Iskusni kažu da koza spada među veoma ješne, proždrljive i izbirljive životinje, a u usporedbi s ovcom, koza je veliki probirač kako u štali, pri zimskoj hranidbi sijenom, tako i u proljetnoj, ljetnoj te završnoj ranoj i kasno jesenskim pašama.

Znamo da je kod koza visoka mliječnost u korelaciji s visokom plodnošću (visoka proizvodnja u oba proizvodna ciklusa), znamo da je koza pretvarač stočne hrane u mlijeko, a ne proizvođač mlijeka iz ničega, poznata su nam izvanredno pozitivna svojstva kozjeg mlijeka, stoga moramo pridjeve ješnost, proždrljivost i izbirljivost smatrati svrsishodnim svojstvima. Neskloni kozama, neuki i neinformirani ta pozitivna svojstva tumače kao negativnosti.

Od važnosti je naglasiti da probavni sustav koze ima sposobnost boljeg iskorištavanja uzete hrane za 20 %, više od svih ostalih malih i velikih preživača, što se u prvom redu odnosi na biljna vlakna – celulozu.

U hladno doba godine nedostatno je zelene hrane i potrebnih nutrijenata, vitamina-minerala. U to doba koze moraju uvijek imati u štali na stalnom raspolaganju dobre pšenične ili zobene slame i suhe kukuruzovine koju smo u jesen odrezali iznad klipa. Takva kukuruzovina sadrži 5 % bjelančevina, 1,7 % masti i 39 % celuloze. Stalnim brstom smanjuju se izdaci za kupovinu mineralno-vitaminskih blokova za lizanje. Zimi i u rano proljeće grmlje i šipražje je puno lista kupine.

Brstiti je najslađe

Poslovica naših starina glasila je „Za čovjeka i kozu, pola hrane s grane i ne boj se za svoju lozu”. Pod „lozu” podrazumijevalo se vlastito potomstvo i vinograd. Koza je alternativni dvonožac, gornja usna joj je prosječena, što zorno ukazuje na mogućnost brsta do dva metra visine, u brstu je ne ometa trnje, dapače manje i mekanije trnje pojede u slast. Brstom koza može osigurati sve svoje potrebe makro i mikro nutrijenata potrebnih za zdrav, dug život, rasplod i proizvodnju. Makro nutrijenti su natrij, klor, kalcij, fosfor magnezij, mikro nutrijenti željezo, cink, bakar, mangan, jod, selen, krom, molibden, flour, kobalt, cink, bor. Podmladak od „koza s brsta” izrazito je vitalan, jer njihovim majkama u bređosti nije nedostajao bakar, jod, selen. Lišće i grančice listopadnog grmlja i šipražja s prestankom vegetacije znatno gube sdržaj nutrijenata i ostale hranidbene tvari, dok se to ne događa kod zimzelenog grmlja i šipražja.

Koze vole brstiti

Bodljikave grančice, npr. divljeg šipka, zajedno s lišćem pupovima ili cvijetom koza će pojesti u slast. Trnina sa svojim ujesen plavim plodovima, najveći je mamac za koze. Koza će zbog gaveza, napustiti djetelinu. Naročito voli lišće i cvijet bazge u svim stadijima, rado poseže za bobicama bazge bilo nezrelim ili zrelim. U nekim našim krajevima mnoštvo bazge raste ispod agacije koja propušta svjetlost, tu nalazimo i dosta sibovine. Bazga i sibovina te napajanje vodom odmah po povratku u štalu, redovno završava jakim proljevima. Nekima na znanje, uzimanje bazge valja ograničiti i problemi sa iznenadnim proljevima bit će odnešeni kao s rukom.

Prve proljetne paše

Pravilo je da prije izlaska na prve proljetne paše s kozama, one moraju dobiti redoviti i dostatan obrok sijena i zrna. Na prve kratke izlaske na novo nikle izbojke trava, nije uputno voditi podmladak. Valja znati da najmanji nemaju razvijen burag, razvoj buraga potiče kvalitetno i mekano sijeno te drobljeno zrno ili odgovarajuća svakako samo peletrirana gotovo smjesa. Početkom proljeća su tjelesne rezerve koze ispod minimuma, a zahtjevi proizvodnje mlijeka maksimalno visoki. Instinkt održanja života, neobično snažno u proljeće potiče kozu na proždrljivost. Znamo da se nagla promjena hranidbe može odraziti vrlo negativno na opće zdravlje koza, dosta često i kobno, stoga prve paše moraju biti kratke, maksimalno pola sata. U redovitim razmacima od po 3 dana produžujemo boravak na zelenim površinama za 15 minuta. Dobra je praksa da se podmladak ne izvodi na rane proljetne paše do starosti od 40 dana i nikada ne na površine na kojima su ujesen pasle njihove majke.

Ovca se na paši zadovoljava manje ukusnim, suhim travama, bolje rečeno svim travama, što se u ostalom odražava i na manjoj proizvodnji mlijeka, dok koza koja daje daleko veću količinu mlijeka, traži u prirodi biljke od veće hranidbene vrijednosti, no mora se priznati da izbirljivošću vrši negativnu selekciju pašnih površina.

Koliko puta dnevno i u koje vrijeme valja hraniti koze?

Godine 1994. Institut za držanje i genetiku domaćih životinja univerziteta Goettingen, Njemačka, završio je opis na temu: „Dnevni ritam kod koza – ležanje, stajanje, kretanje, žderanje, preživanje“. Promatranje je vršeno na velikom ograđenom prostoru, 50 % grmlje i šikara, 50 % travnjak. Vršene su i zabilješke, kad je pri žderanju glava prema zemlji, kad je do visine hrpta, kad je iznad hrpta, tj. u koje vrijeme koze brste ili pasu. U razdoblju od 5 do 20 sati, u trajanju od trideset dana koze su prosječno uzimale hranu u 14 navrata, od toga 7x po 10 minuta, 2x po 20 minuta, 3x 30 minuta i 2x po 40 minuta, što znači da je ukupno dnevno uzimanje hrane bilo 4 sata i 40 minuta.

Dnevni ritam hranidbe koza

Kod nas je uobičajeno da koze na uzimanje hrane u štalskom uzgoju utroše za jutarnji i večernji obrok po dva sata. Tvrdnja da koze uzmu više hrane u tri obroka po jedan sat nije dokazana, može biti samo prividno iskustvo pojedinaca. Najbolje je koze hraniti u isto vrijeme, razmak između dva obroka neka bude što više ujednačen, što se bez problema da uskladiti i uglazbiti u proljeće, ljeto i jesen, dakle u doba proizvodnje mlijeka.

Zimi su koze bređe, rado leže i odmaraju, koze hranimo kasnije ujutro i ranije predvečer, veći noćni razmak u hranidbi dobar je za počinak bređih koza, no ipak moramo voditi brigu o dodatnoj noćnoj količini sijena i vode. Tvrdnje da se koze moraju hraniti u 6 sati ujutro i u 6 sati navečer nije utemeljena. Svatko neka u skladu sa svojim prilikama, neprilikama, volji, željama i obavezama odredi samostalno vrijeme kad će s voljom, dobrohotnošću, u miru i mjeri nahraniti svoje koze.

Koza nije svežder

Koza je preživač, mali držaoci to često zaboravljaju i nije rijetkost da kozama daju ostatke od svojih obroka na koje dodaju toplu vodu s kojom su grubo oprali posuđe, svemu tome dodaju još i mekinje-posije. Dakle, taj tipičan obrok za svinje, završava kod koza. Takav sočni obrok nepovoljno utječe na pravilan razvoj bakterija zaduženih za razgradnju tvari u dosta velikom i kompliciranom probavnom traktu koza. Pojedu li takve koze i malo pljesnivog sijena povratka u normalno zdravstveno stanje više nema. Dokazano je i da mali preživači koji jedu takvu hranu u pravilu imaju problema s papcima i spuštenim karpalnim zglobom. U obrok koze ni u kojem slučaju ne spada silirani krumpir ili na grubo rezana repa močena u slanoj vodi s dodatkom ribljeg ulja. Jednostavno nas katkad šokiraju zatečena stanja ili neki savjeti koji kruže od usta do usta.

U jaslama u štali neka bude uvijek malo sijena ili zobene slame. Hranimo li zelenom hranom u štali, stvorit će se suviše mokra stelja. Preporučamo da zrno (krepka krmiva) gnječite ili dajete cjelovita. Mješaonice stočne hrane niknule su kao gljive, ali oni ozbiljniji ipak su se odlučili za nabavu skupih strojeva za peletiranje. Malim kozarima možemo u svakom slučaju preporučiti peletiranu gotovu smjesu s dodatkom kokcidiostatika.

Za krepki, snažni, dodatni obrok

Prvi: 1/3 kukuruza, 1/3 zobi, 1/3 tritikale ili ječam

Drugi: 50 % kukuruza, 25 % zobi, 25 % tritikale

Treći: u doba dojenja, 50 % kukuruza, 50 % zobi (zamjena za zob u nuždi, tritikal)

Ima razlike između koza koje se drže slobodno, od onih koje se drže polustajski, odnosno stajski. Male uzdržne potrebe koza značajan su čimbenik u ekonomskoj računici isplativosti držanja mliječnih koza u odnosu na mliječne krave. Dobra paša je u stanju u potpunosti zadovoljiti uzdržne potrebe i potrebe za nisku proizvodnju.

Ako se od koze očekuje viša i visoka proizvodnja mlijeka, a za to postoje genetske predispozicije, moraju se osigurati i prema proizvodnji mlijeka, usklađene količine krepkih krmiva, zrno kukuruza, zobi, ječma, tritikalea itd. Nikada ne meljite bilo koje zrno kozama. Meljava šteti osjetljivom dišnom sustavu koza, a prevelikom količinom meljave izazvat ćete pjenušava nadimanja, a tu će teško pomoći i iskusni veterinar.  Ako je pašnjak slab, onda je potrebno osigurati dodatak i u zelenoj hrani, odnosno sijenu.

Smatra se da se na jednom hektaru dobrog prirodnog pašnjaka za razdoblje od 6 mjeseci mogu držati 6 do 8 koza, ali da se postigne visoka mliječnost treba im dodati kvalitetnog sijena i krepkih krmiva. Upamtite jednoj je kozi (pri viskoj mliječnosti) nužno osigurati dnevno minimalno barem 5 kg zelene hrane ili 2 kg dobrog sijena uz minimalni dodatak od 25 dkg krepkih krmiva te 5 do 7 litara vode. Suvremeni kozar koji se želi baviti intenzivnom proizvodnjom mora prvenstveno maksimalno poznavati genetske sposobnosti svojeg stada, mora znati izbalansirati ii sastaviti obroke kako bi bile zadovoljene sve potrebe za energijom (hranjivoj vrijednosti) u sadržaju probavljivih bjelančevina, masti, minerala, vitamina i suhoj tvari, vodeći računa o fiziološkom stanju stada.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUskoro novi natječaji za sektor vinarstva
Sljedeći članakProduženi rokovi za podnošenje zahtjeva za isplatu izvanredne potpore
Avatar
Završio visoku školu za vanjsku trgovinu, diplomirao na akademiji stručnih znanja u Njemačkoj. Završio i stručnu poljoprivrednu školu u Muensteru, smjer ovčarstvo i kozarstvo, gdje stječe zvanje majstor ovčar-kozar. Priznati je član South Africa Boerboktelersvereniging, jedini je europski nosioc njihove velike plakete „Zlatni Ibex“. Član je 7 kozarskih EU organizacija, te inicijator i osnivač prvih kozarskih udruženja na našim prostorima. Materinji jezik njemački. 1961.g. završio je Grafičku školu u Zagrebu - slovoslagar. Nakon položenog V stupnja školovanja i završnog ispita za strane jezike (njemački), zapošljava se u Zastupstvu inozemnih tvrtki „Velebit“ Zagreb. Završava visoku školu za vanjsku trgovinu. Principal, multinacionalna kompanija 3M, šalje ga na školovanje u Njemačku, Duesseldorf, gdje uspješno diplomira na akademiji stručnih znanja (Fachwissenschaft, Druck und Druckmedien), područje tisak i tiskovni mediji. Za vrijeme školovanja u Njemačkoj završava i stručnu poljoprivrednu školu u Muensteru, smjer ovčarstvo i kozarstvo, gdje stječe zvanje majstor ovčar-kozar. Obaveznu praksu provodi na ovčarstvima i kozarstvima u pokrajini Rheinland-Pfalz. Priznati je član South Africa Boerboktelersvereniging, jedini je europski nosioc njihove velike plakete „Zlatni Ibex“. Neovisno, samostalno, uspješno završava vlastiti projekt uvođenja najbolje svjetske mesne pasmine koza na naše prostore uz vizionarsku podršku Gospodarskog lista, te uvođenja navedene pasmine u naše uzgojne knjige. Član je 7 kozarskih EU organizacija. Organizirao je brojne edukativne posjete naših kozara europskim kozarskim Udruženjima, kojima su se pridružili predstavnici Savjetodavne i Selekcijske službe, te predstavnici Agronomskog fakulteta. Inicijator i osnivač prvih kozarskih udruženja na našim prostorima. Uz dobar njemački, služi se engleskim i ruskim jezikom. Meat and Livestock Australia, Rural Industries Research and Development Corporation, The University of Queensland Gatton College za njega navodi: Old fighter for real goat status and for populization of Caprinokultura in Croatia. He writes articles for newspapers to educate tiem on the benefits of goat farming, particulry for meat production.