U zadnjih deset godina soja je postala jedna od kultura koja se sve više sije u Hrvatskoj. Slobodno možemo reći da je soja postala već tradicionalna kultura koja se sije na hrvatskim poljima. Odnosno, soja je postala treća najzastupljenija kultura, kada su sjetveni hektari u pitanju, odmah iza kukuruza i pšenice.
Malo koja žitarica ili uljarica je podatna kao soja. Od nje se može raditi sve i svašta, od konzumacije u svakodnevnoj ishrani, pa do upotrebe u kemijskoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Često se koristi za hranidbu stoke, alergičari piju sojino mlijeko, a sama soja se nalazi u mnogim dodacima zdravoj prehrani. Proteini koji se nalaze u soji odlikuju se izvanrednim kvalitetom i praktično imaju istu hranljivu vrijednost kao i bjelančevine životinjskog porjekla (meso, mlijeko, riba i jaja). Kemijske analize pokazuju da soja sadrži aminokiseline koje predstavljaju nezamjenjiv sastojak u ishrani. To znači da ishrana bazirana na soji i proizvodima od soje sadrži kompletne hranjive sastojke za organizam.
Sve više hektara pod sojom
Uzevši sve u obzir, ne čudi da je u zadnjih deset godina, soja postala jedna od kultura koja se sve više sije u Hrvatskoj. Generalno, Hrvatska ima dobre uvijete za proizvodnju soje. Važna je kultura za plodored i može uspijevati u većini kontinentalnih dijelova Hrvatske, a posebno uz rijeke Savu i Dravu. Zadnjih nekoliko godina, soja se pokazala kao vrlo dobra kultura za postrnu sjetvu. To za proizvođače otvara potpuno novu mogućnost u proizvodnji te povećanje efikasnosti i profitabilnosti na hektarima koje obrađuju.
Potvrda navedenog lako se vidi iz podataka Državnog Zavoda za Statistiku (DZS). Tako je u 2024. podini površina zasijana sojom povećana za 80 posto u odnosu na 2014. godinu, na ukupno više od 85 tisuće ha (s time da je u 2022. godini površina zasijana sojom bila veća od 90 tisuća ha, što je apsolutni rekord kada je u pitanju RH). Ono što je još značajnije, da osim rasta površina, prinos po hektaru je stabilan. Kreće se u rasponu od 2,5 do 3 t/ha, pa kao posljedica svega raste ukupna proizvodnja. Ukupna proizvodnja narasla je na gotovo 250 tisuća tona sojinog zrna godišnje. Gledajući podatke DZS-a slobodno možemo reći da je petogodišnji prosjek proizvodnje 230 tisuća tona. Do sada je rekordna proizvodnja bila 2020. godina kada je Hrvatska imala proizvodnju od više od 266 tisuća tona soje.
Pararelno pada prerada soje
Paradoksalno, zajedno s trendom rasta proizvodnje, padala je domaća prerada soje. Jedino postrojenje za preradu sojinog zrna, ono Sojare d.d. u Zadru, stalo je s preradom sad već davne 2013. godine zbog nekonkurentnosti i pada potrošnje NON GMO sojine sačme u korist GMO sojine sačme. Zašto je do toga došlo je tema sama za sebe. Zatvaranjem tog jedinstvenog indutrijskog pogona, domaća potrošnja sojinog zrna svela se na nekoliko desetaka tisuća tona soje koja se tostira. Takav proizvod koriste tvornice stočne hrane kao sirovinu za proizvodnju svog finalnog proizvoda. Logično, s padom domaće potrošnje i rastom proizvodnje, rezultat je rast izvoza. Tako se zadnjih nekoliko godina izvoz kreće u rasponu od 170 do 225 tisuća tona, ovisno od domaće proizvodnje. To u pravilu znači da u prosjeku i do 85 posto svoje proizvodnje izvozimo.
Gdje izvozimo?
Ovo je vrlo zanimljivo za pogledati. Zadnjih nekoliko godina, većina hrvatske soje izvežena je u Italiju ili Srbiju. Ranije tradicionalno tržište, iz Italije, polako je zamijenjeno onime iz Srbije. To se posebno ističe u sušnim godinama, kada zbog nepovoljnih vremenskih prilika, proizvodnja u regiji, pa tako i Srbiji, bude znatno manja od prosjeka. Tako smo primjerice u ovoj tekućoj sezoni, dominatno veliki dio izvoza imali upravo prema Srbiji. Zanimljivo je za spomenuti da smo u dvije sezone prije početka rata u Ukrajini imali značajan izvoz soje brodovima preko luke Rijeka u Rusiju, s više od 110 tisuća tona izvoza. Upravo su ti brodovi bili najveći pojedinačni brodovi u povijesti luke Rijeka kojima su se izvozile žitarice i uljarice iz Hrvatske, svaki u prosjeku s više od 30 tisuća tona. S početkom rata u Ukrajini, taj se tijek izvoza roba prekinuo i nije za očekivati da će se ponovno pokrenuti. Od ostalih zemalja, tu je još izvoz za Mađarsku, Austriju i Njemačku.
RH je u top 5 proizvođača soje u EU
Gdje nas to svrstavaju ove brojke u proizvodnji i izvozu? U svijetu se prema zadnjoj procjeni američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) proizvodnja soje procjenjuje na gotovo 430 milijuna tona! U tom kontektsu, naših 200-tinjak tisuća tona je samo kap u moru. Međutim, od ukupne svjetske proizvodnje soje, proizvodnja sedam zemalja zauzima nešto više od 92 posto. To su redom Brazil, SAD, Argentina, Kina, Indija, Paragvaj i Kanada. To znači da sve ostale zemlje svijeta čine nešto sitno iznad 7 posto. Tako se Hrvatska sa svojom proizvodnjom nalazi na granici Top 20 proizvođača svijeta, odnosno u Top 8 proizvođača Europe ili u Top 5 proizvođača EU. Slično je i sa izvozom. Ukupno se izvozi preko 180 milijuna tona soje. Prvih pet izvoznika zauzima nešto iznad 94 posto (to su redom Brazil, SAD, Paragvaj, Argentina i Kanada). Hrvatska je i tu pri vrhu, premda su u apsolutnom iznosu brojke neusporedive u odnosu na pet najvećih na svijetu.
Ipak, treba reći da ćemo zbog posljedica toplinskih valova i suše prošlog ljeta, imati smanjenu dostupnost sjemenske soje za ovu sezonu. To će se negativno odraziti na zasijane površine. Ako ova godina bude imalo slična klimatski prošloj, uz prinose ispod prosjeka, ukupna proizvodnja će pasti. To bi moglo imati za posljedicu rast cijena soje na lokalnim tržištima. Uz sve to, treba biti svjestan da će na kraju ove godine biti u primjeni Europska regulativa o deforestaciji (tzv. EUDR), koja se između ostalog odnosi i na soju.
Koji faktori utječu na cijenu?
Regulativa koja trebala početi s primjenom s ovom godinom, ali je ista odgođena za godinu dana jer naprosto cijeli sustav nije bio spreman za njenu implementaciju. Njena primjena će svakako imati utjecaja na kretanje cijene soje novog roba. Od ostalih važnih faktora koji će imati utjecaja na cijenu je svakako daljnja politika administracije Donalda Trumpa prema zelenim potporama (kojima on nije sklon), koje u SAD-u imaju veliki utjecaj na potražnju za sojinim uljem kao sirovinom za biogorivo. Isto tako, očekivana rekordna proizovdnja Južne Amerike već je potisnula cijene na burzama prema dole zadnja dva mjeseca.
Gledajući žitarice i uljarice, EU je samodostatna samo po pitanju pšenice. Za sve ostale primarne ratarske kulture, Europa je neto uvoznik. Generalno, tu je situacija s žitaricama puno bolja nego što je to s uljaricama. Ukoliko se jednog dana EU priključi Ukrajina sa svojim količinama, situacija u EU će se utoliko značajno popraviti. Međutim i sa Ukrajinom, EU i Europa općenito je jako ovisna o uvozu soje i/ili sojine sačme iz Južne Amerike. Soja je i dalje primarni izvor proteina u smjesama stočne hrane. Zbog toga se može i na nju gledati kao stratešku sirovinu. Europa je već na razne načine pokušala potaknuti i povećati proizvodnju soje kako bi smanjila svoju ovisnost o uvozu i to je nešto na čemu će se još morati značajnije poraditi u godinama/desetljeću pred nama.
Sojara u Drenovcima
U mnogim analizama isticana je potreba izgradnje novog pogona za preradu soje u Hrvatskoj, s ciljem da se povećanoj količini proizvedene non-GMO soje da dodana vrijednost kroz preradu – bilo u ulje, bilo u sojinu sačmu ili sojine proteine, jer je Hrvatska posljednjih godina uspjela u proizvodnji dostići i do 260 tisuća tona soje.
Među strateške projekte regionalnog razvoja Vukovarsko-srijemske županije, uvrštenima u Razvojni sporazum Slavonija, Baranja i Srijem, uvršten je i Centar za preradu GMO-free soje u Drenovcima kod Županje. U 2023. godini završena je izrada projektno-tehničke dokumentacije te je predan zahtjev za ishođenjem građevinske dozvole. U Centru početnog kapaciteta 30.000 tona je industrijsko postrojenje koje će se sastojati od prihvatnoga dijela soje (dovoz soje kamionima 100-150 tona dnevno) i mogućnošću skladištenja ulazne sirovine za petnaestodnevne potrebe (1.500- 2.000 tona).
Koje će biti zadaće Centra za preradu soje?
U budućnosti će Centar, uz tehnološko opremanje, proizvoditi i posebne komponente za ljudsku ishranu. Centar će, s obzirom na vrijednost proizvoda koji pripravlja i s obzirom na to da sličan ne postoji u Hrvatskoj, imati i zadaće organiziranja primarnih proizvođača, suradnju sa sjemenarskim kućama, s korisnicima nositeljima znaka GMO free te će uključiti i postojeće mikroprerađivače u sustav certificiranja i stjecanja prava na znak GMO free soja. Funkcionirat će u obliku javnoprivatnog partnerstva s udjelima Vukovarsko-srijemske županije, Općine Drenovci i proizvođača soje organiziranih u Proizvođačku organizaciju te će zapošljavati desetak osoba.
Ključnu ulogu u razvoju projekta imaju Općina Drenovci koja je osigurala lokaciju površine oko 5 ha za izgradnju Centra i Vukovarsko-srijemska županija kao inicijatori ove projektne ideje. Iznos izgradnje Centra za preradu GMO free soje iznosi 9.819.535,87 EUR i projekt je jedan od strateških projekata Vukovarsko-srijemske županije za razdoblje od 2021.-2027. godine za koji se pokušava pronaći financiranje. Dok se Sojara u Drenovcima ne izgradi, hrvatska soja i dalje će odlaziti izvan države i prerađivati se negdje drugdje, a na soji će ogromne profite imati oni koji non-GMO soju otkupljuju od domaćih poljoprivrednika i preprodaju na sve dinamičnijem svjetskom tržištu.
