Potkraj proljeća i početkom ljeta vrijeme je za sjetvu dvogodišnjeg cvijeća i nekih trajnica. Sjetva jednogodišnjeg bilja je za nama, već se pojavljuju i njegovi prvi cvjetovi. Dvogodišnje cvijeće koje je krasilo vrtove i prozorske sandučiće od ranog proljeća uglavnom je ocvalo, pa režemo ocvale cvjetove i uklanjamo svenule biljke s gredica.
Pomalo je teško sada misliti na sjetvu onih vrsta koje su upravo ocvale i koje nam neće biti zanimljive do idućeg proljeća. Ali to je to – želimo li i iduće godine uživati u njihovim cvjetovima, trebamo se već sada pobrinuti za to. Možda je najteže suzbiti u sebi poriv da sve gredice popunimo sadnicama ljetnog cvijeća koje upravo počinje sa cvatnjom. No, za početak i ne treba puno mjesta: rub cvjetnjaka, prozorski sandučić, red ili dva na gredici u povrtnjaku bit će dovoljno za sjetvu.
Istovremeno s dvogodišnjim cvijećem možemo sijati sjeme nekih trajnica. Sijemo ga na otvorenom, a nije suviše osjetljivo na vrstu tla. Međutim, za razliku od dvogodišnjeg bilja, neke od tih vrsta vole sjetvu na stalno mjesto. Sjetva dvogodišnjeg bilja i trajnica ne razlikuje se bitno od sjetve jednogodišnjeg cvijeća.
Glavnu razliku čine očekivane temperature u ovo doba godine: ne moramo se brinuti o niskim temperaturama i jutarnjim mrazevima, pa ne moramo razmišljati o sjetvi u zatvorenom ili pod pokrovom. Rast sijanaca brži je za toplog vremena, no, i za korovske biljke vrijedi isto. Također, vjerojatno ćemo morati voditi više računa o redovitom zalijevanju, nego što smo činili za prvih proljetnih dana.
Poželjno je da tlo za sjetvu bude propusno, a mjesto namijenjeno sjetvi i uzgoju mladih biljčica osunčano. Važno je ukloniti korov, a tlo dobro prekopati, usitniti i poravnati. Sjetva u redove olakšat će vam poslije razlikovanje sijanaca od izniklih korova i plijevljenje. Motičicom izdubite plitke brazde u usitnjenu tlu, pa u njih posijte sjeme pazeći da ne bude pregusto. Ako je tlo vrlo suho, jarke možete natopiti vodom iz kante za zalijevanje i prije samog polaganja sjemena. Zatim sjeme lagano zagrnite zemljom i poravnajte.
Mlade biljke treba redovito zalijevati. Prvo presađivanje će uslijediti nekoliko tjedana nakon sjetve, kad biljčice dosegnu visinu nekoliko centimetara. No, sijance nikle vrlo gusto trebat će prije presađivati, a zatim možda još jednom. Sadnja na stalno mjesto uslijedit će tek ujesen ili idućeg proljeća. U rujnu ili listopadu, kad ljetno cvijeće ocvate, na cvjetnim gredicama oslobodit će se mjesto za ove biljke. Pri jesenskoj sadnji možemo ih kombinirati s lukovicama proljetne cvatnje.
Dakako, vrstama koje ne vole presađivanje treba odmah osigurati dovoljno prostora i posijati sjeme na stalno mjesto. Ako to nije moguće, najbolje je sijati po jednu sjemenku u zasebni tresetni lončić. U tom slučaju neće biti potrebno vaditi osjetljivu sadnicu iz zemlje, već će se zajedno s lončićem moći ukopati u tlo.
Maćuhice (Viola tricolor)
su možda najpoznatije dvogodišnje cvijeće, baršunastih cvjetova, ugodna mirisa. Tradicionalne boje su bijela, žuta, plava i tamnocrvena, neke s crnim okom. Ali izbor boja i veličina cvijeta toliko su se povećali posljednjih godina, da je sve teže odabrati kandidate za naš vrt i prozor. Maćuhice se siju početkom ljeta (odmah po zriobi) u klijalište ili na otvoreno, a presađuju se kad razviju dva do tri listića.
Na stalno mjesto sadimo ih ujesen ili tek idućeg proljeća. Jesenska sadnja osigurava raniju cvatnju idućeg proljeća, a prvi će se cvjetovi pojaviti još prije zime. U vrtu je moguće da se maćuhice zasiju same, a tada treba samo prepoznati i presaditi mlade biljčice. Nažalost, posljednjih godina sve češće iz kupljenog sjemena uzgajamo biljke koje se uopće ne osjemenjuju.
Tratinčica ili krasuljak (Bellis perennis)
cvate bijelim, ružičastim ili crvenim cvjetovima – to je biljčica čiji cvjetovi unose romantično ozračje u vrt. Sije se u svibnju i lipnju, a presađuje na razmak 15 cm. Ostaje niska, prikladna je za sadnju na rubove gredica, lijepa je u kombinaciji s lukovičastim biljkama ili potočnicama. Zna se zasijati sama, no, tako niknule biljčice često ne dosegnu veličinu i puninu cvjetova roditelja. Mogu se razmnožavati i dijeljenjem biljaka nakon proljetne cvatnje. Mlade biljke traže umjereno zalijevanje, vole polusjenovit položaj, a zimi je dobro zaštititi ih od hladnoće suhim lišćem ili granama crnogorice.
Potočnica ili spomenak (Myosotis alpestris)
niska je biljka sitnih i brojnih cvjetova. Ovi su cvjetovi u početku ljubičasto-crvenkasti, a poslije nebeskoplavi sa žutom sredinom. Višegodišnje su biljke, uzgajaju se kao dvogodišnje, pa ih nakon cvatnje slobodno ostavite na istom mjestu. Odgovara im mjesto u polusjeni, na svježem, humusom bogatom tlu, ali zapravo nisu zahtjevne i odavna su postale uobičajenim cvijećem u našim vrtovima. U vrtu se obično zasiju same, i to tako gusto da ih treba prorijediti.
Lopaticom izvadite busenčiće tako izniknulih biljaka, široke nekoliko centimetara – ne morate se truditi izdvojiti pojedine biljke. Presadite ih na razmak petnaestak centimetara. Listovi su duguljasti, prekriveni dlačicama, i ničime ne nagovještavaju ljepotu koju će nam biljka pružiti idućeg proljeća. Kad počnu cvasti, isprva pojedinačnim cvjetovima, zatim obilnije, lišće se gotovo ne vidi, a cvjetna gredica izgleda kao prekrivena prizemnom plavom koprenom. Ove su biljke idealne za kombiniranje s lukovičastim cvijećem poput tulipana i sunovrata, jer svojim cvatom prikrivaju žućenje njihovih stabljika i listova u kasno proljeće.
Sljez (Althaea rosea)
je također trajnica koja se uzgaja kao dvogodišnja biljka. Naraste do dva metra visine, čak i više – dojmljiva je biljka koja znatno oblikuje izgled vrta. Dobro se uklapa u seoske vrtove. Cvate ljeti, a visinom i krupnim cvjetovima ističe se među drugim cvatućim biljem. Cvjetovi mogu biti jednostavni, sa žutom sredinom, ili puni, a najčešće boje su ružičasta, purpurna, bijela, krem i svijetložuta. Sljez ne voli presađivanje, pa je pravi kandidat za sjetvu na stalno mjesto. Ostavite dovoljan razmak, pola metra između dviju biljaka. Možete ga posijati na prazna mjesta u pozadini cvjetne gredice, ili uz kuću – odgovara mu mjesto uza zid ili plot, zaklonjeno od vjetra. Voli ilovasto tlo i traži ravnomjernu vlažnost, a ako pati od suše podložniji je napadima hrđe.
Turski klinčić (Dianthus barbatus)
upravo cvate. Sije se u lipnju, a presađuje potkraj ljeta. Lako se sam zasije, ako ostavite ocvale cvjetove da donesu sjeme. Biljke mogu ostati godinama na istom mjestu u vrtu. Dobro će se uklopiti i u povrtnjak, pa im možete prepustiti rubnu gredicu. Potkraj svakog proljeća razveselit će nas obiljem bijelih, ružičastih i karmin crvenih cvatova, zanimljivo šatiranih. Turski klinčić odlikuje se blagim, ugodnim mirisom, kao i većina njegovih rođaka karanfila. Ovo omiljeno vrtno cvijeće ujedno je prikladno za rez. Cvjetovi se dugo drže u vazi, a neugodno truljenje stabljika spriječit ćete ako buketu dodate koji cvat luka vlasca.
