo je rijetka. Tipične se promjene pojavljuju krajem zime na mladicama i rozgvi u obliku izbjeljivanja kore. No, tek pojava plodišta uzročnika bolesti u obliku crnih točkica na bijeloj kori smatra se prepoznatljivim znakom bolesti. Zato jer i druge gljive na nekim sortama u određenim okolnostima mogu uzrokovati srebrnkasto-bijele promjene. Npr. Botrytis, Macrophoma, Sphaeropsis. Upravo je zaražena, bijela, rozgva sa sitnim crnim plodištima glavni izvor proljetnih zaraza.
Mjere zaštite se provode rano u proljeće. Isključivo preventivnom primjenom organskih fungicida prije uvjeta zaraze koje “donose” proljetne kiše u vrijeme otvaranja pupova i razvoja prvih listića.
Lozine grinje šiškarice
Zajedničke karakteristike lozinih grinja šiškarica (Calepitrimerus vitis, Colomerus/Eryophies vitis) je vrlo malo i duguljasto tijelo, veličine ispod 0,2mm, sa samo 2 para nogu. Upravo ih je zbog sitnih dimenzija nemoguće vidjeti prostim okom, pa njihovu prisutnost u vinogradima prepoznajemo po tipičnim znakovima napada. Nakon vrlo blage zime bilježi se njihova pojačana štetnost, pa premda su nekada ove vrste opisivane kao štetnici sporadične rasprostranjenosti. Danas znamo da su lozine grinje šiškarice raširene u svim vinogradarskim područjima Hrvatske. Na štetnost jako utječu proljetni meteorološki uvjeti (prohladno) i osjetljivost sorata vinove loze.
Broj grinja po pupu može varirati od svega nekoliko do više stotina ili tisuću jedinki. Najveći broj grinja prezimljuje na donjim internodijima, a najmanji pri vrhu lozinih izdanaka. U vršnim pupovima prezimi manje od 10% populacije ovih štetnika. Lozine grinje postaju aktivne rano u proljeće kada dnevne temperature porastu na vrijednosti 15,5 °C, pa se najčešće suzbijaju od stadija vunastog pupa do razvoja prvih listića. Mogu se suzbijati i krajem ljeta prije nego što se jedinke povlače na prezimljenje. No tada treba voditi računa o karencama dovoljno učinkovitih akaricida. Prema znakovima napada i stupnju prošlogodišnje pojave treba planirati ranoproljetne preventivne mjere suzbijanja lozinih grinja šiškarica. Naročito na osjetljivim vinskim sortama.
Grožđani moljci
Grožđani moljci (Lobesia botrana, Eupoecilia ambiguella) su tipični štetnici vinove loze koji se kroz više generacija javljaju svake godine, a dinamika pojave njihove populacije prati se feromonima. Njihova je štetnost tim veća što se na napadnutim grozdovima razvija bolest siva plijesan. Javljaju se dvije vrste: pepeljasti i žuti grožđani moljac. Pepeljasti tijekom sezone razvija tri, a žuti dva pokoljenja. Dominantna vrsta je nekad bio žuti, a danas višestruko prevladava pepeljasti grožđani moljac. Grožđani moljci prezimljuju kao kukuljice u zapretcima na panju, ispod kore vinove loze.
Štetne gusjenice sovice
Ispod kore prezimljuju i gusjenice sovica (Noctuidae), čiju smo masovniju pojavu zbog iznadprosječnog rujna zabilježili tijekom protekle 2011. sezone. Stoga je u manjim vinogradima nakon zimske rezidbe skidanje kore s panja i uništavanje zajedno s odrezanim organima važna sanitarna mjera kojom se smanjuje populacija štetnika i/ili se prognozira jačina njihove pojave u narednoj sezoni. Krajem zime ne preporučujemo primjenu sredstava koja su nekad preporučivana za zimsko tretiranje vinograda. Većina je takvih proizvoda sukladno Aneksu I Direktive 91/414 EEC u posljednjih pet godina povučena s hrvatskog tržišta. Vrlo ih se učinkovito može suzbijati kada postaju “aktivni” tijekom vegetacije, poznajući njihov životni ciklus, osjetljivost razvojnih stadija vinove loze i prateći pritom meteorološke uvjete.
