Gnojidba kukuruza

O čemu treba voditi računa pri sjetvi kukuruza?

Kukuruz je najzastupljenija poljoprivredna vrsta u Republici Hrvatskoj. Struktura sjetve i ostvareni urodi kukuruza u razdoblju 10 godina (2011. – 2020.) prikazani su u tablici 1.

Izbor parcele za sjetvu

Obzirom da je kukuruz najzastupljenija ratarska kultura i da kod poljoprivrednih proizvođača koji se bave stočarstvom često zauzima više od 50% ukupnih sjetvenih površina, jasno je da na pojedinim parcelama dolazi do ponavljanja sjetve kukuruza godinu za godinom. Povrh toga, u nekim područjima mali posjedi i potreba za proizvodnjom hrane za stoku te izbjegavanje sjetve kukuruza na pojedinim parcelama radi šteta koju na tim parcelama pričinjava divljač ima za posljedicu da se kukuruz često uzgaja u monokulturi. Pri planiranju sjetve potrebno je voditi računa je li na nekim parcelama prošle godine bilo značajnih ekonomskih šteta uzrokovanih zemljišnim štetnicima, planira li se sjetva na preoranim travnjacima, djetelištima ili lucerištima. Pregled tla na prisutnost zemljišnih štetnika prije sjetve, pomoći će pri odluci o pogodnosti parcele za sjetvu kukuruza. Dobri predusjevi za kukuruz strne žitarice (pšenica, ječam, pšenoraž, zob, raž), uljana repica, jednogodišnje mahunarke (soja, grašak) i suncokret. Žetva ovih kultura obavlja se dovoljno rano da se pravodobno i kvalitetno obradi tlo. Višegodišnje mahunarke (lucerna i djeteline) su dobri predusjevi, ali je prije sjetve kukuruza potrebno je pregledati tlo na prisutnost zemljišnih štetnika. Osim toga, u aridnijim krajevima, lucerna u dubljim slojevima može isušiti tlo što otežava obradu tla i može prouzročiti deficit vode tijekom vegetacije kukuruza. Najpogodnija tla za uzgoj kukuruza su plodna, duboka, propusna i rastresita tla, slabo kisele do neutralne reakcije, koja dobro drže i čuvaju vodu.

Predsjetvena priprema tla

Kukuruz tijekom vegetacije potroši 500 do 600 mm vode. Dio potrebne količine osigurava se iz akumulirane vlage u tlu tijekom zimskog perioda i ranoproljetnim oborinama prije sjetve (oko 150-200 mm). Preostala količina potrebne vode (350-400 mm) namiruje se tijekom vegetacije. Osim količine, jako je važan i raspored oborina. Najveću potrebu za dovoljnom količinom vlage kukuruz ima u fazi prije cvatnje i tijekom cvatnje, odnosno tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj, kolovoz). Zatvaranjem zimske brazde, u rano proljeće, čuva se  akumulirana vlaga prikupljena u tlu tijekom zime. Cilj zatvaranja zimske brazde je prekid kapilariteta tla na samoj površini. Pravodobno i pravilno zatvaranje zimske brazde može biti odlučujuće za uspjeh proizvodnje već u početnom dijelu vegetacije ili kasnije, tijekom ljetnih mjeseci. Odabir oruđa za zatvaranje zimske brazde ovisi o tipu tla. Na lakšim tlima zatvaranje zimske brazde izvodi se blanjama, a na težim tlima, drljačama.

Predsjetvena priprema obavlja se sjetvospremačem neposredno prije sjetve. Dubina rada stroja za predsjetvenu pripremu podešava se ovisno o stanju i vlažnosti tla.

Sjetva

Optimalni rok sjetve kukuruza je između 10. do 25. travnja, a najvažniji čimbenik koji određuje početak sjetve je temperatura tla. Sjetva može početi kada je temperatura tla u prosjeku 10 C° i ako se u sljedećem razdoblju ne prognoziraju značajnije promjene temperature. Sjetvom obavljenom do 5. svibnja ostvaruju se najviši prinosi. Nakon toga, što se više kasni sa sjetvom to se više smanjuju potencijalni prinosi kukuruza. Vrijeme sjetve također ovisi i o izabranom hibridu, vegetacijskoj skupini (FAO grupi) i vremenskim uvjetima. Rani rok sjetve ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Prednosti ranije sjetve su sljedeće:

• Biljke kukuruza ranije cvatu i uglavnom izbjegavaju nepovoljne vremenske prilike u cvatnji (sušni period i visoke temperature tijekom cvatnje) što rezultira većim prinosom.
• Usjev kukuruza ranije dozrijeva, a ranija berba omogućuje obradu tla i sjetvu naredne kulture (uglavnom ozime pšenice) unutar optimalnih rokova.
• Veća je vjerojatnost da padne dovoljna količina oborina u razdoblju između sjetve i nicanja pa je i učinkovitost zemljišnih herbicida primijenjenih nakon sjetve, a prije nicanja kukuruza, bolja. Manja je mogućnost pojave pokorice.

Nedostaci ranije sjetve:

• Radi hladnog vremena klijanje i nicanje traje dulje, često 2 do 3 tjedna i može značajno umanjiti ostvaren sklop u nicanju.
• Veća je mogućnost šteta uslijed pojave kasnog mraza koji može prorijediti sklop. Kasni mraz oštećuje sve razvijene listove kukuruza, ali sama biljka kukuruza neće biti uništena ukoliko nije dostigla razvojnu fazu šest listova. Oštećene biljke kukuruza se oporavljaju, razvijaju se novi listovi i biljka nastavlja rasti. Takvi usjevi kukuruza nemaju umanjen prinos u usporedbi s kasno sijanim kukuruzom.

Za ranu sjetvu kukuruza treba izabrati hibride koje proizvođači/distributeri sjemena  preporučuju kao pogodne za rane rokove sjetve. Sjetvu u ranom roku treba obaviti pliće, na 3 – 5 cm, jer je tlo u površinskom sloju toplije.

Kasna sjetva ima brojne nedostatke:

• Kasnije posijan kukuruz često je izložen jačem napadu ptica (smanjenje sklopa ® pad prinosa).

• Svilanje, metličanje i oplodnja odvijaju se tijekom srpnja i kolovoza  kad je u našim proizvodnim uvjetima gotovo redovita pojava sušnih perioda i visokih temperatura što može imati za posljedicu smanjenje prinosa.
• Smanjuje se broj dana za rast i razvoj biljaka.
• Viši je sadržaj vlage u berbi.
• Zbog povećanog sadržaja vlage u zrnu u berbi su veći lomovi i primjese.
• Veća je mogućnost pojave bolesti uzrokovanih lomom i većim sadržajem vlage što utječe na smanjenje kvalitete.

Sjetva u kasnijim rokovima ima i neke prednosti, a to su: optimalni uvjeti za klijanje i nicanje i više nema opasnosti od pojave kasnog proljetnog mraza.

Kvalitetna sjetva osigurava povoljne uvjete za rast i razvoj biljaka. Da bi se ostvario genetski potencijal izabranog hibrida kukuruza potrebno je postići odgovarajući broj biljaka po hektaru u berbi (podaci u tablici 2). Osim toga, treba voditi računa mogućem smanjenju sklopa uzrokovanom zemljišnim štetnicima. U slučaju potrebe, na tržištu se nalaze hibridi kukuruza čije je sjeme pri doradi tretirano insekticidom.

Sukladno odabranom hibridu kukuruza treba planirati sklop i sjetvu obaviti sukladno preporuci za svaki pojedini hibrid.

Ako se kukuruz uzgaja za silažu, gustoća sklopa treba se povećati za 10 – 15 %.

Dubina sjetve ovisi o tipu tla, vlazi u tlu, vremenu sjetve i krupnoći sjemena. Na vlažnim i hladnim tlima sije se na 4-5 cm dubine, a na  lakšim i toplijim dublje 5-7 cm.

Gustoća usjeva i postizanje visokih i stabilnih prinosa izabranog hibrida jako ovisi o plodnosti, odnosno produktivnosti tla i primijenjenoj količini gnojiva. Na tlima veće plodnosti i uz provedene preporučene agrotehničke mjere, prvenstveno, uz primjenu razine gnojidbe prilagođene očekivanom prinosu, gustoća usjeva za isti hibrid treba biti viša u odnosu na manje plodna tla uz nisku razinu primijenjenih agrotehničkih mjera i slabu gnojidbu. Osim tla, ograničavajući čimbenik za postizanje visokih prinosa u povećanim gustoćama usjeva usprkos  visokoj razini primijenjenih agrotehničkih mjera je nedostatak vlage u periodu kad kukuruz ima najveće zahtjeve prema vodi, a naročito u kritičnom razdoblju oko cvatnje. Ako nema dovoljno vode u tlu, gusti usjev prije će doći u stanje stresa u odnosu na rjeđi usjev. U suviše gustom sklopu biljke nemaju dovoljno vegetacijskog prostora što može uzrokovati lošiju oplodnju, jalovost, slabiju čvrstoću stabljike, povećan napad bolesti, a sve to utječe na smanjenje prinosa. Rijedak sklop ima za posljedicu pad prinosa. Među hibridima postoje razlike u mogućnosti kompenziranja rjeđeg sklopa.

Gnojidba

Gnojidba ovisi o plodnosti tla, planiranom prinosu i uvjetima proizvodnje. Racionalna gnojidba temelji se na rezultatima provedene kemijske analize tla. Gnojidba treba biti prilagođena uvjetima proizvodnje, ekonomski isplativa i ekološki prihvatljiva. Da bi ostvario dobre prinose, kukuruz iz tla treba usvojiti određenu količinu biljnih hraniva. Za prinos 8-10 t/ha zrna kukuruz prosječno usvoji: 240-300 kg/ha dušika (N); 80-120 kg/ha fosfora (P₂O₅); 180-250 kg/ha kalija (K₂O). Osim navedenih makrohraniva, kukuruz navedenim prinosom usvaja 45-55 kg kalcija i magnezija te 25-35 kg sumpora. Dio ukupnih potreba za hranivima kukuruz će zadovoljiti iz tla, a dio je potrebno osigurati pravilnom gnojidbom. Za dobre prinose kukuruza potrebno je gnojidbom primijeniti 150 – 200 kg/ha dušika (N), 100 – 150  kg/ha fosfora (P₂O₅) i 120 -200 kg/ha kalija (K₂O). Fosfor i kalij se slabo pomiču u tlu i zato se najveći dio tih hraniva (2/3) primjenjuje prije osnovne obrade tla, jer se tako raspodjeljuju u zoni kasnijeg najvećeg rasprostiranja korijena kukuruza. (Izuzetak su laka, pjeskovita tla kod kojih je moguće ispiranje kalija iz zone korijenovog sustava pa se na takvim tlima preporučuje veći dio fosfora i kalija primijeniti pred sjetvu.) Preostala količina fosfora i kalija dodaje se prije pripreme tla za sjetvu, ili istodobno sa sjetvom (startna gnojidba) u trake, nekoliko centimetara sa strane i ispod sjemena. Startnu gnojidbu preporuča se provoditi na siromašnim tlima i na tlima s jakom fiksacijom fosfora (jako kisela i karbonatna tla) ukoliko ima dovoljno vlage u tlu. Za startnu gnojidbu dovoljno je primijeniti 100 kg/ha N:P:K formulacije 15:15:15. Prilikom gnojidbe treba voditi računa da ona bude uravnotežena. Usjevi kukuruza gnojeni velikim količinama dušika, a istovremeno malim količinama kalija, jače su podložni napadu štetnika i biljnih bolesti. Kukuruz koji je optimalno gnojen kalijem bolje podnosi sušna razdoblja. Već na početku rasta kukuruza, ali i tijekom čitave vegetacije potrebna je dobra raspoloživost i dovoljna opskrbljenost biljnim hranivima. Iako na samom početku vegetacije kukuruz zahtijeva malu količinu hraniva, zbog slabije razvijenosti korijenovog sustav početkom vegetacije nužna je dovoljna opskrbljenost hranivima u zoni korijena. Primjena dušičnih gnojiva je učinkovitija što je vremenski bliža fiziološkim potrebama kukuruza. Na težim tlima do 50 % dušika dodaje se u jesen kod osnovne obrade, a na lakšim tlima, veći dio treba dodati predsjetveno i startno. Najpovoljnija dušična gnojiva za predsjetvenu i startnu gnojidbu te prihranu su ona koja sadrže amonijski i nitratni oblik, a za osnovnu gnojidbu UREA ili UAN. Pri izračunu potrebne količine hraniva, treba uzeti u obzir primjenu stajskog gnoja. Ovisno o karakteristikama tla i klime, dubini zaoravanja i količini primijenjenog stajskog gnoja, stajski gnoj u tlu ima produljeno djelovanje. U lakšim tlima njegovo razlaganje je brže, pa je i djelovanje kraće (1-2 godine), u težim tlima stajski se gnoj razlaže sporije i djeluje duže (4-5 godina). Stajski gnoj treba jednakomjerno rasporediti po površini tla, a prilikom raspodjele važno je smanjiti gubitke dušika koliko god je to moguće. Ako se stajski gnoj raspoređuje po tlu 24 h prije zaoravanja gubici su 6-30 %, a za 4 dana 15-56 %. Kvaliteta stajskog gnoja ovisi o vrsti domaće životinje, stelji i zrelosti stajskog gnoja. Kruti goveđi gnoj u prosjeku sadrži 0,5% dušika, 0,3% fosfora i 0,5% kalija. Ako se raspodijeli 30 t/ha krutog goveđeg stajskog gnoja, u prosjeku se tom količinom primijeni 150 kg/ha dušika, 90 kg/ha fosfora i 150 kg/ha kalija. No, treba uzeti u obzir da se prosječno u prvoj godini nakon primjene iz stajnjaka iskoristi 20-30% dušika, 15-20% fosfora i 50-60% kalija. Ostale potrebe za hranivima treba namiriti iz mineralnih gnojiva.

Svu potrebnu količinu mikrohraniva kukuruz uglavnom usvaja iz tla. Povremeno se na nekim tlima mogu uočiti nedostatci cinka.

Njega usjeva kukuruza – suzbijanje korova, kultivacija i prihrana 

Korovi u usjevima kukuruza mogu značajno umanjiti prinos. Uspješnost suzbijanja korova ovisi o brojnim čimbenicima. Jedan od njih je pravodobno suzbijanje korova. Svaka uzgajana vrsta ima kritično razdoblje zakorovljenosti. U ovom razdoblju poželjno je da su korovi eliminirani ili smanjeni na prihvatljivu mjeru. Kritično razdoblje zakorovljenosti za kukuruz je od stadija razvoja 4 do 10 listova. Što se tiče vremena nicanja korova u usjevu, najviše štete (smanjenje prinosa i kvalitete) pričinjavaju korovi koji niču prije i tijekom kritičnog razdoblja zakorovljenosti. Pri izboru herbicida za primjenu nakon nicanja kukuruza, važno je poznavati, ne samo fazu rasta i razvoja biljaka kukuruza, nego i korovnih vrsta prisutnih na parceli. Odluka o izboru i vremenu primjene ovisit će vremenskim prilikama, ali i o vrstama korovnih biljaka i dinamici nicanja. Primjenom u pravo vrijeme i u preporučenoj dozi postiže se bolja učinkovitost herbicida uz istodobno veću ekonomsku isplativost i ekološki bolju prihvatljivost.

Kultivacijom se povećava prozračnost tla, stvaraju uvjeti za očuvanje vlage tla i suzbijaju korovi. Prilikom međuredne kultivacije prema potrebi se obavlja i prihrana usjeva mineralnim gnojivima ovisno o ishranjenosti biljke i plodnosti tla. Prva kultivacija kukuruza provodi se u fazi 5-6 listova, a druga u fazi 7-9 listova. Kod kultivacije treba paziti na širinu zaštitne zone (pojas tla uz red kukuruza koji se ne obrađuje).

Tijekom hladnijih proljeća, u fazi razvoja kukuruza 4-5 listova, često se mogu uočiti nedostatci fosfora. Simptomi su jače izraženi na kiselim tlima i ako je prisutan suvišak vode u tlu. Najbolje rješenje za navedenu pojavu je kultivacija kukuruza kojom se prozračuje i prosušuje površinski sloj tla uz prihranu KAN-om. Nakon kultivacije i sušenja površinskog sloja nestaju simptomi deficita fosfora.

IZVOR: https://www.savjetodavna.hr/