Najveći utjecaj na trenutno stanje ratarskih usjeva bilo da se radi o ozimim ili jarim imala je količina oborina koja je bila povećana u jesenskom i smanjena u proljetnom dijelu vegetacijske sezone u usporedbi s prosječnim godinama.
Teškoće s oborinama
Prošle 2014. godine zabilježene su iznadprosječne količine oborina na području Hrvatske. Stanje oborina prema DHMZ-u za rujan opisane su za većinu lokaliteta diljem Hrvatske od kišnog do ekstremno kišnog.
Povećana količina oborina i njihov raspored tijekom rujna 2014. godine nisu bile naklonjene proizvođačima uljane repice.
Zbog dugotrajnog zadržavanja vode na poljoprivrednim parcelama sjetva ove kulture dobrano je pomaknuta izvan svih optimalnih rokova (kraj rujna). Dodatne teškoće poljoprivrednicima koji su uspjeli posijati ovu kulturu predstavljali su štetnici (crvenoglavi buhač, repičina osa listarica i puževi) koji su prorijedili tek iznikle usjeve. Poznato je da sjeme uljane repice od prošle godine nije bilo zaštićeno insekticidima.
Ozime žitarice
Ovisno o tipu tla i dugotrajnosti zadržavanja vode na poljoprivrednim parcelama sjetva ozimih žitarica obavljena je u različitim agrotehničkim rokovima. Oborine u vrijeme i nakon sjetve ozimih ratarskih kultura uzrokovale su povećano ispiranje hraniva u dublje slojeve tla iz kojih ih zbog slabo razvijenog korijenovog sustava mlade biljke nisu mogle usvojiti. Nakon izlaska iz zimskog razdoblja biljke su izgledale vrlo oslabljeno, te ih je trebalo čim prije prihraniti, međutim zbog nedostatka oborina u proljeće učinak prihrane nije bio zadovoljavajući.
Ozime ratarske kulture zbog smanjene količine oborina i smanjenog usvajanja hraniva u kritičnim fazama rasta i razvoja većinom su nižeg rasta nego prethodnih godina.
Faza klasanja ozimih žitarica odvijala se u vrijeme kao i prosječnih godina, ali zbog visokih temperatura koje su naglo uslijedile, vrlo je mala razlika u ranijem i kasnijem sortimentu. Broj klasova po m2 ovisi o sorti, stanju tla u sjetvi i nakon nje i provedenoj agrotehnici. Kod većeg broja sorti i hibrida uljane repice koje su se uspjele održati, vidljivo je da su nižeg habitusa i nisu granale kao u godinama kada je sjetva obavljena u optimalnim rokovima. Sjetva proljetnih ratarskih kultura obavljena je u različitim uvjetima ovisno o teksturi tla, sadržaju organske tvari, vodozračnim odnosima u tlu, vremenu (u koje je vrijeme obavljena osnovna obrada tla-jesen ili proljeće) i načinu obrade tla. Na velikom broju poljoprivrednih parcela jesenska obrada tla nije bila moguća zbog dugotrajnog zadržavanja vode, no kako je proljeće bilo suho parcele su se prosušile i na njima je bilo vrlo teško pravilno obraditi tlo. Na parcelama s nekvalitetnom obradom tla proljetne ratarske kulture otežano su nicale, nije postignut odgovarajući sklop biljaka po jedinici površine što će u konačnici dovest do smanjenja prinosa.
Novi sustav isplate poticaja
Veliki utjecaj na strukturu sjetve poljoprivrednih gospodarstva pridonio je novi sustav isplate plaćanja-poticaja (Reforma zajedničke poljoprivredne politike 2015.- 2020.) prema kojem poljoprivrednici od ove godine ostvaruju osim osnovnog plaćanja i dodatno pravo na osnovno plaćanje po hektaru ukoliko poštuju poljoprivrednu praksu vezanu uz klimu i okoliš (Zelena plaćanja). Ovisno o broju hektara poljoprivrednih površina koje gospodarstvo posjeduje potrebno je poštovati odredbe o raznolikosti usjeva i ekološki značajnih površina, dok gospodarstva koja posjeduju trajne travnjake ili pašnjake moraju poštovati odredbe vezane uz njih. Proizvođači koji se bave ratarskom proizvodnjom, ako posjeduju od 10-30 hektara obradivih površina trebaju na njima imati posijane barem dvije kulture (glavna kultura smije zauzimati do 75% površina), dok gospodarstva s obradivim površinama većim od 30 hektara trebaju imati minimalno tri kulture (glavna kultura do 75 %, prve dvije po posijanim površinama do 95%). Osim raznolikosti usjeva gospodarstva s više od 15 hektara trebaju imati još 5% ekološki značajnih površina (živice, izolirana stabla, živice, drvoredi, pojasevi uz rub šume, kulture koje fiksiraju dušik itd.). Zbog svih navedenih činjenica postoji opravdana boja zan u smanjen prinos ratarskih kultura, no teško je predvidjeti koliki će se prinosi ostvariti dok kombajn ne uđe u polje.
Kako je kod poljoprivrednih proizvođača s većim brojem hektara koji su navikli uzgajati dvije do tri kulture teško zadovoljiti oba uvjeta, većina njih odlučila se za sjetvu soje. Zbog ove činjenice i stoga što se na većem dijelu Hrvatske ujesen nije mogla obaviti sjetva uljane repice i ozimih žitarica, soja je zauzela veliki broj poljoprivrednih površina u područjima gdje ona obično nije sudjelovala u strukturi sjetve i na gospodarstvima koja nisu savladala agrotehniku proizvodnje ove kulture.
