U redakciju Gospodarskog lista došlo je više upita naših pretplatnika o uzgoju i držanju kokoši hrvatice, stoga donosimo članak o ovoj izvornoj hrvatskoj pasmini.

Suvremena peradarska proizvodnja u zatvorenim objektima sa strogo kontroliranim mikroklimatskim uvjetima i s visoko selekcioniranim hibridnim linijama peradi, dosegla je fantastične proizvodne rezultate te predstavlja bazu za prehrambenu industriju i praktički svakodnevnu prehranu velikog broja ljudi. Međutim, paralelno sa specijaliziranom industrijskom proizvodnjom peradi, sve se više javlja svijest i potreba za proizvodima dobivenim ekstenzivnom proizvodnjom, „u prirodi“, od autohtonih, odnosno izvornih pasmina peradi, čije su vrijednosti i značaj nemjerljivi i dragocjeni iz puno aspekata. Vrijednost je izvornih pasmina peradi i u njihovoj vrlo visokoj adaptabilnosti na nove uvjete te otpornost i skromnost u pogledu zahtjeva držanja, hranidbe i njege. Ekonomski se potencijal jedne pasmine ne može mjeriti samo njenim proizvodnim mogućnostima jer ne možemo procijeniti kako će se u budućnosti mijenjati uvjeti života na Zemlji. Moguće je da će se uvjeti toliko promijeniti da većina danas korištenih visoko proizvodnih pasmina i hibrida peradi neće moći opstati. U Hrvatskoj su za sada priznate dvije izvorne pasmine peradi: zagorski puran i kokoš hrvatica, dok se na priznavanju dravske guske intenzivno radi. Uz njih postoje i spominju se još neke pasmine kao križevačka kukmasta kokoš, posavska kukmasta kokoš, turopoljska patuljasta kokoš, istarska kokoš, dalmatinska kokoš, posavska guska i dr., no za sada ne postoje ozbiljniji podaci niti istraživanja vezana uz dokazivanje izvornosti.

Na području RH četiri soja

Iznimno pogodna za uzgoj na otvorenom

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 2/2019

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakNjega sobnog bilja zimi
Sljedeći članakZa razvoj hrvatskog ribarstva osigurano 65 milijuna eura
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.