Virdžinijski sljez – zanimljiv energetski usjev (2)

Virdžinijski sljez je zanimljiv energetski usjev koji može uspijevati na tlima lošije plodnosti i proizvesti značajnu količinu biomase. U prošlom broju Gospodarskog lista (1.9.2019.) objavljen je prvi dio članka o virdžinijskom sljezu ili sidi (Sida hermaphrodita). Osim što se može koristiti kao krmivo i medonosna biljka, ovu kulturu svakako treba uzeti u obzir i kao energetski usjev.

Ova vrsta je tolerantna na ekstremne tipove kontinentalne klime, posebno na zimske uvjete (tolerira zime bez snijega s temperaturama ispod -20 °C) te na sušne ljetne uvjete ako je godišnja razina oborine minimalno 400 – 500 mm. Učestale poplave mogu uništiti ovu biljku.

Jasno je da se vrsta pojavljuje na širokom rasponu tipova tala, pa se ne čini se da tip tla ograničava širenje vrste.  

Može rasti na tlima različitog mehaničkog sastava, u rasponu od muljevitih ilovača, pjeskovito-glinastih ilovača i glinastih ilovača. Raspon pH vrijednosti (od 5,4-7,5) i sadržaj organske tvari ne čini se da utječu na geografsko širenje ove vrste. Zbog niskih zahtjeva za kvalitetom tla može koristiti za uzgoj na tlima slabije kvalitete, nepovoljnim za uzgoj hrane (čak i na pjeskovitim tlima). Ovo svojstvo side je posebno važno jer se može koristiti za rekultivacije degradiranih i onečišćenih tala. 

Pravilna priprema tla

Kod zasnivanja nasada side treba imati na umu da je to dugotrajna kultura i da je obradi tla potrebno posvetiti posebnu pozornost. S obzirom da se najčešće presadnicama ili reznicama rizoma sadi na velike međuredne razmake i razmake u redu (0,75-1,0 m), velika je opasnost od zakorovljavanja u godini sadnje. Pravilno pripremljeno tlo za sadnju smanjuje taj rizik i u konačnici donosi manje troškove zaštite protiv korova. Najbolje je primijeniti jedan od sustava obrade tla za jare kulture. On uključuje duboko jesensko oranje na dubinu oko 30 cm. Odmah nakon prestanka zime, a pogotovo ako se tlo nalazi u stanju ugorenosti od mraza brazda se može zatvoriti (blanjanjem, drljanjem, tanjuranjem ili kombiniranim oruđima, ovisno o tome u kakvom je stanju). Ako do sadnje (najčešće kraj travnja u kontinentalnom području) niknu korovi, potrebno ih je kultivacijom ili kemijskim putem ukloniti s površine na koju sadimo sidu. Sidase uglavnom razmnožava sjemenom, oko 25 sjemenki po m² (oko 3 kg/ha). Međutim, zbog uspješnosti zasnivanja nasada (varijabilna klijavost i nicanje) u praksi se najčešće koriste dobro ukorijenjene presadnice, dobivene u staklenicima iz sjemena. Strojna sadnja sjemena se provodi klasičnim sijaćicama za sitnozrne kulture, dok se za sadnju presadnica koriste sadilice s grudom supstrata.

Za zasnivanje usjeva se mogu koristiti i reznice rizoma, jer se biljka prirodno širi iz pupova na rizomima. Reznice rizoma duge oko 25 cm, minimalnog promjera od 1 cm s vidljivim pupovima izvrstan su sadni materijal. Sadnja rizoma se može provesti adaptiranim sadlicama za krumpir ili sa specijalnim sadilicama za rizome energetskih kultura.

Vrijeme sadnje presadnica i rizoma je od travnja pa tijekom cijelog svibnja, ovisno o agroekološkim uvjetima. Važno je da ne postoji opasnost od kasnog mraza koji može oštetiti ili potpuno ubiti presadnice. Razmaci između redova i u redu mogu biti različiti, ovisno o sadilicama (za krumpir ili miskantus): 0,75 x 0,75 m; 0,9 x 0,9 m ili pak 0,70 x 1,0 m itd. Gušćom sadnjom stvaramo bolje preduvjete za borbu protiv korova. Potrebni broj presadnica za zasnivanje 1 ha je 13-15.000, a reznica rizoma treba 15-20.000 po ha. Usjev se iz godine u godinu zgušnjava pomoću podzemnog širenja rizoma.

Borba protiv korova i gnojidba

Ne koristi se kemijska kontrola korova poslije zasnivanja nasada sjetvom sjemena, a osjetljivost vrste na herbicide je u većini slučajeva nepoznata. U godini sadnje presadnica najbolje je nekoliko puta mehanički suzbiti korove međurednom kultivacijom (kao za kukuruz). U drugoj i kasnijim godinama uzgoja nema potrebe suzbijati korove jer sida brzo raste i uspješno se natječe s korovima potpuno ih zasjenjujući. S obzirom da sida na kraju vegetacijskog razdoblja u jesen spušta hraniva iz nadzemnih biljnih dijelova u podzemne stabljike (rizome) i korijen, vjerojatno se vrlo male količine hraniva iznose žetvom nadzemne biomase. Dio hraniva se vraća u tlo i recikliranjem otpalog lišća. Pohranjena hraniva se koriste za ponovno rast nadzemne mase u proljeće pa to vjerojatno objašnjava skromne zahtjeve ove kulture za plodnošću tla. Važno je napomenuti da se u godini sadnje ne primjenjuju nikakva gnojiva koja bi samo povećala konkurentnost korova. Počevši od druge godine, preporučuje se doza N-P-K po hektaru: 90 kg N, 30-90 kg P₂O₅ i 80-150 kg K₂O. Najbolje vrijeme za primjenu gnojiva je proljeće, svakako prije početka nove vegetacijske sezone, odnosno prije pojave novih izboja iz tla.

Prinos i žetva

Danas sida najviše privlači pozornost kao obećavajuća kultura za proizvodnju bioenergije. Osim visokog prinosa biomase, zbog duge cvatnje vrlo je atraktivna za oprašivače, stoga ima visoku vrijednost u ekosustavu. Ovisno o gustoći biljaka, prinos biomase je u rasponu između 10-20 t ST/ha. Žetva biomase za obnovljivu energiju može biti u vrijeme prvih mrazeva u studenom (za bioplin), ali i u veljači, ožujku i travnju ili ovisno o regiji (za izgaranje). Žetvu bi trebalo svakako obaviti prije kretanja nove vegetacije u proljeće. Za krmu se kosi u početku formiranja cvjetnih pupova (druga polovica svibnja-početak lipnja, te na kraju vegetacijske sezone). Kao i kod ostalih višegodišnjih energetskih kultura za proizvodnju energije, treba napomenuti da se u prvoj godini uzgoja ne dobiju ekonomski značajni prinosi biomase. Potrebne su 3 godine za postizanje maksimalnog prinosa. Za formiranje otkosa i baliranje koristi se klasična oprema za spremanje krme.