Jesenski radovi u vrtu

Što je i kako potrebno napraviti u vrtu u jesen?

Rujan je pravo vrijeme za pripremu vrtnih i sobnih biljaka za hladnije dane. Želite li promijeniti izgled vrta, možete obaviti sadnju i presađivanje trajnog ukrasnog bilja. Iako se to može uraditi i u proljeće, jesenska sadnja je bolja jer je tlo toplije i biljke će se lakše primiti. Naravno, preporuča se da redovito pratite vremensku prognozu kako vam mraz ne bi uništio bilje, te kako biste sve mogli napraviti na vrijeme prije nego padne prvi snijeg.

Obradom i gnojidbom tla može se popraviti struktura tla u vrtu, koje se obogaćuje biljnim hranivima i organskom tvari, što je neophodno za uspješan rast i razvoj biljaka u vrtu i na okućnici. Povoljan odnos frakcija pijeska, praha i gline bitan je za reguliranje vodo-zračnog režima tla, usvajanje hraniva, dobru dreniranost, a samim time i pravilan rast i razvoj biljke.

Pustite neka vas logika i entuzijazam vodi kroz vaše vrtne radove. I na kraju, kad se sve ovo obavi, vrtlari, možete bezbrižno uživati u radostima zime, snijega i niskih teperatura.

ČIŠĆENJE GREDICA

U jesen, kad cvatnja završi, te kad ste pokupili svo potrebno sjeme, izvadite uvele biljke i odnesite ih u kompostište. Spalite sve biljke zaražene bolestima, da se bolest ne proširi vrtnim prostorom. Trajnice koje se uzgajaju kao jednogodišnje ili dvogodišnje biljke, npr. maćuhice (Viola x wittrockiana) i hibridni jaglaci, mogu se izvaditi i presaditi na drugo mjesto, gdje će uspješno rasti i cvjeŠto je i kako potrebno napraviti u vrtu u jesen? tati sljedećih godina. Neke druge, kao što su šeboji (Erysimum) i zijevalice (Antirrhinum), rijetko uspješno rastu nakon svoje prve godine, pa ih nije vrijedno čuvati za sljedeću sezonu. Osjetljive trajnice, poput begonija i kultivara nediraka (Impatiens), mogu se u kasno ljeto izvaditi i presaditi u posude, pa će nastaviti cvatnju u kući, stakleniku ili zimskom vrtu. Vrtni sljez (Alcea) i druge trajnice kraćeg životnog vijeka možete podrezati do baze u jesen, pa mogu preživjeti i nekoliko sljedećih sezona, iako će im kvaliteta svake godine slabjeti.

Razne ukrasne trave ili visoke trajnice poput ukrasnog stolisnika (Achillea) možete ostaviti na rastu tijekom jeseni i zime, te orezivanje obaviti krajem zime. One će svojom pojavom biti zanimljiv detalj tijekom hladnih dana, jer će biti idealan medij za hvatanje rose, a kasnije i mraza. Dodatno, i pod snježenim pokrivačem izgledaju lijepo. Uz sve to, svojim sjemenkama privlače ptice, pa će i u zimskim mjesecima u vašem vrtu biti dinamično.

SAKUPLJANJE I SPREMANJE SJEMENA

Sjeme mnogih jednogodišnjih biljaka jednostavno se može prikupiti i poslužiti za sjetvu u sljedećoj godini. Ipak, isplati se čuvati sjeme samo onih biljaka koje iz sjemena ponovno razvijaju biljke nepromijenjenih karakteristika, npr. crnjike (Nigella) ili mjesečnice (Lunaria). Sjeme većine vrtnih kultivara i svih Fl hibrida neće razviti biljke koje imaju tipične cvjetove i druga svojstva svojih roditelja. Zato, ako planirate prikupljati sjeme jednogodišnjih biljaka, preporuča se odmah pri kupnji pitati prodavača je li određena biljka hibrid ili nije kako se ne biste neugodno iznenadili naredne godine nakon sjetve. Uvele cvjetove otkidajte s onih biljaka koje slabo cvjetaju, pa ćete time ujedno spriječiti stvaranje slabog sjemena za sljedeću sjetvu.

Iz takvog sjemena najčešće se neće razviti biljke koje će stvarati lijepe uočljive cvjetove. Samonikle sadnice u manjoj se mjeri mogu razlikovati u kvaliteti i karakteristikama, ali se uglavnom razvijaju u biljke sasvim dobrih obilježja. Pojedini kultivari zlatnog kalifornijskog maka (Eschscholzia), zatim kultivari naprstka (Digitalis) serije Excelsior, te kultivari primorske češlike (Lobularia maritima), nevena (Calendula), potočnica (Myosotis) i brojnih drugih jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka obično se razlikuju po boji cvijeta i drugim karakteristikama od tipičnih biljaka. Kad plodovi sa sjemenom posmeđe i počnu se raspucavati, odrežite ih i rasporedite na papirom prekrivene plitice, te ih držite na toplom sunčanom mjestu dok se potpuno ne osuše. Zatim izvadite sjemenje i uklonite sve otpatke. Stavite sjeme u vrećice, označite ga i spremite na suho i hladno mjesto sve do trenutka pogodnog za sjetvu.

LUKOVIČATO CVIJEĆE

Od zlatnih cvjetova sunovrata (narcisa) koji najavljuju dolazak proljeća, pa do ciklama, zaštitnog znaka jeseni, lukovičaste biljke uočljivo obilježavaju sezonske promjene svojim prekrasnim cvjetovima. Neke od njih imaju lijepe listove, druge se diče svojim mirisom, no ipak, velika se većina najviše cijeni zbog cvjetova. Lukovičaste biljke pružaju široku raznolikost boja i oblika, od jarkih čistih temeljnih boja do profinjenih pastelnih nijansi, od ponosno uzdignutih cvatova gladiola, pa do sitnih nježnih zvončića kockavica. Ali, kako bismo mogli uživati u svim tim bojama i oblicima raznolikih cvjetova, briga o lukovičastom cvijeću zapravo počinje njihovom sadnjom u jesen, iako ih se može saditi i u proljeće.

Gdje uzgajati lukovice

Ako im se osigura dobro drenirano tlo, koje im je potrebno za uspješan rast i cvatnju, lukovice se ubrajaju u skupinu vrtnih biljaka koje je najlakše uzgojiti. Danas postoji velik broj vrsta i kultivara koji će dobro uspijevati u svim uvjetima, osim u dubokoj sjeni.

Mnoge lukovičaste biljke potječu iz predjela s mediteranskom klimom, stoga ih treba uzgajati na sunčanim mjestima jer vole topla i suha ljeta. Medutim, postoji i velik izbor lukovica koje će se izvrsno osjećati na otvorenom i u predjelima s kišnim ljetnim razdobljima.

Lukovice, čije je prirodno stanište šuma najbolje rastu na vlažnim i sjenovitim mjestima. Mnoge druge, za koje se uglavnom tvrdi da vole sunčana mjesta, vrlo će dobro uspijevati i u laganoj sjeni obližnjih grmova ili vrtnih konstrukcija. Čak će i većina otpornih ciklama dobro podnositi suha sjenovita mjesta. Lukovičaste biljke bijelih ili blijedih nijansi jednostavno bliješte u uvjetima prigušenog svjetla, pa stvaraju vrlo dojmljive efekte kad se uzgajaju na sjenovitim mjestima. Bez obzira na mjesto, lukovičaste biljke najbolje izgledaju kad se ista vrsta ili kultivar uzgaja u skupinama – bilo uz druge biljke, bilo oblikujući jarko obojena cvjetna polja unutar formalnog cvjetnjaka ili pak travnjaka.

Sadnja lukovica

Osušene lukovice treba posaditi odmah nakon kupnje. Ako su lukovice bile izvađene i spremljene, posadite ih u jesen, jer će ranije niknuti u proljeće od onih koje ćete posaditi u proljeće. Lukovice uzgajane u posudama mogu se posaditi tijekom sezone ili ih se može i dalje držati u posudama sve dok ne uvenu, a zatim s njima postupati kao s osušenim lukovicama. Lukovice na otvorenom je obično najbolje posaditi u skupini po nekoliko u veću rupu iskopanu lopatom. Mogu se saditi i pojedinačno. U svakom slučaju uvijek izbjegavajte simetričnu sadnju na pravilnim razmacima, jer to ne djeluje prirodno (osobito ako imate organski oblik vrta), a ako uz to neke od posađenih biljaka ne procvjetaju, ostat će vrlo primjetni ružni prazni prostori. U kamenjari prije sadnje lukovica uklonite površinski sloj tla te ga kasnije vratite na njegovo mjesto.

Dubine i razmaci sadnje

Lukovice se sade na dubinu koja je dva do tri puta veća od njihove visine, a na razmake sadnje dva do tri puta veće od njihove širine. Pri tome dubina treba biti veća kad je riječ o laganim tlima, a manja kad ih sadimo u teška tla. Odstranite tlo do određene dubine, grabljama malo razrahlite dno rupe i položite lukovicu. Katkad je teško razaznati ‘vrh’ lukovice, a poglavito kad je riječ o gomoljima ciklama bez korijenja. Gornja strana obično je ravnija od donje, a koji put i udubljena. Gomolji roda šupaljki (Corydalis) znaju biti gotovo sasvim okrugli, ali ipak se nađe neki znak odakle će izrasti izbojak.

Ako ni toga nema, posadite lukovicu tako da bude polegnuta na jednu stranu. Lukovice prekrijte tlom, a pri tome nastojte razbiti sve grumene. Lagano utisnite tlo tako da oko lukovica ne zaostane nimalo zraka. Ako zaostane zraka, voda iz tla neće moći ulaziti u lukovicu, pa će klijanje biti sporije. Lukovice u ‘zelenom’ najčešće se sade kad su prenesene iz nekog drugog vrta, zatim kad se zbog ograničenog prostora svake godine trebaju izvaditi da bi oslobodile mjesto za druge biljke ili kad se, poput visibaba, prodaju u takvom stanju. Lopaticom iskopajte nepravilno raspoređene rupe, dovoljno velike da u njih stanu lukovice, i u svaku rupu posadite po jednu lukovicu na dubinu na kojoj su i ranije bile posađene.

Ova se granica vidi po razlici u boji lista između njegovog zelenog gornjeg dijela i žućkastozelene baze koja je bila ispod tla. Nakon sadnje obilno zalijte zasađene lukovice. Lukovice koje su kupljene kao biljke uzgojene u posudama mogu se posaditi kao i osušene lukovice. Kad ih sadite, napravite dovoljno veliku rupu da u nju stane volumen cijele posude, tako da se pri sadnji ne uznemiruje podzemni dio biljaka. Naravno, posudu prije sadnje treba ukloniti.

TRAJNICE, GRMLJE, DRVEĆE…

Jesen je idealno vrijeme za sadnju i presađivanje, jer tlo sadrži dovoljno vlage zahvaljujući redovitim oborinama. Ujedno, tlo je još uvijek toplo od ljeta, a zrak nije prevruć, pa će i transpiracija biljaka biti manja. Ujedno, jesen je idealno vrijeme za rast korijena, pa sadnice još prije zime stignu svoriti novo korijenje, pa će time i uspješnost presađivanja biti visoka. Ruže cvatu do prvog mraza. Stoga ih do tada samo redovito održavajte uobičajenom rezidbom ocvalih cvjetova, kao i tijekom ljeta. Nakon mraza orežite sve stare grane i ocvale te smrznute cvjetove. Detaljna i značajnija rezidba se u pravilu ne obavlja u jesen, nego u rano proljeće prije kretanja vegetacije.

Trajnice se u pravilu orezuju samo one koje su tijekom ljeta stvorile veliku biljnu masu. Naime, potrebno ju je u jesen porezati, jer bi pod snijegom mogla istrunuti i oštetiti biljku. Ukrasno grmlje i drveće se isto u pravilu ne orezuje u jesen, nego u rano proljeće prije pupanja. Može se obaviti orezivanje onog grmlja i drveća kojima je potrebno korigirati oblik. Jedino se preporuča orezati grmlje koje cvate još tijekom zime poput jasmina i hamamelisa. Živici je pak potrebno posvetiti pažnje u jesen. Potrebno ju je orezati po zadnji put prije zime. Naime, treba ju orezati kako ju snježni pokrivač ne bi oštetio ako padne odjednom velika količina snijega.

U jesen prije prvog mraza (odnosi se na kontinentalni dio Hrvatske) obvezno unesite u kuću, zimski vrt, podrum ili neku drugu prostoriju bilje koje nije otporno na mraz, a krasilo je vašu terasu ili balkon tijekom proljeća i ljeta. Riječ je prvenstveno o mediteranskom bilju poput masline, oleandra, agruma i bugenvilije koje se uzgaja u velikim posudama. Naravno i balkonsko bilje poput pelargonija, fuksija i raznih sukulenata (biljke koje ne trebaju puno vode, kakstusi i slično), koje želite i sljedeće godine uzgajati, isto trebate unijeti na toplije. Također unesite i kućno bilje u kuću.

TLO

Tlo je vrlo složena i dinamična struktura sastavljena od sićušnih dijelova trošnih stijena i organskog materijala (poznatog kao humus), te biljnog i životinjskog svijeta. Zdravo tlo bitno je za uspješan rast biljke: ono fizički podupire biljke i opskrbljuje ih vodom, zrakom i mineralnim tvarima. Ako vam tlo u vrtu isprva ne izgleda savršeno, postoje mnoga rješenja i većina se tala uz malo vremena i truda može popraviti. Npr., tlo prezasićeno vodom može se odvodnjavati i može mu se popraviti struktura, a kapacitet tla za vodu u laganim tlima može se povećati ukopavanjem organske tvari, npr. komposta ili zrelog stajskog gnoja.

Količinu hraniva možete povećati dodavanjem gnojiva, a vapno možete primijeniti kako biste kisela tla učinili bazičnijima. Malčiranje sprječava nicanje sjemenki korova i umanjuje gubitak vode iz tla. Napokon, hranive tvari iz organskog otpada mogu se vratiti u tlo tako da pripremite vlastiti vrtni kompost. Većina se tala svrstava prema sadržaju gline, praha i pijeska. Veličina i udio tih mineralnih čestica utječu na kemijske i fizikalne osobine tla. Čestice gline su u promjeru manje od 0,002 mm, čestice praha približno su 25 puta veće od najvećih čestica gline, a čestice pijeska mogu biti 1000 puta veće u promjeru, i do 2 mm.

Tipovi tala

Kod nas se mogu naći različiti tipovi tala. Ilovasta tla imaju savršene omjere veličine mineralnih čestica. S 8-25% gline dobro propuštaju i zadržavaju vodu, te su vrlo plodna. Glinena su tla teška (s više od 25% glinenih čestica), slabo propusna, mokra i ljepljiva, te se u proljeće sporo zagrijavaju, no često su vrlo plodna. Ljeti se lako zbijaju i mogu se jako zasušiti. I pjeskovita i praškasta tla imaju malen udio glinenih čestica, pa mogu mnogo manje zadržavati vodu od glinenih tala. Tla s manje od 8% gline svrstavaju se kao praškasta ili pjeskovita tla, ovisno o tome prevladavaju li čestice praha ili pijeska. Praškasta tla bolje zadržavaju vodu i plodnija su od pjeskovitih tala, no mnogo brže postaju zbijena. Pjeskovita su tla osobito lagana i dobro propusna i treba im redovito natapanje i gnojidba; no u proljeće se brzo zagrijavaju i lako se poboljšavaju dodavanjem organske tvari.

Prekopavanje – Osnovni zahvat u održavanju tla je prekopavanje tla štihačom lopatom. Na pjeskovitim tlima mogu se koristiti i jake debele vile. Veće vrtne površine obrađ uju se strojno, motokopačima, a njive plugom. Prekopavanjem se rahli tlo, tj. poboljšava se struktura tla i vodozračni odnosi (propusnost tla). U isto vrijeme se po potrebi, a preporučljivo je, mogu unijeti organska i mineralna gnojiva u tlo.

Nedostaci prekopavanja

Prekopavanje ubrzava raspadanje organske tvari, osobito na pjeskovitim tlima u kojima se dugoročno umanjuje plodnost ako se ne provodi redovito obogaćivanje tla organskom tvari. Uz to, prekopavanje teških i mokrih tala može uzrokovati zbijenost i pogoršati uvjete u tlu. Zato se prekopavanje ne smije obavljati dok je tlo jako vlažno. Ako su tla dobre strukture, prekopavanje valja izbjegavati, osobito na površinama s drvećem i grmljem. Ipak, da bi se uspješno moglo vrtlariti, u većini slučajeva radi poboljšavanja strukture neophodna je početna duboka obrada tla s unošenjem organske tvari.

Jednostavno prekopavanje

Pri prekopavanju neki vrtlari više vole jednostavno podignuti štihačom tlo, preokrenuti ga i vratiti na mjesto te ga razdrobiti. To je jednostavno prekopavanje koje je brz i razmjerno jednostavan način obrade. Pogodan je za čišćenje površine tla od raznih ostataka i neotpornog korova, unošenje malih količina stajskog gnoja i gnojiva ili za stvaranje sjetvene površine. Jednostavno prekopavanje najčešće je najbolje primijeniti kod nepravilno oblikovanih gredica ili oko postojećih biljaka.

Jednostruko prekopavanje

Jednostruko prekopavanje pojam je koji se rabi za temeljitu i najučinkovitiju obradu tla. Kod takve je obrade čitava površina prekopana prema mjeri dubine noža štihače (‘dubina jedne lopate’). Označite željenu površinu, a potom od jednog kraja počnite kopati jarke duboke za dužinu noža štihače i otprilike 30 cm široke. Tlo iz prvog jarka izbacite na tlo ispred njega. Radite unatraške, preokrećući tlo iz svakog sljedećeg jarka u onaj ispred njega. Ovako obrađujte tlo na pravilno oblikovanim parcelama i ondje gdje je važna ujednačena površina (npr. u povrtnjacima). Jednostruko prekopavanje korisno je i kada treba ukopati velike količine organske tvari. Tada prije premještanja tla, na dno svakoga jarka možete dodati vapno (ako je potrebno), te organska i mineralna gnojiva.

GNOJIDBA

Hranive tvari koje upotrebljavaju biljke sastoje se od iona minerala. Korijenje ih otopljene crpi iz tla i biljke ih zajedno s ugljik-dioksidom i vodom pretvaraju u hranu. Makrohraniva biljke trebaju u razmjerno velikim količinama. To su: dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij (Mg), kalcij (Ca) i sumpor (S). Mikrohraniva jednako su važna, ali su potrebna u malim količinama. To su: željezo (Fe), mangan (Mn), bakar (Cu), cink (Zn), bor (B), molibden (Mb) i klor (Cl). Da biste biljkama osigurali zdrav rast, tlu možete dodati gnojiva s hranivim tvarima, no samo u slučajevima kada ono samo nije u stanju osigurati dovoljne količine potrebnih hraniva.

Nedostatak dušika

Nedostatak dušika uzrokuje smanjen rast cijele biljke. Pri nedostatku dušika najprije stariji listovi postaju svijetlo zeleni, a kako nedostatak napreduje, cijeli list postaje jednolično žut (javlja se kloroza). Svijetlo crvene nijanse mogu se vidjeti na peteljkama i lisnim žilama. Pri ekstremnom nedostatku listovi postaju žućkastobijeli, mogu se javiti ljubičaste pjege prije preranog odumiranja. Mladi vrhovi u početku su zeleni, ali kasnije i oni požute i imaju smanjeni rast. Listovi su smanjene veličine, plojke se pri bazi ne povećavaju. Folijarnom gnojidbom nedostaci dušika vrlo brzo nestaju.

Nedostatak fosfora

Nedostatak fosfora uvjetuje znatno smanjen rast, patuljasti rast, jer je fosfor izuzetno značajan za rast i razvoj korijenovog sustava. Nedostatak se najprije javlja na starijim listovima, njihovo naličje poprima ljubičaste nijanse, kasnije takvo postaje i lice lista te list prerano stari. Najmlađe lišće malo je ili srednje veliko, sivozelene boje. Ljubičaste nijanse javljaju se i na peteljkama i stabljici, iako se mogu javiti i samo na peteljkama. Kasnije se nasumično između žila javljaju nekroze na starijem lišću. Nedostatak fosfora može se javiti i pri niskim temperaturama iako fosfora ima dovoljno u tlu što se naziva latentni nedostatak.

Nedostatak kalija

Pri nedostatku kalija rubovi dobro razvijenoga starijeg lišća postaju žuti (kloroze), kasnije nepovratno posmeđe (nekroze), osobito kad je vruće vrijeme. Pri jačem nedostatku kloroza se širi prema bazi lista, ali međužilno (žile i dalje ostaju zelene), a lišće postaje savijeno (uvijeno) i naborano. U slučaju ekstremnog nedostatka, simptomi se javljaju i na mlađem lišću. Kod nedostatka kalija plodovi nejednako zriju. Zrioba dijelova pokožice ploda kasni, pa dijelovi ploda ostaju zeleni, a kasnije požute. Površina nezelene površine ploda proporcionalna je s intenzitetom nedostatka kalija. Za razliku od nedostatka dušika, kloroze od nedostatka kalija nepovratne su.

Nedostatak kalcija

Pri nedostatku kalcija listovi presadnica deformirani su i pojavljuju se međužilne kloroze, a vrh rasta ubrzo odumire. Rubovi mladih listova starijih biljaka posmeđe, a neke međužilne zone požute. Ako nedostatak kalcija potraje, baza lista se suši i odumire. Vrh rasta i cvjetni pupovi uopće se niti ne razviju. Privremeni nedostatak kalcija može uzrokovati žućenje vrhova listova. Vjerojatno su mnogi uočili crne koncentrične krugove na donjem dijelu ploda rajčice ili paprike pri tom misleći da je riječ o bolesti, a zapravo je to simptom nedostatka kalcija. Najuočljiviji simptom nedostatka kalcija javlja se, dakle, na plodovima i naziva se vršna trulež podova.

Površina vrha ploda potamni i ne prati sferični oblik ploda. Kasnije se javlja kožata površina toga dijela ploda, te se razvija crno obojenje. Na kraju plod propadne, često uz sekundarni razvoj gljivičnih bolesti. Na jabukama se u nedostatku kalcija također često razvijaju gorke pjege. Mogu se pojaviti tijekom skladištenja, ali one nastaju u voćnjaku zbog nedovoljne ishrane ploda kalcijem. Osobito jak nedostatak kalcija u plodu javlja se u sušnim prilikama. To su sitne smeđe nakupine mrtvih stanica, gorkog okusa. Obično se nalaze neposredno ispod kožice, pa se na površini ploda pojavljuju najprije tamnozelene, a zatim smeđe udubljene pjege.

Nedostatak magnezija

Pri nedostatku magnezija simptomi obično počinju klorotičnim mrljama. Žućenje se najprije javlja u međužilnom području, počevši od baze lista, a žile i rubovi lista ostaju zeleni. Prvi simptomi javljaju se na starijem lišću, a ako je nedostatak jak, simpotmi se polako javljaju i na ostalom lišću. Katkad se mogu javiti i narančasta obojenja, umjesto žutog obojenja.

Nedostatak sumpora

Nedostatak sumpora rijetko se javlja. Listovi postaju žutozeleni s ljubičastim žilama i peteljkama. Peteljke se ne produljuju normalno, pa lišće izgleda zbijeno i smanjeno. Zbog žućenja lišća, taj nedostatak lako se može zamijeniti s nedostatkom dušika. Međutim, pri nedostatku sumpora žućenje je puno ujednačenije na cijeloj biljci, uključujući i mlade listove. Ljubičasti tonovi češće se nalaze na naličju lista i imaju ružičastije nijanse nego pri nedostatku dušika. Od jačeg nedostatka sumpora razvijaju se lezije i nekrotične pjege na peteljci, a listovi postaju uspravni, često uvijeni i krhki.

Nedostatak željeza

Pri nedostatku željeza mladi listovi postaju svijetložuti i razvijaju međužilno žućenje koje se širi od baze lista prema vrhu. Ako se nedostatak ne nadoknađuje, kloroze prelaze u bijelu boju, a potom se razvijaju smeđe zone (nekroze) uz glavne žile i oko njih, osobito uz bazu liski i na peteljkama. Do trenutka kada su listovi postali skoro potpuno bijeli, list će se oporaviti nakon folijarne primjene željeza. Najprije će se oporaviti žile, a potom ostali dio lista.

Nedostatak mangana

Pri nedostatku mangana pojavljuju se blage međužilne kloroze mladih listova. Početna faza nedostatka mangana može sličiti na nedostatak željeza. Kako se produljuje vrijeme nedostatka mangana, cijeli list postaje jednako žut (za razliku od nedostatka željeza, gdje je baza lista najžuća), nastaje na lišću metalni sivi sjaj i kasnije se razvijaju tamnije pjege i nekroze. Također je moguć razvoj ljubičastog sjaja na površini lista.

Nedostatak cinka

Nedostatak cinka očituje se najprije na najmlađem lišću. Javljaju se kloroze (žućenje lista) u obliku međužilnih točaka koje kasnije prelaze u pjege, a u ekstremnim slučajevima i u nekroze. Žile lista najčešće cijelo vrijeme ostaju zelene.

Nedostatak bakra

Nedostatak bakra uvjetuje pojavu blage kloroze mladih listova i savijanje peteljke prema dolje, a liski prema gore. Sve to prati gubitak turgora u mladim listovima. Za jačeg nedostatka javljaju se nekroze, a na netom razvijenim listovima mogu se pojaviti blijeđenja i bjelkasto sivi sjaj. Nedostatak bakra javlja se vrlo rijetko zbog upotrebe sredstava za zaštitu bilja.

Nedostatak molibdena

Nedostatak molibdena u početku se očituje kao mrljasta međužilna kloroza listova, iako manje žile također postaju klorotične. Simptomi su slični simptomima nedostatka dušika, samo nemaju crvenkastoljubičaste nijanse na naličju lista. Rubovi listova uvijaju se prema gore. Pri jačem nedostatku, kloroze prelaze u nekroze, te list odumire.

Nedostatak bora

Nedostatak bora uglavnom se javlja kod mladih biljaka u obliku kloroze starijih listova, uz pojavu žutih i narančastih nijansi. Listovi i peteljke postaju krhki i plutasti. Pri jačem nedostatku bora javljaju se ljubičastosmeđe strukture unutar žila koje se najbolje vide kad se list okrene prema svjetlu. Plodovi mogu biti deformirani, preveliki i podijeljeni, a pojavljuju se plustaste tvorevine oko čaške.

VRSTE GNOJIVA

Odlučivanje o primjeni količine i vrste gnojiva jest složeno. Shvaćanjem kako djeluje pojedino gnojivo, vrtlarenje će postati učinkovitije, a možda i prihvatljivo za okoliš. Treba naglasiti da se pojam ‘organski’ jednostavno može rabiti kada je nešto živog podrijetla, dok se “neorganski” odnosi na mineralne kemijske spojeve. Vrtlari koji se bave organskim uzgojem u smislu osviještenosti o okolišu, trebali bi pažljivo provjeriti oznake i podrijetlo svakog gnojiva kako bi bili sigurni da im odgovaraju. Slijedom navedenog, gnojiva se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine: organska i mineralna.

Organska gnojiva su stajski gnoj, gnojnica, gnojovka, kompost i zelena gnojidba. Mineralna gnojiva dijelimo prema broju prevladavajućeg hraniva na pojedinačna i složena. Pojedinačna gnojiva koja sadrže samo dušik nazivamo dušična gnojiva. Ona koja sadrže fosfor, fosforna gnojiva, itd. Od složenih gnojiva najpoznatije je NPK gnojivo koje sadrži i dušik i fosfor i kalij. NPK gnojiva mogu biti različita, ovisno o količini pojedinog hraniva, što se naziva formulacija gnojiva, kao što su 15-15-15, 7-14-21, 5-20-30, itd. Za optimalan rast i razvoj biljaka poželjno je primjenjivati i organska i mineralna gnojiva.

Organska gnojiva sadrže znatno manje hraniva od mineralnih (koja su koncentrirana), ali zato sadrže organsku tvar koja razgradnjom u tlu tvori humus. Organska gnojiva poboljšavaju strukturu tla, vodozračne odnose, toplinska, biološka i fizikalna svojstva tla. Tlo postaje rahlije, pa se voda lakše procjeđuje, ali i akumulira. Korijen biljke bolje raste, jer tlo nije zbijeno, pa je i bolja raspodjela zraka u tlu, ali i izmjena kisika i ugljičnog dioksida između tla i atmosfere. S druge strane, mineralna gnojiva imaju veliku količinu hranivih tvari, pa se po jedinici mase gnojiva unese znatno veća količina hraniva u tlo nego pomoću organskih gnojiva.

Osim navedenih vodotopivih mineralnih gnojiva, na tržištu je moguće pronaći i sporootpuštajuća gnojiva. To su kompleksne formulacije gnojiva stvorene tako da se hranive tvari postupno otpuštaju kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Neka se od njih polagano razgra đuju, dok druga vežu vodu, nabubre i otvaraju se. Mnoga imaju opne različite debljine, koje postupno propuštaju hranive tvari iz unutrašnjosti. Ta su gnojiva skuplja, no osobito su vrijedna pri gnojidbi biljaka u posudama.

Zelena gnojidba

Određene se biljke uzgajaju samo zato da bi se ukopale u tlo radi popravljanja plodnosti i dodavanja organske tvari da bi se spriječilo ispiranje hraniva. Siju se na tlu koje bi inače ostalo neobrađeno (takva su tla sklonija ispiranju hraniva). No, nipošto nemojte sijati invazivne biljke. Preporuča se uzgajati biljke kratke vegetacije, a koje u to kratko vrijeme mogu stvoriti veliku nadzemnu masu. Upotrebljavaju se najčešće mješavine jednogodišnjih biljaka koje brzo niču. Mahunarke, poput jednogodišnje vučike koja u kvržicama na korijenju imaju bakterije fiksatore dušika koje im omogućavaju vezanje dušika iz zraka u tlo. Organske tvari tih biljaka osiguravaju onoliko dušika koliko bi dodali i uobičajenim načinom gnojidbe. Omjer ugljik:dušik im je nizak i brzo se razgrađuju, pa osiguravaju lako prihvatljivi dušik. Nadalje, mogu se koristiti bob, te razne kupusnjače. Kad završite uzgoj tih biljaka, zbog lakšeg načina unosa u tlo najprije ih je potrebno usitniti.

Primjena gnojiva

Gnojiva se prodaju u suhim oblicima (prah, granule, peleti) kao i koncentrirane tekućine. Mineralna gnojiva mogu se rasipati po površini tla ili rasporediti oko svake biljke. Ona se mogu posipati prije sjetve ili sadnje ili kao prihrana tijekom rasta. Organska gnojiva također se mogu primijeniti na isti način, ali ih je jednostavnije primijeniti širom dok nikakve biljke ne rastu na tlu (osim peletiranih organskih gnojiva koja su sve više prisutna na tržištu). I organska i mineralna gnojiva potrebno je nakon primjene unijeti u tlo kako ne bi došlo do gubitaka hraniva. Dušična gnojiva primijenite u proljeće mjesec dana prije sjetve ili sadnje, a dodatnu prihranu možete obaviti kasnije u uzgojnoj sezoni.

Dušik nikada ne primijenjujte u jesen, jer će se isprati iz tla prije nego što posadite biljke. Fosforna i kalijeva gnojiva mogu se primijenjivati bilo kada, često u jesen ili u rano proljeće. Fosfor i kalij se ne ispiru pa ih se može dodavati jednokratno za tekuću vegetaciju.

Neka se gnojiva mogu nabaviti i kao tekućine za primjenu u tlo. Uz sve navedeno, postoje još i folijarna gnojiva. To su gnojiva koja se otapanjem ili razrjeđivanjem u vodi nanose izravno na listove biljaka. Prilikom primjene folijanih gnojiva treba biti osobito oprezan pri pripremi škropiva (mješavina vode i gnojiva), jer prevelika koncentracija može oštetiti ili pak uništiti biljke. Stoga, poštujte upute za pripremu škropiva, a ako su vam upute nejasne ili imate neodumica prilikom preračuna koncentracije svakako potražite stručnu pomoć. Sa svim gnojivima, organskim ili anorganskim, trebalo bi pažljivo rukovati. Ondje gdje se savjetuje, obucite zaštitnu odjeću.

Granulirana ili praškasta gnojiva nemojte primjenjivati tijekom vjetrovitog vremena i oprezno ih rasipavajte po površini tla, tako da nikada ne dodiruju listove i stabljike biljaka. Primjenjujte samo preporučene količine jer suvišak može oštetiti biljke.

KOMPOST

Doprinos koji kompost daje plodnosti vrta je velik. On tlo izravno opskrblje hranivima, visoka razina humusa povećava sposobnost tla da sačuva hranive tvari i pomaže u popravljanju ocjeditosti i prozračnosti tla. Pridonosi razvoju zdrave populacije korisnih mikroorganizama tla. U tlo bi ga trebalo dodavati kada se ustali razgradnja organske tvari; u tom stadiju trebao bi biti taman, mrvičast, a miris pomalo slatkast.

Izrada vrtnog komposta

Kompostnu hrpu načinite od mješavine sastojaka koje sadrže puno dušika (npr. pokošena trava) i sastojaka bogatih ugljikom (npr. kora i rastrgani papir od ambalaže za hranu), najbolje u omjeru 1 : 2. Mogu se kompostirati gotovo sve povrtne tvari, kao i alge – no ostatke proteina i kuhanog povrća ne biste trebali koristiti jer privlače štetnike. Nakon primjene herbicida na travnjaku, nekoliko otkosa trave nemojte stavljati na hrpu i nikada pokošenu travu nemojte stavljati u debelim slojevima, jer to može spriječiti kretanje zraka. Zapravo, biljne ostatke na koje ste primijenili herbicide ne biste trebali odlagati na kompostnu hrpu jer kemijske tvari mogu biti postojane, pa je takav kompost neprikladan za usjeve koji se koriste za prehranu; a može i oštetiti biljke.

Na kompostnu hrpu nemojte staviti ostatke od orezivanja, jer se takav materijal sporo razgrađuje. Ostatke od orezivanja možete usitniti i odvojeno kompostirati. Izbjegavajte na kompostnu hrpu odlagati sav materijal koji je zaražen bolestima ili štetnicima, jer primjenom takvog komposta možete sami zaraziti svoje biljke. Također, nemojte niti odlagati odrasle korovne biljke koje na sebi već nose zrele sjemenke, a niti višegodišnje korovne biljke, pogotovo one s puzajućim i jako razgranatim korijenovim sustavom. Mnoge se tvari dobro kompostiraju, ali dodani dušik će ubrzati taj postupak.

Dušik možete dodavati kroz mineralna i organska gnojiva kako biste potaknuli rast mikroorganizama koji zapravo razgrađuju organske otpatke. Ova gnojiva potrebno je dodavati u slojevima, paralelno kako odlažete materijal za kompostiranje. Ako je materijal u kompostu prekiseo, mikroorganizmi neće biti djelotvorni (ne dolazi do raspadanja), dodatkom vapna povećat ćete bazičnost. U postupku kompostiranja organska se tvar raspada u kompostnoj hrpi i oslanja se na korisne aerobne baktrije i mikroskopske gljive. Da bi se razmnožavali djelotvorno, tim mikroorganizmima su potrebni zrak, dušik, vlaga i ponešto topline. Prikladni protok zraka osigurajte tako da na dno kompostne hrpe postavite debeli sloj grančica.

Za dobro prozračivanje važno je da nikada ne dopustite zbijanje i pretjerano vlaženje kompostnog materijala. Pri izradi hrpe pomiješajte sitno i krupno teksturirane tvari. Po potrebi, sitni materijal ostavite po strani, sve dok ne bude prilika da ga pomiješate s krupnim. Kompostnu hrpu redovito preokrećite da biste izbjegli zbijanje i da biste ubrzali kompostiranje. Tijekom kompostiranja hrpa bi trebala biti vlažna (ne mokra), pa je za suhog vremena zalijevajte.

Postupak bakterijske razgradnje stvara visoku temperaturu što ubrzava prirodno raspadanje organske tvari i pomaže u uništavanju sjemenki korova, te nekih štetnika i bolesti (ako je temperatura dovoljno visoka). Da bi se dovoljno ugrijala, kompostna hrpa trebala bi imati najmanje 1 m3, ali se preporučuje 2 m3. Kompost najvišu temperaturu postiže za 2-3 tjedna, a zreo je nakon otprilike 3 mjeseca. Miris amonijaka ukazuje na to da je kompost prebogat dušikom. Dodajte mu više materijala bogatog ugljikom (kutije od jaja, kartonski papir od prehrambene ambalaže). Miris po trulim jajima znači da u hrpi ima premalo zraka. Hrpu promiješajte i unesite malo krupnog materijala.

Kompost od lišca

Iako se lišće može staviti na kompstnu hrpu, najbolje ga je kompostirati odvojeno jer se sporo razgrađuje. On se još više oslanja na mikroskopske gljive i bakterije i treba manje zraka i topline. Lišće koje ste sakupili u jesen stavljajte na kompostnu hrpu i svaki put, kad dodate novo lišće, hrpu dobro pritisnite. Osim zalijevanja tijekom suhog vremena, tijekom razgradnje mu ne treba puno pozornosti.

MALČIRANJE

Malč je sloj organskog ili anogranskog materijala koji se polaže na tlo oko biljaka. Gdje je površina malčirana, potreba za obradom tla smanjena je ili čak nepotrebna.

Organski malčevi

Krupni organski malčevi dodaju hraniva tlu i poboljšavaju mu strukturu. Mogu biti zreli, bogati sijenom, stajski gnoj, vrtni kompost, kompost od gljiva, suho sijeno ili morske alge. Nemojte upotrebljavati materijale dobivene od drveta, piljevinu i koru mljevenu u prah ili komadiće, osim ako nisu odležali najmanje dvije godine, jer za njihovo raspadnje služi dušik iz tla. Organski se malčevi najbolje primijenjuju za uzgoj kultura u proljeće i rano ljeto, kad je tlo vlažno. Nakon primjene zadržavaju razinu temperature i vlage tla, pa ako možete, malčirajte u proljeće nakon što se tlo ugrije, no prije nego što se počne sušiti. Nikada ne malčirajte hladno, mokro ili vrlo suho tlo. U praksi često je najlakše primijeniti organske malčeve pri sadnji ako je potrebno prije toga zalijte biljke. Možete malčirati i mlade presađene sadnice koje već snažno rasu i visoke su najmanje 5 cm. Malč može biti dubok 2,5-7,0 cm, dublji malč služi za gušenje korova.

Na područjima s mnogo oborina i na teškim tlima, organski je malč najbolje raširiti po tlu u jesen da ga gujavice razrade.

Plastični pokrovi za malčiranje

To su crne, bijele ili prozirne plastične folije (ima i drugih boja). Ovisno o vrsti pokrova one podižu temperaturu tla (za ranije usjeve), sprječavaju rast korova, reflektiraju toplinu plodovima koji dozrijevaju, pa plodovito povrće ostaje čisto i nema prskanja tla. Sjajne folije pomažu u tjeranju letećih štetočina. Crne se folije uglavnom upotrebljaju za suzbijanje korova, iako podižu i temperaturu tla. Bijele se folije uglavnom koriste da bi reflektirale svjetlo i toplinu na plodove koji dozrijevaju, npr. rajčice i dinje. Neke su folije s donje strane crne zbog suzbijanja korova, a s gornje bijele da reflektiraju svjetlo.

Takve folije podižu temperaturu tla za otprilike 7 °C više od crnih folija. Prozirne se folije uglavnom upotrebljavaju radi zagrijavanja tla u proljeće ili za sprječavanje prskanja tla po povrću. Najjednostavnije je da folije postavite prije sadnje ili sjetve, po želji možete na tlo ili gredicu najprije položiti rupičaste ili porozne cijevi, a potom foliju. Oko gredice načinite jarke duboke 7-10 cm i u njih štihačom uvucite rubove folije. To se lakše izvodi na malo podignutoj gredici. Da biste posadili biljke, na foliji nožem načinite križaste razreze, u tlu načinite rupu, kroz nju oprezno posadite biljku i učvrstite je.