Većina poljoprivrednika u Hrvatskoj je navikla držati stoku na paši do rujna, a zatim ih zatvoriti u staje i hraniti ih sijenom, sjenažom ili silažom. To je jedan od skupljih načina držanja stoke. Pašnjaci ostaju neiskorišteni, stvaraju se nepotrebni ekonomski izdatci, povećan je ljudski napor, a i životinjama nedostaje kretanje.

Velika je šteta u godini s toplom jeseni, zatvoriti životinje u staju. Postoje načini za produljenje razdoblja ispaše i to za 60 do 90 dana, čime se smanjuje potrebna količina spremljene krme. Način za to je uzgajanje krmnih kultura hladne sezone koje imaju sposobnost rasti u hladnim sezonama i za vrijeme kratkih dana. Na takve kulture skraćivanje dana nema nikakav utjecaj te nakon mraza ne izgube list. Biljke hladne sezone su biljke koje napreduju u hladnijim klimama ili tijekom hladnih dijelova godine. Takve biljke rastu i/ili klijaju pri hladnijim temperaturama zraka. Obično takve biljke svoj rast zaustavljaju u toplim i sušnim danima. Vrste koje najbolje uspijevaju u to doba godine i koje tad ostvaruju visoku kvalitetu i kvantitetu su trstikasta vlasulja, roškasta smiljkita, stoklasa bezosata, livadna vlasulja, klupčasta oštrica, engleski ljulj, lucerna, krmni grašak, soja, neke kupusnjače i žitarice. Kulture hladne sezone Trstikasta vlasulja je biljka velikog i dubokog korijenovog sustava koji se prostire i do 1,5 m u dubinu pa joj omogućuje opskrbljivanje vodom u sušnim razdobljima kad druge biljke zaustavljaju svoj rast. Dugotrajna je višegodišnja travna vrsta s vijekom trajanja od 8 do 10 godina. Ozimog je tipa s visokom otpornošću na mraz, zimu, sušu te na bolesti, opstaje i na suhim i na vlažnim staništima s pH vrijednošću od 4,5 do 9,5. Tvori busenove koji se prostiru podzemnim stabljikama, odnosno rizomima. Životinje je rado pasu tijekom jeseni, a tijekom ljetnih mjeseci, srpnja i kolovoza slabije. Ljeti su životinjama neugodnog okusa zbog prisutnosti gljiva u biljci (endofita). Sad postoje sorte trstikaste vlasulje bez endofita koje se preporučuju za sjetvu ako će se koristiti za pašu. Sredinom ljeta joj je potreban odmor od 30 dana i gnojidba dušikom od oko 50 kg po hektaru kako bi se oporavila i nagomilala hraniva te ponovno porasla za korištenje u jesen i zimu. Tada će pašnjak biti veće gustoće, a tek kasnije u proljeće će biti spreman za ponovno korištenje.

Trstikasta vlasulja

Roškasta smiljkita (svinđuša)

Stoklasa bezosata

Livadna vlasulja

Klupčasta oštrica

Engleski ljulj

Lucerna

Kupusnjače i ozime žitarice

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 22/2018

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakOtrovne kućne ljepotice
Sljedeći članakOPG-ima iz potpomognutih područja 13,3 milijuna kuna
Avatar
Rođena je u Sisku, a u Bjelovaru završava srednju školu za farmaceutskog tehničara. U Zagrebu završava Agronomski fakultet. Stručno se osposobljava u Centru za travnjaštvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Rođena 1992. godine u Sisku, u Sunji završava osnovnu školu, potom u Bjelovaru srednju školu struke Farmaceutski tehničar. Godine 2011. upisuje preddiplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Biljne znanosti koji završava 2015. obranom završnog rada naslovljenog „Procjena prinosa suhe tvari krme poluprirodnog travnjaka NIR spektroskopijom“. Godine 2017. završava diplomski studij istog smjera obranom diplomskog rada naslovljenog „Hranidbena vrijednost fermentirane travne mase“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije s posebnom pohvalom „Cum laude“. Iste godine započinje stručno osposobljavanje u Zavodu Centra za travnjaštvo na Medvednici Agronomskog fakulteta koje traje do rujna 2018., za vrijeme kojeg objavljuje nekoliko znanstvenih radova u časopisima „Krmiva“ i „Stočarstvo“ i stručnih radova u časopisu „Gospodarski list“.