OPG Huzjak nalazi se u mjestu Črnkovec kod Velike Gorice, a vlasnik Josip obrađuje 20 ha zemlje. OPG postoji od 1999.godine, osnovala ga je Josipova baka, a Josip ga je preuzeo 2014. godine nadajući se da će se baviti samo poljoprivredom, no do sada ništa od toga, to mu je „dodatni“ posao. Josip je šef kuhinje u poznatom Zagrebačkom restoranu.

Na OPG-u Huzjak uzgajaju se žitarice, ove godine su to pšenica, ječam, zob i kukuruz, a tu je još i uzgoj svinja, kokoši, pataka i gusaka. Proizvodnja je konvencionalna, poštuje se plodored. Do ove godine uzgajao se i krumpir, a ove godine vremenski uvjeti nisu baš bili pogodni za sadnju.

Plasman proizvoda

Višak proizvoda prodaje se na veliko, svake godine pred berbu traže se otkupljivači. Cijena pšenice varira od mlina do mlina. U Velikoj Gorici zadnjih 50 godina postoje dva mlinara, zadnjih nekoliko godina ne uzimaju pšenicu ispod 12 % proteina i otkupljuju po cijeni 130 EUR/t. Prodao sam na drugom mjestu po cijeni 160-170 EUR/t. Prinos pšenice je ove godine podbacio, a kukuruza je zadovoljavajući, priča Josip. Do prije Covida, proširivao sam proizvodnju u nadi da ću se baviti samo poljoprivredom, no zbog nestabilnih i malih cijena žita, ništa od toga, kaže Josip.

U poslu mu pomažu otac, brat i cijela obitelj. Budući da se nalazi u razvijenoj općini, kao mladi poljoprivrednik smatra da ne može konkurirati na natječaje iz Europskih fondova poljoprivrednicima iz manje razvijenih općina.

Prinos pšenice je ove godine podbacio
Krmača i prasad

Strah za svinje

Sa 14 rasplodnih krmača smanjio je na 7, cijena je loša, a hrana je skupa. Za sada svinje nisu bolesne i nada se da će tako i ostati. To mu i mi želimo.

Ni kad zabadof pleča ostavljaš

Josipova poruka na kraju:

Baba je govorila da se zemlja ne prodaje…ni kad je najgore, kad ne rodi, kad se osuši, kad zabadof pleča ostavljaš. Zemla nisu same penezi kaj z nje pobereš, same račun i paper. Zemla je da vidiš od kud jesi, da zemeš v ruke isti grumen kak su ti i otec i deda kroz prste presejali. Kad te muka stisne da otideš i zvičeš Bogu, tam gde nebo međi sa travom, da olakšaš dušu gde te ništi ne čuje, da zemla sve upije. Da se ispričaš u guvernal traktora, da se iskališ, da se vrneš hiži bolji nego kaj si otišel.

Zemla je da imaš kaj pokazati detetu, da ga nafčiš da zbroji dužinu, fate, rali. Da gledi u oblake jel bu kiše, da nafči da zoranim putem dojde na svoje. Da ima de da vidi zajca, lisicu, čak i srnu. Da mu u radnom kombinezonu pokažeš napušteno gnezdo fazana.

Zemla je da se zna da si tu živel i bil. Da se zmoriš pa da lačen kreneš domom, žmekek od umora, a nekak lakši i sretnejši. Da ne prestaje plot na radost da se otpira. Da se zvuk ne zaboravi, da te imaju po čemu poznati kad cestom ideš.Zemla se ne prodaje, ni kad od nje ostane same drač i šikarje, kuliko pod noftem crnega ima. Tvoja je. Zemla se ne prodaje i ne prazni se štala nigdar. Hiža se ne zatire. Tvoja je.

Prethodni članakPolumjeseci s orasima
Sljedeći članakKrmne kulture za zelenu gnojidbu
Renata Dragović, mag.ing.agr.
Posjeduje višegodišnje iskustvo u ekološkoj poljoprivredi, upravljanje kvalitetom, EU standardi, certifikacija i kontrola ekoloških proizvođača. Završila je Poljoprivredni fakultet, prije toga Gimnaziju „Braća Ribar“, smjer biologija, kemija, fizika. Živi i radi u Osijeku. Tijekom karijere radila je više vrsta poslova; marketing, tehnolog, savjetnica za ekološku poljoprivredu, voditeljica Službe za certifikaciju u nadzornim tijelima, kontrolorka ekološke proizvodnje i upravitelj kvalitetom. Radi na EU projektima. Radi u novinarstvu i piše kao vanjski suradnik. Poklonik je zdravog načina življenja. Volontira u Udruzi žena „Plodovi Panonije“.