Pozder je kaloričan ogrjevni materijal (3.760 kcal/kg). U Hrvatskoj se danas, konoplja može uzgajati samo za sjeme (u svrhu proizvodnje hrane i hrane za životinje) uz odobrenje Ministarstva poljoprivrede sukladno Pravilniku o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka, te uvjetima za posjedovanje i promet opojnih droga u veterinarstvu (NN 18/2012). Uzgajivač konoplje dužan je obavijestiti policijsku postaju i poljoprivrednu inspekciju o svakoj okolnosti koja ukazuje na sumnju da su biljka ili dijelovi biljke upotrebljeni ili bi mogli biti upotrebljeni kao droga.

Korištenje sjemena

Sjeme konoplje kod nas sve više nalazi svoje područje namjene, a osim podmirenja vlastitih potreba za sjemenom, postoje i velike mogućnosti izvoza. Oljušteno sjeme, zbog velike hranjive vrijednosti, predstavlja cijenjeni prehrambeni proizvod, osobito u makrobiotičkoj prehrani. Od oljuštenog sjemena konoplje dobiva se brašno. Pomiješano s pšeničnim brašnom koristi se za spravljanje kruha i kolača, a od konopljinog brašna se spravlja i tjestenina. Cijelo neoljušteno sjeme se koristi kao hrana za ptice i ribe. Sjeme konoplje je cijenjena sirovina za dobivanje ulja. Iz njega se, ovisno o postupku ekstrakcije, dobiva jestivo ili tehničko ulje. U usporedbi s tradicionalnim uljaricama, konoplja se odlikuje relativno niskim prinosom ulja po jedinici površine. Računajući da je sadržaj ulja u sjemenu oko 30 %, potencijalni prinos ulja iznosi oko 250 – 500 kg/ha.

U ulju sjemena konoplje dominiraju linolna, oleinska, α-linolenska i palmitinska kiselina. Konopljino ulje po sastavu masnih kiselina pripada skupini najkvalitetnijih jestivih ulja. Vrlo je tražena sirovina za farmaceutske, kozmetičke, prehrambene i tehničke svrhe. Trend u proizvodnji ulja je hladno prešanje i flaširanje u atmosferi bez kisika što doprinosi boljem očuvanju kvalitete ulja.

Kozmetička industrija koristi ulje konoplje kao dodatak raznim preparatima za njegu tijela, kupkama, šamponima, sapunima, uljima za masažu, mastima za usne itd. Konopljino ulje pripada u lako sušiva ulja, te se upotrebljava i za izradu boja i lakova. Osobito je prikladno za proizvodnju boja za slikarstvo, boja za ofsetni tisak i mazivih ulja. Nakon procesa proizvodnje ulja prešanjem, ostaju uljane pogače koje su kvalitetna stočna hrana s oko 20 – 25 % bjelančevina. Osim uljem, sjeme je bogato bjelančevinama (oko 20 %), osobito edistinom i albuminom koje su lako probavljive. Po kvaliteti, bjelančevine sjemena konoplje mogu se usporediti s bjelančevinama bjelanjka jaja ili sjemena soje, a osobito se ističu po udjelu cisteina, metionina, arginina i glutaminske kiseline.

Agrotehnička važnost

""Konoplja ima veliki agrotehnički značaj. Poznato je da konoplja poboljšava strukturu tla, sprječava razvoj korova (samo u gustom sklopu) i gotovo je ne napadaju bolesti i štetnici. Zahtijeva tlo bogato hranivima, ali ih iz njega uzima malo, te hranjive tvari ostaju u tlu za iduću kulturu. Zaoravanjem žetvenih ostataka povećava se plodnost tla. Prema tome, može se reći da je konoplja izvrsna predkultura i može povećati prinos kulturama koje se siju nakon nje, npr. pšenica. U novije vrijeme, kada smo suočeni sa sve većim onečišćenjima tla, važna je i njezina dokazana sposobnost izvlačenja teških metala iz tla. Korijenov sustav konoplje vrlo dobro povezuje površinski sloj tla i na taj način sprječava eroziju. Konoplja se odlično uklapa u plodored. Tamo gdje se uzgaja šećerna repa, konoplja može smanjiti brojnost nematoda (Heterodera schachtii) u tlu.

Proizvodnja konoplje

Zahvaljujući novim tehnologijama proizvodnje i prerade te njenoj višestrukoj upotrebi, konoplja bi mogla postati perspektivna industrijska kultura u nas. Proizvodnja konoplje je uvjetovana sadržajem THC-a, koji ne smije prelaziti dozvoljenih 0,2 % u suhoj tvari. Ulažu se napori da se uvedu nove tehnologije u obradi vlakna te traže mogućnosti za korištenje konoplje za veći broj proizvoda (prehrana, građevinarstvo, automobilska industrija, izvor energije itd.). Suvremeni trend u proizvodnji sjemena konoplje je ekološka (organska) proizvodnja. Za proizvodnju sjemena koriste se jednodomne sorte konoplje (s muškim i ženskim cvjetovima na istoj biljci) koje daju 50 – 60 % veći prinos sjemena u odnosu na dvodomne sorte. Postojeće sorte jednodomne konoplje posjeduju određeni postotak dvodomnih biljaka koji se za 2 – 3 generacije značajno povećava. Teško je govoriti o pogodnim sortama konoplje za naše uvjete kad se zna da je konoplja neobično plastična biljka, te se vrlo brzo prilagođava mjesnim prilikama. Rentabilnost proizvodnje konoplje za sjeme može se postići jedino visokim prinosima sjemena po jedinici površine. Zato moramo znati glavna svojstva konoplje kao biljke i njezine zahtjeve prema agroekološkim uvjetima. Utvrđeno je da konoplja zahtjeva strukturna, hranivima bogata, srednje teška i dobro drenirana tla. Karakteristično je za konoplju uzgajanu kod nas da neće pretrpjeti veća oštećenja od niskih temperatura. Pod tom temperaturom se razumijeva temperatura ispod 15oC koja traje više od 15 dana nakon nicanja. Utvrđeno je također da konoplja podnosi mraz do -5oC bez značajnijih oštećenja. Tehnološki proces proizvodnje konoplje za sjeme mora biti usklađen, s jedne strane sa staništem na kojem se konoplja uzgaja, a s druge strane s pojedinim biološkim fazama rasta i razvoja konoplje. Uzgoj konoplje se preporučuje nakon krumpira i soje, prije i nakon pšenice, te prije jarog ječma.

Za sjetvu konoplje koriste se sorte koje se nalaze na zajedničkoj sortnoj listi Europske unije (Common cataloque). Posljednjih godina u nas se uzgajaju sljedeće sorte: Santhica 27, KC Dora, Felina 32, Finola, Futura 75, USO 31 i Monoica. O sorti ovisi ne samo prinos i kvaliteta sjemena, već i vrijeme sazrijevanja te otpornost na bolesti i štetnike.

 
 
Prethodni članakInterliber
Sljedeći članakHrvatske jabuke-loša cijena ili slaba kvaliteta?
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).