U ovo doba godine kod koza često uočavamo čupavu, kuštravu dlaku bez sjaja, kašalj, iscjedak iz jedne ili obiju nosnica, nervozu i nemir, mršavost. Smatra se da su to posljedice jednolične neizbalansirane hranidbe, nedovoljno prozračne štale, stresa, premalog prostora, manjka D vitamina uslijed nedostatka sunčeve svijetlosti.
Znano je da vitamin D ima važnu ulogu, jer sudjeluje u brojnim unutrašnjim procesima reguliranja izmjene tvari – metabolizma, što znači da nedostatak D vitamina značajno povećava rizik svekolikih bolesti. Koza uspijeva osigurati 90 % potreba za vitaminom D izravnim utjecajem UV zraka (sunca) na vlastito tijelo. Najčešća posljedica nedostatka vitamina D, koji u tijelu majke veže kalcij i fosfor je rahitični pomladak. Kod jaradi se najviše manifestira prednjim „O“ nogama, a kod janjadi se javlja žderanje vune, čija klupka jednostavno začepe probavni trakt i neminovno vode uginućima. Koza ima vrlo visoke zahtjeve za svjetlom, voli se izlagati svjetlosti, a u tu svrhu ima i specijalno građene oči.
Divlji srodnici naših domaćih koza u proljeće ne pokazuju gore navedene loše simptome zahvaljujući nekim mogućnostima prirodnih doticaja i dostupnosti, koje je čovjek uskratio svojim domaćim kozama, a to je prije svega kretanje. Svi divlji srodnici koza kreću se izvanredno sigurno na raznim terenima, što povećava kapacitet pluća, srca, mišića, pa izmet, mokraću i ostale štetne tvari izbacuju iz tijela znatno brže, a sve to je temelj brže izmjene tvari – odnosno brzog metabolizma. Osobito povoljno na bržu izmjenu tvari utječu klimatski podražaji: promjena temperature, vjetar, kiša, sunce, snijeg. Dodatna stalna dostupnost svekolikim mineralima-vitaminima, koji se nalaze u bilju s različitim sadržajima probavljive ili teško probavljive celuloze, različitih duljina vlakana, različitih energetskih vrijednosti, nenadmašan su poticaj bržoj izmjeni tvari. Proljetne probleme u sporoj izmjeni tvari uzrokovane dugim kasno jesenskim i dugim zimskom razdobljima neće uvijek izazvati jednolična, korisnim sadržajima nedostatna prehrana, već više, pod našim uobičajenim načinima držanja, previše koncentrirane hrane (zrna, smjese), uz manjak svjetla i kretanja.
Prvi izlasci na pašu
Najbolje je kad se u kasnoj jeseni i zimskim mjesecima, tj. u vrijeme kad nismo opterećeni ostalim radovima na gospodarstvu, koristi svako slobodno vrijeme za izlaske na otvoreno sa svojim blagom. Ništa loše neće se dogoditi novorođenim kozama ako u prvim danima svog života krenu na otvoreno. Snijeg i hladnoća nisu prepreka, ali naravno to valja raditi za vrijeme sunčanih dana i između 12 i 14 sati. Dobar će kozar budno pratiti kretanje najmanjih i na prve znakove njihovog umora vratiti ih u štalu. Prva kušanja druge hrane, osim majčinog mlijeka, zalogaji su na otvorenom – list kupine, a u štali u malim jaslama važno je osigurati mekanog sijena i u posudama gnječenog zrna.
Prva proljetna trava
Prekomjerno je sočna, nema strukturnih vrijednosti, a posebno moramo istaknuti niske vrijednosti magnezija, pa kao strukturni nadomjestak valja paralelno u obroku koristiti sijeno ili mekanu zobenu slamu. Iskusni kažu ako koze odlaze svakodnevno na zelenu pašu, u štali uvijek moraju imati na raspolaganju sijeno ili zobenu slamu, sol, minerale i vitamine za lizanje. Pri povratku sa zelene paše, s napajanjem valja pričekati jedan do dva sata. Zadržano napajanje mora se provoditi, osobito ako livade sadrže mnogo maslačka ili grmlje veliki postotak bazge – opasnost od proljeva. Koze rado brste bazgu, posebno pupove, a u kasnijim razvojnim stadijima bazge otimaju se za cvijet i plodove. Proljetna trava je lako probavljiva, sadrži dosta energije, ako u buragu naglo pristigne veća količina takve zelene mase PH vrijednost u buragu može pasti ispod 6, pa zbog toga dolazi do acidoza i probavnih smetnji. Osim toga, vrenje u buragu pospješuje i obavlja tzv. flora buraga i brojni mikrorganizmi, pa će svaka brza promjena hrane izazvati neželjene posljedice. Promjena zimske hranidbe na proljetnu travu mora biti postupna najmanje 10 dana.
Kamo na prvu pašu?
Bez svake sumnje najbolja paša prva tri tjedna je brst, odnosno grmlje i šikara. Ako se ne možemo uskladiti s ovom preporukom, odlazimo na livade i pašnjake, ali prvenstveno samo one na kojima prošlogodišnje jeseni nismo bili s odraslim kozama, u suprotnom jarad će se već na početku života invadirati parazitima i zaostat će u razvoju.
Parazitom protiv parazita – imelom ćete kod koza u vrijeme dojenja podmladka parazitoze svesti na tolerantnu razinu. Imela djeluje blagotvorno na metabolizam koza i jača imunitet majki i podmladka.
Imamo li mali broj koza i njihovog novog potomstva, uputno je nasjeći prolistalih grančica, svezati ih, te objesiti na dohvat prema uzrastu. Moramo spriječiti da grančice predviđene za potomstvo ne mogu dohvatiti odrasle koze. Količinu grančica povećavajte iz dana u dan, postupno dodajte nešto trave. Činite to 14 dana, pa zatim neopterećeni izađite na prvi brst ili pašu, dok dostupnost sijena ne smije nedostajati kozama niti najmanjima.
Prva mužnja
Mnogima predstoji prva mužnja koza. Na prvi pogled to izgleda jednostavno, ali nije tako. Mužnju koza trebaju pokazati iskusni držaoci koza, ili treba proučiti kvalitetnu literaturu. Krive metode mužnje ozbiljno štete zdravlju koza i frustrirajuće su za muzače početnike. Upamtite da se vimena krava, ovaca i koza bitno razlikuju po samoj građi. Jednostavno, kod krava se u mliječnim žlijezdama nalazi 80 % mlijeka, a u cisternama vimena svega 20 %, a kod koza je taj odnos obrnut.
Kako prepoznati pašnu tetaniju?
Manjak magnezija uzrokuje ometanje rada živčanog sustava, grčeve mišića i ukočeno ležanje. Visoki sadržaj bjelančevina u hrani smanjuje apsorpciju magnezija u crijevima. Niske temperature, loše vrijeme, stres, transport, visoka laktacija i starosna dob također su preduvjeti javljanja pašne tetanije. Koze leže postrance sa svijenom glavom unatrag, vidljivi su grčevi i drhtaji mišića uz jako slinjenje iz gubice. Koza ugiba u roku od nekoliko sati. Kod sporijeg tijeka bolesti primjećuje se teturavi hod s drhtajima mišića, životinje škripe zubima. Obavijestimo li veterinara na vrijeme, koza će intravenoznim uštrcavanjem otopine što je prije moguće, sigurno prebroditi životnu opasnost.
