Povećano zanimanje poljoprivrednih proizvođača za sjetvom soje

27

Poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš:
1. raznolikost usjeva
2. postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini
3. održavanje postojećih trajnih travnjaka

Zašto su značajno povećane površine zasijane sojom u 2015. godini?

Jedan od razloga je što je soja poljoprivredna vrsta koja fiksira dušik, pa površina oranica zasijana sojom u glavnom roku sjetve zadovoljava uvjet ekološki značajne površine (Uz izračun prihvatljive površine: 1 hektar površine zasijane sojom iznosi 0,7 ha ekološki značajne površine).

Soja prihvatljiva za ekološki značajne površine mora biti proizvedena od certificiranog sjemena genetski nemodificirane soje. Da bi to dokazao, poljoprivredni proizvođač – korisnik potpora mora regionalnom uredu Agencije za plaćanja do 15. listopada 2016. godine dostaviti:
• kopiju računa o plaćenom certificiranom sjemenu kojeg koristi te godine i
• certifikat s vreće ili certifikat o sjemenu uz otpremnicu Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo.

""

Potpora za krmne proteinske usjeve

Poljoprivredni proizvođači za soju proizvedenu za stočnu hranu mogu ostvariti proizvodno vezanu potporu za krmne proteinske usjeve, ako ih proizvedu na najmanje jednom hektaru prihvatljive površine. Korisnici proizvodno vezane potpore za soju moraju na svom poljoprivrednom gospodarstvu držati barem 4 uvjetna grla po prihvatljivom hektaru soje izračunatih na temelju koeficijenata za izračun uvjetnih grla, pri čemu se kao osnovica za izračun uvjetnih grla uzima prosječno godišnje stanje grla upisanih u Jedinstveni registar domaćih životinja (JRDŽ), Središnji popis matičnih grla i Središnji popis matičnih jata svakog prvog dana u mjesecu u godini u kojoj se podnosi jedinstveni zahtjev, ovisno o tome koje domaće životinje imaju na gospodarstvu.

Osim soje za stočnu hranu, prihvatljive kulture krmnih proteinskih usjeva su stočni grašak (Pisum sativum), grahorice (Vicia sp.), djeteline (Trifolium sp.), lucerne (Medicago sp.), stočni bob (Vicia faba), smiljkita (Lotus corniculatus), lupine (Lupinus sp.) i esparzeta (Onobrychis sp.). Pored navedenih čistih krmnih proteinskih kultura, za proizvodno vezanu potporu za krmne proteinske usjeve prihvatljive su i površine zasijane smjesom krmnih proteinskih kultura i žitarica, pri čemu je udio krmnih proteinskih usjeva u ukupnoj površini 50% i više.

O čemu treba voditi računa prilikom sjetve soje?

""Tijekom prošle vegetacije, među poljoprivrednim proizvođačima koji su posijali soju velik je broj „novih“ proizvođača bez ikakvog iskustva u proizvodnji soje. Osim nedovoljnog poznavanja agrotehnike proizvodnje soje kod novih proizvođača, još je nekoliko čimbenika utjecalo na umanjen prinos soje kod nemalog broja poljoprivrednih proizvođača:
• soja je zasijana na zbijenim tlima i nepovoljne pH vrijednosti,
• sjetva je obavljena u loše pripremljeno tlo,
• nicanje soje bilo je neujednačeno i produljeno,
• početni rast i razvoj soje bio je usporen,
• visoke temperature i niska relativna vlaga tijekom ljetnih mjeseci pogodovale su pojavi štetnika
Odabir parcele pogodne za uzgoj soje je jedan od ključnih čimbenika uspješne proizvodnje soje. Soja se može uzgajati na različitim tipovima tala, ali treba izbjegavati uzgoj na tlima loših vodozračnih odnosa i kiselim tlima. Loša i/ili nepravodobna priprema tla za sjetvu soje ima za posljedicu neujednačeno nicanje, a zatim i spor i neujednačen razvoj mladih biljčica soje. Sjetva soje može se obaviti na različite načine. Sjetva pneumatskim sijaćicama u redove na međuredni razmak 45 – 50 cm ima prednosti u odnosu na sjetvu žitnim sijaćicama i poželjno ju je obaviti na taj razmak, ako poljoprivredno gospodarstvo raspolaže potrebnom mehanizacijom i opremom. Sjetva pneumatskim sijaćicama ima prednost, jer je dubina sjetve ujednačena. Soja je okopavina i međuredna kultivacija je mjera njege usjeva kojom utječemo na bolju kondiciju biljke i u konačnici postižemo veći prinos po jedinici površine. Soja se može sijati i mehaničkim, žitnim sijaćicama, na uže međuredne razmake 24 – 30 cm. Ako je odabran takav način sjetve, ne postoji mogućnost međuredne kultivacije, pa se i zaštita od korova može obaviti jedino herbicidima. Osim toga, polaganje sjemena u tlo pri sjetvi žitnim sijaćicama je na različitu dubinu, pa je i nicanje soje neujednačeno. Rane sorte soje imaju nižu stabljiku i manju sposobnost grananja, pa bolje podnose sjetvu na manji međuredni razmak. Sjetva soje može se obaviti kada su temperature u površinskom sloju tla između 8°C i 10°C. Vrijeme sjetve soje uglavnom se podudara sa sjetvom kukuruza. Soju treba sijati na dubinu 4 – 6 cm. Broj biljaka po hektaru potrebno je uskladiti s izabranom sortom, odnosno grupom zriobe odabrane sorte soje. U Tablici 2 prikazani su podaci o dužini vegetacije soje i potrebnom broju biljaka za sjetvu po jedinici površine. U Republici Hrvatskoj mogu se uzgajati sorte soje vegetacijske grupe 000 (vrlo rana zrioba), 00, 0 i I. Na području istočne Hrvatske mogu se uzgajati i sorte vegetacijske grupe II, a na zapadnom dijelu treba sijati rane sorte. Sorte dulje vegetacije imaju veći prinos. Učinkovita mjera u proizvodnji soje je bakterizacija (inokulacija) sjemena koju treba obaviti neposredno prije sjetve zbog osjetljivosti bakterija na utjecaj izravne sunčeve svjetlosti. O održavanju plodnosti tla, obaveznom širokom plodoredu i suzbijanju korova puno se pisalo, kao i o važnosti gnojidbe u skladu s plodnosti svake parcele i o očekivanom prinosu. Poznavanje vrsta korova, njihove brojnosti na parceli i faza razvoja korova iznimno je važno u proizvodnji svake poljoprivredne vrste. Prošle su godine mnogi proizvođači soje izgubili bitku s korovima. Širokolisni korovi u usjevu soje velik su problem, naročito na zakorovljenim parcelama. Ovogodišnje suho proljeće upozorava nas na oprez i stalnu brigu o usjevima, redovit pregled parcela i pravodobnu primjenu herbicida.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članak4 milijuna kuna bespovratnih potpora za razvoj poduzetništva
Sljedeći članakProljetna paša koza
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.