U posljednjih godinu dana sjemenska proizvodnja žitarica i krmnog bilja u Hrvatskoj osjetno se smanjila pokazuju najnoviji podaci koje je Ministarstvo poljoprivrede dostavilo Gospodarskom listu. Proizvodnja sjemenskih žitarica pala je s 17.596,80 tona (2014.) na 13.050,31 tona (2015.). To je smanjenje od oko 17 posto. U tom vremenskom razdoblju proizvodnja sjemena povrća smanjila se s 92,4 tone na 78,7 tona, a sjemena krmnog bilja s 828 tone na 623,3 tone. Sjemenarstvo ostalih kultura nije se smanjivalo, ali ni povećavalo.
U Ministarstvu poljoprivrede ističu da su ove godine povećane proizvodne površine pod sjemenskom proizvodnjom. Tako da tijekom 2016. godine možda možemo očekivati vraćanje proizvodnje na količine od ranijih godina.
Dovoz sjemenske robe
U 2016. godini proizvodne površine sjemena povećane su u odnosu na 2015. godinu za oko 1500 ha. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, postali smo jedinstveno tržište za slobodno kretanje i promet roba. Do ulaska Republike Hrvatske u EU dobavljači sjemena su prilikom uvoza u RH bili obvezni prijaviti cjelokupnu količinu uvezene sjemenske robe. Ulaskom RH u EU ne govorimo više o uvozu nego o dovozu sjemenske robe na području EU (RH) i ne postoje odredbe obavezne prijave dovezene sjemenske robe iz drugih država članica, kao što je bio slučaj prije ulaska RH u EU, objašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede.
Najveći proizvođači sjemena u Hrvatskoj su Kutjevo d.d., Belje d.d. i Novi Agrar d.d, a najveće površine u proizvodnji sjemena su pod kulturama žitarica, uljarica, kukuruza i krmnog bilja. No, u Upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala daleko je više, čak 897, tvrtki, ustanova, udruga i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja su upisana da se bave sjemenskom proizvodnjom. U Upisniku dobavljača sadnog materijala upisano je 738 dobavljača.
Kontrola sjemenske proizvodnje
Pored ovih upisnika, vodi se i Upisnik uzorkivača sjemena, odnosno fizičkih osoba koje su osposobljene za uzorkovanje sjemena u Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku, koji djeluje u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo (HCPHS). Ovaj zavod ključna je institucija za kontrolu naše sjemenske proizvodnje, što nam je ukratko objasnio dr. sc. Goran Jukić, rukovoditelj Odjela za nadzor sjemenskih usjeva i izdavanje certifikata: Sva sjemenska proizvodnja u RH prijavljuje se HCPHS-Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo. Sjemensku proizvodnju mogu prijaviti proizvođači upisani u Upisnik dobavljača (proizvođača) koji vodi Ministarstvo poljoprivrede. Nakon podnošenja prijave s potrebnom dokumentacijom u pregled sjemenskog usjeva odlaze licencirani nadzornici. Broj pregleda ovisi o biljnoj vrsti, te se on kreće od dva do šest pregleda. Po završetku pregleda, ako sjemenski usjev zadovoljava propisane kriterije usjev se priznaje kao sjemenski, što potvrđuje uvjerenje. S uvjerenjem dobavljač (dorađivač) upisan u upisnik podnosi zahtjev za izdavanje certifikata (certifikati se izdaju u roku od 24 sata). Certifikati mogu biti za EU i OECD (zemlje koje nisu članice EU) tržište. Uz zahtjev, dostavlja se uzorak sjemena uzorkovan od strane ovlaštenog uzorkivača koji se koristi za poljsku (utvrđivanje sortnosti i čistoće usjeva) i laboratorijsku kontrolu (čistoća, klijavost, energija …). U poljskoj kontroli posijane su kategorije sjemena pos, os, c1 u 100% iznosu, a za c2 i F1 kategoriju sije se minimalno 10% svih partija sjemena.
Tijekom vegetacije u kontrolnim poljima utvrđuju se nepravilnosti. U Ministarstvu poljoprivrede kažu da su nepravilnosti u tim kontrolama uglavnom vezane za čistoću sorti. Ukupni postotak svih nepravilnosti kreće se oko 3% od svih zasijanih površina. Većina nepravilnosti vezana je uz čistoću sorte.
Kada u kontrolnom polju dođe do problema, stručnjaci Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo Osijek, (Odjel za nadzor sjemena i izdavanje certifikata) odlaze u super kontrolu sjemenskog usjeva, gdje se utvrđuju da li je bilo nepravilnosti ili ne. Sjeme koje je prošlo cijelu proceduru proizvodnje, to jest certificiranje, pakira se i stavlja na tržište. Takvo sjeme (domaća ili strana proizvodnja) koje je označeno Certifikatom na pakiranju (etiketom, certifikatom) pod nadzorom je poljoprivredne inspekcije koja dalje putem službenih kontrola nad njime provodi inspekcijski nadzor.
