Potkraj proljeća i početkom ljeta vrijeme je za sjetvu dvogodišnjeg cvijeća i nekih trajnica. Sjetva jednogodišnjeg bilja je za nama, već se pojavljuju i njegovi prvi cvjetovi. Dvogodišnje cvijeće koje je krasilo vrtove i prozorske sandučiće od ranog proljeća uglavnom je ocvalo, pa režemo ocvale cvjetove i uklanjamo svenule biljke s gredica.

Pomalo je teško sada misliti na sjetvu onih vrsta koje su upravo ocvale i koje nam neće biti zanimljive do idućeg proljeća. Ali to je to – želimo li i iduće godine uživati u njihovim cvjetovima, trebamo se već sada pobrinuti za to.

Možda je najteže suzbiti u sebi poriv da sve gredice popunimo sadnicama ljetnog cvijeća koje upravo počinje sa cvatnjom. No, za početak i ne treba puno mjesta: rub cvjetnjaka, prozorski sandučić, red ili dva na gredici u povrtnjaku bit će dovoljno za sjetvu.

Istovremeno s dvogodišnjim cvijećem možemo sijati sjeme nekih trajnica. Sijemo ga na otvorenom, a nije suviše osjetljivo na vrstu tla. Međutim, za razliku od dvogodišnjeg bilja, neke od tih vrsta vole sjetvu na stalno mjesto.

Sjetva dvogodišnjeg bilja i trajnica ne razlikuje se bitno od sjetve jednogodišnjeg cvijeća.

Glavnu razliku čine očekivane temperature u ovo doba godine: ne moramo se brinuti o niskim temperaturama i jutarnjim mrazevima, pa ne moramo razmišljati o sjetvi u zatvorenom ili pod pokrovom. Rast sijanaca brži je za toplog vremena, no, i za korovske biljke vrijedi isto. Također, vjerojatno ćemo morati voditi više računa o redovitom zalijevanju, nego što smo činili za prvih proljetnih dana.

Poželjno je da tlo za sjetvu bude propusno, a mjesto namijenjeno sjetvi i uzgoju mladih biljčica osunčano. Važno je ukloniti korov, a tlo dobro prekopati, usitniti i poravnati. Sjetva u redove olakšat će vam poslije razlikovanje sijanaca od izniklih korova i plijevljenje.

Motičicom izdubite plitke brazde u usitnjenu tlu, pa u njih posijte sjeme pazeći da ne bude pregusto. Ako je tlo vrlo suho, jarke možete natopiti vodom iz kante za zalijevanje i prije samog polaganja sjemena. Zatim sjeme lagano zagrnite zemljom i poravnajte.

Mlade biljke treba redovito zalijevati. Prvo presađivanje će uslijediti nekoliko tjedana nakon sjetve, kad biljčice dosegnu visinu nekoliko centimetara. No, sijance nikle vrlo gusto trebat će prije presađivati, a zatim možda još jednom. Sadnja na stalno mjesto uslijedit će tek ujesen ili idućeg proljeća. U rujnu ili listopadu, kad ljetno cvijeće ocvate, na cvjetnim gredicama oslobodit će se mjesto za ove biljke. Pri jesenskoj sadnji možemo ih kombinirati s lukovicama proljetne cvatnje.

Dakako, vrstama koje ne vole presađivanje treba odmah osigurati dovoljno prostora i posijati sjeme na stalno mjesto. Ako to nije moguće, najbolje je sijati po jednu sjemenku u zasebni tresetni lončić. U tom slučaju neće biti potrebno vaditi osjetljivu sadnicu iz zemlje, već će se zajedno s lončićem moći ukopati u tlo.

Maćuhice (Viola tricolor)

su možda najpoznatije dvogodišnje cvijeće, baršunastih cvjetova, ugodna mirisa. Tradicionalne boje su bijela, žuta, plava i tamnocrvena, neke s crnim okom. Ali izbor boja i veličina cvijeta toliko su se povećali posljednjih godina, da je sve teže odabrati kandidate za naš vrt i prozor. Maćuhice se siju početkom ljeta (odmah po zriobi) u klijalište ili na otvoreno, a presađuju se kad razviju dva do tri listića. Na stalno mjesto sadimo ih ujesen ili tek idućeg proljeća. Jesenska sadnja osigurava raniju cvatnju idućeg proljeća, a prvi će se cvjetovi pojaviti još prije zime. U vrtu je moguće da se maćuhice zasiju same, a tada treba samo prepoznati i presaditi mlade biljčice. Nažalost, posljednjih godina sve češće iz kupljenog sjemena uzgajamo biljke koje se uopće ne osjemenjuju.

Tratinčica ili krasuljak (Bellis perennis)

cvate bijelim, ružičastim ili crvenim cvjetovima – to je biljčica čiji cvjetovi unose romantično ozračje u vrt. Sije se u svibnju i lipnju, a presađuje na razmak 15 cm. Ostaje niska, prikladna je za sadnju na rubove gredica, lijepa je u kombinaciji s lukovičastim biljkama ili potočnicama. Zna se zasijati sama, no, tako niknule biljčice često ne dosegnu veličinu i puninu cvjetova roditelja. Mogu se razmnožavati i dijeljenjem biljaka nakon proljetne cvatnje. Mlade biljke traže umjereno zalijevanje, vole polusjenovit položaj, a zimi je dobro zaštititi ih od hladnoće suhim lišćem ili granama crnogorice.

Potočnica ili spomenak (Myosotis alpestris)

niska je biljka sitnih i brojnih cvjetova. Ovi su cvjetovi u početku ljubičasto-crvenkasti, a poslije nebeskoplavi sa žutom sredinom. Višegodišnje su biljke, uzgajaju se kao dvogodišnje, pa ih nakon cvatnje slobodno ostavite na istom mjestu. Odgovara im mjesto u polusjeni, na svježem, humusom bogatom tlu, ali zapravo nisu zahtjevne i odavna su postale uobičajenim cvijećem u našim vrtovima. U vrtu se obično zasiju same, i to tako gusto da ih treba prorijediti. Lopaticom izvadite busenčiće tako izniknulih biljaka, široke nekoliko centimetara – ne morate se truditi izdvojiti pojedine biljke. Presadite ih na razmak petnaestak centimetara. Listovi su duguljasti, prekriveni dlačicama, i ničime ne nagovještavaju ljepotu koju će nam biljka pružiti idućeg proljeća. Kad počnu cvasti, isprva pojedinačnim cvjetovima, zatim obilnije, lišće se gotovo ne vidi, a cvjetna gredica izgleda kao prekrivena prizemnom plavom koprenom. Ove su biljke idealne za kombiniranje s lukovičastim cvijećem poput tulipana i sunovrata, jer svojim cvatom prikrivaju žućenje njihovih stabljika i listova u kasno proljeće.

Sljez (Althaea rosea)

je također trajnica koja se uzgaja kao dvogodišnja biljka. Naraste do dva metra visine, čak i više – dojmljiva je biljka koja znatno oblikuje izgled vrta. Dobro se uklapa u seoske vrtove. Cvate ljeti, a visinom i krupnim cvjetovima ističe se među drugim cvatućim biljem. Cvjetovi mogu biti jednostavni, sa žutom sredinom, ili puni, a najčešće boje su ružičasta, purpurna, bijela, krem i svijetložuta. Sljez ne voli presađivanje, pa je pravi kandidat za sjetvu na stalno mjesto. Ostavite dovoljan razmak, pola metra između dviju biljaka. Možete ga posijati na prazna mjesta u pozadini cvjetne gredice, ili uz kuću – odgovara mu mjesto uza zid ili plot, zaklonjeno od vjetra. Voli ilovasto tlo i traži ravnomjernu vlažnost, a ako pati od suše podložniji je napadima hrđe.

Turski klinčić (Dianthus barbatus)

upravo cvate. Sije se u lipnju, a presađuje potkraj ljeta. Lako se sam zasije, ako ostavite ocvale cvjetove da donesu sjeme. Biljke mogu ostati godinama na istom mjestu u vrtu. Dobro će se uklopiti i u povrtnjak, pa im možete prepustiti rubnu gredicu. Potkraj svakog proljeća razveselit će nas obiljem bijelih, ružičastih i karmin crvenih cvatova, zanimljivo šatiranih. Turski klinčić odlikuje se blagim, ugodnim mirisom, kao i većina njegovih rođaka karanfila. Ovo omiljeno vrtno cvijeće ujedno je prikladno za rez. Cvjetovi se dugo drže u vazi, a neugodno truljenje stabljika spriječit ćete ako buketu dodate koji cvat luka vlasca.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje