Zahtjevi ozimih strnih žitarica prema agroekološkim uvjetima

Dobro poznavanje agroekoloških zahtjeva u uzgoju svake vrste strnih žitarica vrlo je važno prilikom izbora vrste koja će biti posijana na određenom području i određenoj poljoprivrednoj površini. Rast i razvoj ozimih strnih žitarica pod utjecajem je temperature, svjetla i količine oborina te postoje značajne međusobne razlike u njihovim potrebama za uvjetima uzgoja. Poznavanjem potreba možemo doprinijeti smanjenju negativnih utjecaja tijekom uzgoja te uz provedbu adekvatnih i pravovremenih agrotehničkih mjera pomoći biljkama u ostvarivanju stabilnih prinosa.

Žitarice imaju velike potrebe prema vodi, no te potrebe ovisne su o vrsti, sorti i vegetacijskoj fazi razvoja. Zanimljivo je da je za najbolje odvijanje vegetacijske faze klijanja potrebno 50-60 % vode od težine suhog zrna (pšenica i raž 56 %, ječam 48 %, zob 60 %). Od pravih žitarica, najveće potrebe za vodom ima zob, nešto manje pšenica te raž, a ječam je među njima najskromnijih zahtjeva.

Pšenica

Pšenica tijekom vegetacije zahtijeva 500-700 mm pravilno raspoređenih oborina. Posebno je osjetljiva na nedostatak vlage u razdoblju vlatanja te u razdoblju formiranja i nalijevanja zrna (osobito ako je suša praćena višim temperaturama – visoke temperature u vegetaciji pšenice smatraju se 25-30 °C, a iznad 30 °C vrlo visoke). Za njezino klijanje i nicanje najpovoljnija je temperatura 14-20 °C i pri njoj niče za 5-7 dana. Pri temperaturi od 7 do 8 °C niče za 17-20 dana, a pri nižim temperaturama klijanje i nicanje još su sporiji. Kad ima 2-3 lista te ako je dobro ukorijenjena i ishranjena, može podnijeti i do -20 °C, a prekrivena snježnim pokrivačem i niže temperature. Pšenici najbolje odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla slabo kisele do neutralne reakcije.

Ječam

Ječam ima skromne potrebe za vlagom i toplinom u odnosu na pšenicu. Tijekom vegetacije, za nesmetan je razvoj dovoljno do 450 mm pravilno raspoređenih oborina. U sušnim područjima postiže sigurnije prinose u odnosu na druge strne žitarice. Minimalna temperatura klijanja ozimog i jarog ječma je 1-2 °C. Optimalna temperatura za porast je 15-22 °C, a maksimalna 28-30 °C. Mlade biljke ozimog ječma mogu izdržati -4 do 5 °C, a nakon kaljenja -10 do -12 °C, a najotpornije sorte mogu izdržati i do -20 °C. Mlade biljke jarog ječma podnose kratkotrajne mrazove -4 do -6 °C, a ponekad i -8 °C, samo uz oštećenje vrhova lista.

Međutim, niske temperature u fazi cvatnje i zriobe ječma jako su nepoželjne. Već pri temperaturama 1-2 °C stradava cvijet (plodnica i prašnici). Nalijevanje zrna i zrioba zaustavljeni su pri temperaturama nižim od 10 °C. U odnosu na pšenicu i zob, ječam lakše podnosi visoke temperature (38-40 °C) u fazi nalijevanja zrna. Ječam ima slabije razvijen korijen od drugih žitarica i ne podnosi tla slabije kvalitete (naročito pivarski). Ne uspijeva na kiselim tlima. Optimalna pH vrijednost tla za ječam je 6,5-7,2. Za uzgoj ječma treba birati tla na kojima nema zadržavanja suvišnih oborinskih ni visokih podzemnih voda. Treba izbjegavati i pjeskovita tla.

Zob

Zob, u usporedbi s ostalim žitaricama, treba najviše vode tijekom vegetacije. Najviše vode treba od vlatanja do metličanja. Najosjetljivija je na nedostatak vlage u razdoblju od 10 do 15 dana prije metličanja. Oborine u razdoblju nalijevanja zrna i zriobe ometaju razvoj i često uzrokuju propadanje zobi, odnosno dovode do produžetka vegetacije. U odnosu na ostale žitarice, najbolje uspijeva na težim i vlažnim tlima. Uspijeva na različitim tipovima tla, uključujući i lagana pjeskovita tla ako su dovoljno vlažna.

Vrlo dobro razvijen korijenov sustav zobi ima veliku sposobnost usvajanja hraniva, stoga dobre rezultate daje i na siromašnim tlima te kiselim tlima s nižim pH vrijednostima. Usprkos navedenom, dobro reagira na provedbu kalcizacije. Može se uzgajati na novoosvojenim tlima i preoranim travnjacima. Mlade biljke zobi u proljeće mogu podnijeti temperature do -8 °C, a kako se biljka razvija i raste, povećavaju se i zahtjevi za toplinom. Zob je najosjetljivija na niske temperature u cvatnji pri temperaturi od -2 °C. U fazi mliječne zriobe može podnijeti -4 do -5 °C. Zob ne podnosi visoke temperature (38-40 °C).

Raž

Raž je najskromnija žitarica s obzirom na klimu i stanje tla. Izrazito je tolerantna na niske temperature te ako dobro izbusa, bez snijega može izdržati temperature od -25 °C (neke sorte i niže). U jesenskom razdoblju svakako bi trebala bolje izbusati od pšenice jer u proljeće znatno brže prelazi u vegetacijsku fazu vlatanja u odnosu na pšenicu. Biološki minimum za klijanje raži je 1-2 °C, za nicanje i formiranje vegetativnih organa 4-5 °C, za formiranje generativnih organa i cvatnju te za formiranje ploda i zriobu 10-12 °C. Optimalne su temperature za nicanje 6-12 °C, za formiranje vegetativnih organa 12-16 °C, za formiranje generativnih organa i cvatnju 16-20 °C, a za formiranje ploda i zriobu 16-22 °C. Takav odnos prema toplini omogućava rast raži i tijekom zime.

No, raž nije tolerantna na visoke temperature, pogotovo tijekom cvatnje. S obzirom na potrebe za vodom, zahtjevi raži manji su u odnosu na potrebe pšenice. Dva su kritična razdoblja, što se tiče potrebe za vodom: jesenska faza busanja (najveći broj izdanaka raž formira u jesen), u uvjetima suhog jesenskog razdoblja rjeđi je sklop. Raž slabije izbusa, a u proljeće to ne može nadoknaditi. Od početka vlatanja do klasanja raž treba najviše vode. Nedostatak vode u vrijeme cvatnje uzrokuje formiranje manjeg broja klasića i cvjetova, i različitih abnormalnosti cvjetova. Dolazi do pojave krezubosti klasa kao posljedice sterilnosti. Prekomjerna količina oborina tijekom cvatnje nepovoljno djeluje na postotak oplodnje cvjetova. Raž uspijeva na manje plodnim tlima i novoosvojenim tlima. Dobro podnosi kisela tla, ali najviše prinose daje na plodnim tlima povoljne strukture i teksture.

Tritikale

Pšenoraž (tritikale) se može uzgajati na područjima koja su nesigurna za uzgoj drugih žitarica (planinska područja, uzgoj na manje plodnim tlima). Pšenoraž ima dobru otpornost na niske temperature i prezimljuje bolje od pšenice. Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava i svojstva listova (odumiru sporije od ostalih žitarica), pšenoraž ima dobru otpornost na sušu. Osjetljiva je na nedostatak vode tijekom formiranja i nalijevanja zrna. Razdoblje formiranja i nalijevanja zrna traje duže zbog produžene funkcionalnosti lisnog aparata. Zato se u zrnu pšenoraži nakupi više bjelančevina u odnosu na pšenicu i raž, pod uvjetom dobre opskrbljenosti vodom i hranivima. Tritikale se može uzgajati i na tlima kisele reakcije.

Pir

Iako na značajno manjim površinama u usporedbi sa pšenicom, pogotovo u ekološkoj proizvodnji, sve češće se uzgaja pir (Triticum spelta L.). Pravi pir jedna je od najstarijih kultiviranih biljaka poznatih čovjeku. Za razliku od obične pšenice kojoj najviše sliči, pravi pir pripada pljevičastim formama s lomljivim klasnim vretenom. Produkt vršidbe su klasići koji najčešće sadrže dva zrna čvrsto zatvorena u glumama, a manjim dijelom kao i kod obične pšenice tu je uključeno i potpuno ovršeno zrno. Pir se može uzgajati na siromašnijim tlima i na većim nadmorskim visinama u odnosu na pšenicu. Ima višu stabljiku (oko 120 cm) u odnosu na pšenicu i lakše poliježe. Klasovi su dugački, bez osja. Pir ima skromne zahtjeve prema klimatskim i zemljišnim uvjetima u odnosu na pšenicu. Najbolje mu odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla blago kisele reakcije.

Međutim, kako se prilagođava lošijim uvjetima, može uspijevati i na lošijim tlima te na većim nadmorskim visinama. Otporniji je na niske temperature od većine sorata pšenice i ima brži proljetni porast od pšenice. Pogodan je za uzgoj u hladnijim područjima. Za postizanje stabilnih prinosa tijekom vegetacije potrebno je 500-700 mm dobro raspoređenih oborina. Na nedostatak vlage pir je najosjetljiviji u fazi vlatanja i tijekom formiranja i nalijevanja zrna. Kritično razdoblje, u odnosu na suvišnu vlagu, jest pred kraj vegetacije (svibanj/lipanj). Stres uzrokovan visokim ili niskim temperaturama tijekom cvatnje i nalijevanja zrna može uzrokovati pad prinosa.

TABLICA 1. Biološki minimumi i proizvodni optimumi po vegetacijskim fazama razvoja strnih žitarica

Pročitajte ostalo:

Vodič za sjetvu ozimih žitarica

Važnost plodoreda stalno treba naglašavati

Gnojidba ozimih strnih žitarica

Sjetva ozimih strnih žitarica

Kriteriji po kojima se određuje kvaliteta ozimih strnih žitarica