Ljekovito bilje i njegovi pripravci najstariji su, a u velikom dijelu čovječanstva još i danas glavni način liječenja, pa ne čudi da je za svaku bolest u upotrebi velik broj biljaka. Poznato je da se mast ili oblozi od korijena crnog gaveza (Symphytum officinale) koriste kod lomova kostiju, površinskih ozljeda, opekotina. Također išćašenja, uganuća i bolova u mišićima, a nagnječeni listovi trputca (Plantago lanceolata, Plantago major) polažu na mjesto uboda pčela ili osa, zagnojenog nokta, žuljeva, hemoroida i različitih kožnih oboljenja.
Sirup protiv kašlja od listova uskolisnog trputca pripravlja se u domaćinstvima, ali i u velikim farmaceutskim kućama. Narančastim sokom rosopasa (Chelidonium majus) s uspjehom se otklanjaju bradavice, a čaj se pije kod bolesti jetre, upale žučnog mjehura, pijeska u žuči, upale želuca i crijeva. Livade su dom i za brojne druge biljke koje nam mogu poslužiti kao prva pomoć pri uklanjanju brojnih tegoba.
Ljekovito bilje – VIDAC – kod bolesti očiju
Vidac ili očanica (Euphrasia rostkoviana Hayne) jednogodišnja je zeljasta biljka s uspravnom, dlakavom, već od baze razgranjenom stabljikom visine 5-20cm. Oštro nazubljeni, jajasti, sjedeći listovi raspoređeni su na stabljici nasuprotno. Bijeli ili blijedoljubičasti cjevasti cvjetovi razvijaju se od lipnja do kolovoza u pazušcima gornjih listova. Gornja usna cvijeta je tamnija, s unatrag povijenim rubom, a na donjoj je sjajno žuta pjega i ljubičaste prugice.
Izgled cvjetova koji donekle podsjeća na oko s trepavicama bio je povod da se biljka od davnina koristi za sve očne bolesti. Nekadašnja „nauka o signaturi“ prema kojoj biljke svojom karakterističnom oznakom (signumom) pokazuju koji organ liječe ovdje se pokazala točnom. Vidac raste kao polunametnik, jer se usisnim korijenjem pričvršćuje na korijenje okolnih trava i crpi iz njih mineralne tvari. Najbolje uspijeva na suhim livadama, pašnjacima i šumskim čistinama, u nizinskim i u planinskim područjima. Rod Euphrasia ima mnogo svojti koje se međusobno teško razlikuju jer postoje križanci i prijelazni oblici.
U ljekovite svrhe skuplja se nadzemni dio cvatuće biljke i suši na suhom i zračnom mjestu, zaštićenom od izravne sunčeve svjetlosti. Od ljekovitih tvari sadrži iridoidne glikozide gorkog okusa (aukubin, katalpol, eufrozid ), eterično ulje, flavonoide, trjeslovine i druge tvari. Osim za oči vidac se u narodnoj medicini koristi i kod bolesti želuca, crijeva, kašlja, bronhitisa, glavobolje na nervnoj bazi. Također oslabljelog imunološkog sustava i oteklina vratnih limfnih žlijezda. Ovo ljekovito bilje se najčešće koristi kao oblog kod upale očne spojnice ili konjuktivitisa, upale rubova očnih kapaka, suzenja očiju, premorenosti očiju usljed čitanja ili rada na računalu i kod alergijskih upala očiju. Kao oblog ili za ispiranje oka preporuča se i mješavina od 25 grama vidca i 10 grama sjemena komorača. Čajna žlica mješavine prelije se s 2,5 dl kipuće vode i procijedi nakon 3-5 minuta.
Priprema čaja: jednu čajnu žlicu suhe, usitnjene biljke preliti s 2,5 dl kipuće vode i procijediti nakon 1-2 minute. Čaj piti ili koristiti kao oblog ili kupku. Važno je pridržavati se upute o pripremi i uvijek koristiti svježe pripremljen čaj. Zato jer pretjerane količine biljke mogu dovesti do nadraženosti sluznice i trovanja.
TURICA – prijatelj jetre
Turica ili petrovac (Agrimonia eupatoria L.) zeljasta je trajnica s uspravnom, okruglom, dlakavom, nerazgranjenom ili samo u gornjem dijelu slabo razgranjenom stabljikom visine od 50-100cm. Listovi su naizmjenični, neparno perasti. Sastavljeni od 3-6 parova eliptičnih, nazubljenih liski, između kojih rastu još po 2-3 para sitnijih parova liski. Tijekom ljeta na vrhu stabljike razvijaju se žuti, mirisni, peterolatični cvjetovi promjera oko 1cm, skupljeni na vrhovima stabljika u u vitke grozdaste ili klasaste cvatove. Ugodan miris cvjetova privlači pčele i druge kukce. Plodići s kukastim dlačicama lako prianjaju za životinje ili ljudsku odjeću, pa se biljka ponegdje naziva i mali čičak. U ljekovite svrhe koristi se nadzemni dio cvatuće biljke, bez donjih odvenjelih dijelova, ili samo listovi.
Pripravljanje čaja: Dvije čajne žličice suhe, usitnjene biljke preliti s 2,5 dl kipuće vode i procijediti nakon 15- 20 minuta. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana ili ga nezaslađenog koristiti kao oblog ili kupku.
Djelatne tvari u biljci su trjeslovine, gorke tvari, flavonoidi, kremena kiselina i druge mineralne tvari. Turica se od davnina koristila kao lijek za oči, jetru, zacjeljivanje rana, zmijske ugrize i bolove u leđima. Pripisivane su joj i čarobne moći, te je bila sastavni dio «čarobnih napitaka». Smatralo se da grančica turice ispod jastuka donosi zaborav. Za turicu se kaže da liječi sve bolesti. Najčešće se koristi kod tegoba s jetrom, žuči, slezenom, kod pijeska i kamenaca u bubregu, povećanog taloženja mokraćne kiseline i reumatizma. Spominje se kao djelotvorno sredstvo za njegu glasnica, ispiranje rana i kod upalnih procesa usne šupljine i ždrijela, te kao kupka za umorne oči. Svježi, izgnječeni listovi turice koriste se kao oblozi za umorne noge i protiv bolova u nogama. Od čitave biljke dobiva se žuta boja.
Ljekovito bilje – CRVENA DJETELINA – izvor biljnih hormona
Crvena djetelina (Trifolium pratense L.) je česta biljka naših livada i pašnjaka koja se najprije koristila kao ljekovita biljka, a danas se zbog velike krmne vrijednosti uzgaja kao poljoprivredna kultura. Indijanska plemena upotrebljavala su je za liječenje tumora i kožnih bolesti, a bila je i univerzalno sredstvo za čišćenje organizma. U ljekovite svrhe skupljaju se cvjetne glavice ili nadzemni dio cvatuće biljke. Važno je da ne budu zaraženi gljivicama. Suše se na zračnom mjestu zaštićenom od izravnog sunčevog svjetla. Od djelatnih tvari u biljci se nalaze trjeslovine, izoflavoni, glikozidi, kumarin, salicilna kiselina, eterično ulje, vitamini A,B i C te brojni minerali (kalcij, krom, željezo, mangan itd.). Od suhe biljke priprema se čaj ili kapi, a u farmaceutskoj industriji i drugi pripravci.
U narodnoj medicini čaj se tradicionalno koristi kod kašlja, bronhitisa, astme, proljeva, upale želuca, bolesti jetre i za oporavak bolesnika nakon preležane bolesti. Ima protuvirusno i protugljivično djelovanje, te pomaže kod različitih kožnih bolesti, akni, ekcema i psorijaze. Kako u svom sastavu ima i salicilnu kiselinu, sprječava stvaranje ugrušaka u krvi.
Neka ispitivanja ukazuju da uzimanje pripravaka crvene djeteline može sniziti razinu „lošeg“ kolesterola i pridonijeti prevenciji srčanih oboljenja. U farmaceutskoj industriji crvena djetelina se najčešće spominje kao izvor fitoestrogena, spojeva koji oponašaju djelovanje ženskih spolnih hormona estrogena. Zbog svoje sličnosti s estrogenima izoflavoni iz crvene djeteline (genistein, daidzein, biokanin, formononetin) ublažavaju tegobe PMS-a, klimakterija i menopauze, te pomažu očuvanju zdravlja kostiju i krvnih žila.
Čaj od crvene djeteline: 4-6 suhih cvjetova crvene djeteline preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 10-15 minuta. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana najmanje 3 mjeseca.
Može se pojesti 8-10 svježih cvjetnih glavica dnevno. Utvrđen je i pozitivan utjecaj izoflavona iz djeteline na sprječavanje bolesti prostate. Smatra se da crvena djetelina može blokirati enzime koje pridonose razvoju benigne hiperplazije prostate i ublažiti tegobe do kojih dolazi zbog prekomjernog rasta stanica prostate i pritiska na mokraćnu cijev (otežano pražnjenje mokraćnog mjehura, učestalo mokrenje noću, isprekidani mlaz mokraće itd.) Oni koji se žele odviknuti od pušenja mogu pokušati sa žvakanjem cvjetova crvene djeteline. Cvjetne glavice djeteline mogu se jesti i svježe tako da se usitne i posipaju po sendvičima ili dodaju u salate. Mladi listovi mogu se pripremiti kao varivo, no zbog veće količine celuloze teže su probavljivi.
IVANJSKO CVIJEĆE – kod bolesti bubrega i mjehura
Ivanjsko cvijeće ili žuta broćika (Galium verum L.) ima uspravnu ili povijenu tanku stabljiku dugu i do 80 cm. Listovi su gotovo igličasti, 15-20 mm dugi i 1-2 mm široki, povijenog ruba, sa šiljkom na vrhu, smješteni u pršljenovima. Cvjetovi su sitni, limun žute boje i čine velike, rahle, metličaste cvatove. Imaju ugodan miris po medu. Ovo ljekovito bilje nakon branja treba osušiti tako da ne promijeni boju i ne izgubi ljekovitost. Zbog saponina i flavonoida u svom sastavu ivanjsko cvijeće djeluje diuretički i pospješuje rad jetre. Koristi se kod upale mjehura, pijeska i kamenaca u bubregu i mjehuru, bolesti jetre, slezene, gušterače, štitnjače i limfnih čvorova. Svježi sok u narodu se s uspjehom primjenjuje kod kožnih lišajeva, ekcema, psorijaze i seboreje, pa čak i kod zloćudnih kožnih bolesti.
