Priprema tla za sjetvu ukrasnih travnjaka počinje „dubokom obradom tla“ 15-30 cm dubine i izvodi se pomoću mehanizacije ili ručno. Kod manjih površina prakticira se ručna obrada tla – štihačom, motikom i sl., a kod većih površina korištenjem freza, pa čak i plugova ako je moguće.
Bitno je postojeći vegetacijski pokrov ukloniti, odnosno „zaorati“. Nakon toga slijedi predsjetvena priprema tla, koja se najčešće obavlja ručno, grabljicama ili sjetvospremačima kod većih površina. Tlo pripremljeno za sjetvu treba biti dovoljno zbijeno, dobro poravnano, a površinski sloj (maksimalno 2-3 cm) fino pripremljen i rastresit, jer je sjeme trava sitno, a klica nježna i slabije moći prodiranja kroz loše obrađeno tlo. Praktični savjet: na idealno pripremljenom tlu za sjetvu travnjaka stope upadaju u tlo 0,5-1 cm. Prije duboke obrade po sjetvenoj površini se rasipa 2/3 mineralnog ili organskog gnoja, a količina ovisi o plodnosti tla. Kod mineralnih gnojiva koriste se formulacije tipa NPK: 7:20:30, 7:30:20, 8:26:26 i sl. Preostala 1/3 predviđenog gnoja rasipa se po površini prije predsjetvene pripreme tla.
Norme sjetve za travnjake
Sjetvena norma travnih smjesa za ukrasne tipove travnjaka je: 25 – 30 g/m2 za parkove, 30-35 g/m2 za ukrasne tratine u vrtu (okućnice) i sportske tratine, 35-40 g/m2 za rekreacijske površine. Danas postoje gotove smjese za ukrasne i ostale travnjake i za različite agroekološke uvjete, pa je time olakšana odluka pri kupnji.
Norme sjetve po travnim vrstama
Vrste trava g/m2
1. Engleski ljulj (Lolium perenne) 18 – 20
2. Livadna vlasnjača (Poa pratensis) 5 – 6
3. Nacrvena vlasulja (Festuca rubra) 12 – 14 (19)
4. Nacrvena vlasulja – žvakajuća (Festuca r. commutata) 12 -14 (19)
5. Nacrvena vlasulja – puzajuća (Festuca r. trichophylla) 12 – 14 (19)
6. Ovčja vlasulja (Festuca ovina) 9 – 10
7. Trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea) 20 – 25
8. Bijela rosulja (Agrostis alba) 4-5
Najčešći načini zasnivanja ukrasnih i sportskih travnjaka su sjetvom i postavljanjem travnih tepiha (busenovanje).
Sjetva travnjaka sjemenom
Površinu koju namjeravamo sijati sjemenom obično podijelimo na 2-4 ili više jednakih dijelova, a tako i sjeme. Manje površine sijemo ručno, a veće strojno. U slučaju ručne sjetve, sjeme se ravnomjerno posipa po površini tla, najprije uzduž, pa onda poprijeko, zatim slijedi grabljanje da se sjeme unese u tlo i na kraju se pokriva zemljom (kompostom) oko 1 cm debljine pokrova. Najpogodnije vrijeme za sjetvu travnjaka u nizinskom i nižem brdskom području je rano proljeće, u drugoj polovici ožujka i prvoj polovici travnja, te u kasnoljetno/ranojesenskom terminu od polovice kolovoza do polovice rujna. Nedostatak sjetve u proljeće je veća konkurentnost korova. Zasnivanje travnjaka u višem brdskom području može se obaviti tijekom travnja, u nuždi i početkom svibnja, a u vlažnijem području kasno ljeti ili ranije u jesen.
Sjetva travnjaka u planinskom području najuspješnija je u proljeće, tijekom svibnja, a zatim u drugoj polovici ljeta ako ima dovoljno vlage za nicanje trava. Posijanu površinu treba povaljati ili, ako nema valjka, širokom daskom i vlastitom težinom utisnuti sjeme u tlo zbog uspostavljanja boljeg kontakta sjemena i tla, bržeg upijanja vode i klijanja sjemena. Poslije sjetve slijedi redovito i ravnomjerno vlaženje posijane površine, sve dok sjeme ne nikne. U početku ne treba pretjerivati s vodom, pogotovo ne koristiti crijeva za natapanje jer je mlaz teško kontrolirati pa dolazi do ispiranja sjemena i neujednačenog travnjaka. Mlade, tek nikle biljčice, najosjetljivije su na sušu, pa navodnjavanje mora biti redovita agrotehnička mjera. Da bi se sjeme bolje rasporedilo po površini tla, predviđenoj se količini sjemena, može dodati ista količina pijeska. Lakše i sitnije sjeme može raznositi vjetar pa treba sijati po tihom i mirnom vremenu. Gotove travne smjese prije sjetve treba dobro izmiješati u vreći (kutiji). Postoje razne ručne i motorom pokretane sijaćice za sjetvu ukrasnih travnjaka.
Ručne i motorom pokretane sijaćice za ukrasne travnjake
Nakon nicanja u proljeće treba obaviti dodatnu prihranu mineralnim gnojivima tipa KAN. Ta mjera ubrzava rast i razvoj trava i brzinu uspostavljanja tratine. Vrijeme prve košnje vrlo je značajno za daljnji razvoj travnog pokrova. Travnjak prvi put treba kositi kada dostigne 8 cm visine. Pri određivanju visine košnje primjenjuje se pravilo da se odstrani samo trećina lisne površine. To znači da je visina prve košnje oko 5 cm. Veće visine košnje rezultiraju s manje korova po jedinici površine (zasjenjivanje klijanaca korova tijekom početne faze rasta). Ranije preporuke za visinu košnje su bile oko 4 cm dok današnji standardi sugeriraju 5-9,5 cm. Veća visina košnje ukrasnih travnjaka rezultira većom otpornošću trava na stres, što je pogotovo izraženo u vrućim ljetnim mjesecima.
Preporučene visine košnje različitih ukrasnih travnih vrsta
Visina košnje (cm) Vrste Proljeće i jesen Ljeto Poa pratesis (livadna vlasnjača) 5 – 6 6 – 7,5 Lolium perenne (engleski ljulj) 5 – 6 6 – 7,5 Festuca rubra (nacrvena vlasulja) 5 – 6 6 – 7,5 Festuca arundinacea (trstikasta vlasulja) 6 – 7,5 6 – 7,5
Kosilica mora biti dobro prilagođena i naoštrena, da ne bi čupala mlade biljke, a pokošenu travu treba pokupiti i odnijeti s travnjaka da ne bi gušila tratinu. Ako se pravilno i redovito kosi, pokošena trava može služiti kao gnojivo i ne odnosi se s pokošene površine.
Postavljanje travnih tepiha – busena
Busenovanje je metoda zasnivanja travnjaka postavljanjem uzgojenih travnih tepiha. Kad je potrebno brzo zasnovati travnjak, busenovanje je najbolje rješenje. Busen mora biti čvrst, s dobro razvijenim korijenom i lakšim tlom (ilovasta pjeskulja) bez korova, različitih dimenzija, umotan u rolu.
Za postavljanje busena potrebno je dobro pripremljeno tlo, jednako kao i za sjetvu sjemenom. Polaganje busena moguće je tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja, ako ima uvjeta za natapanje. Najbolje razdoblje za to je u jesen ili u proljeće jer vlažno vrijeme i tlo pospješuju razvoj korijena. Poslije postavljanja travnih tepiha (busena) travnjak se intenzivno natapa prvih 7 – 10 dana, a onda se provode redovite mjere zalijevanja. Na dobro pripremljen i niveliran noseći sloj buseni se postavljaju prema položaju i konfiguraciji terena. Buseni moraju biti dobro povezani na poprečnim i uzdužnim sastavima. Ispod svakog koji nije ravan s donje strane rukom se nanosi smjesa pijeska i zemlje i popunjava praznina.
Tako se busen potpuno uklopi i postane ravan. Polaganje počinje od jednog kraja površine prema drugom. Busen treba što prije obilno i ravnomjerno zaliti, da bi se oštećeni korijen brzo obnovio i urastao u noseći sloj. Kad se busen prosuši, travnjak se valja lakim valjcima ili utaba nogama. Valjanje ne treba primijeniti odmah, nego nekoliko dana nakon što se travnjak djelomično, nakon obilnog zalijevanja, prosušio. Valjanjem se postiže bolja veza između busena i nosećeg sloja, i ravnaju se manje neravnine, nastale zbog nejednake debljine busena. Nedovoljno vlažan busen ne reagira na valjanje, dok prevlažan upada u tlo i ne treba ga valjati dok se ne prosuši.
