Prilog broja: Uzgoj magaraca – posao ili hobi

1272

Podrijetlo

""Magarac kakvog danas poznamo potječe od divljih predaka iz Afrike, nubijskog i somalijskog divljeg magarca. Nubijski divlji magarac potječe s područja Sjeverne Afrike (današnje Eritreje), a somalijski divlji magarac s juga Eritreje i sjeverne Somalije. Magarac je udomaćen prije osam tisuća godina. U trećem tisućljeću pr.Kr. magarci se šire Azijom, a ratovi i trgovina, posebno ‹›put svile››, dovode magarce i na područje Europe, najvjerovatnije prije tri do četiri tisuće godina prije krista. Širenje magaraca kroz Europu teklo je mediteranskim zemljama, posebno onima koje su uzgajale vinovu lozu. Širenje Rimskog carstva pogodovalo je širenju magaraca u gotovo sva područja Europe, od juga do današnje Britanije. Tijekom kolonizacije Amerike i Australije magarci su dospjeli i na nove kontinente. Širenje magarca diljem svijeta nije slučajno. Negdašnji stanovnici sela i gradova, poljodjelci, putnici i trgovci cijenili su radnu sposobnost magaraca, njihovu snagu i ustrajnost, uz istodobno veliku skromnost u pogledu hrane i vode. No, sve češće ga srećemo i kao hobi životinju, za druženje i rekreaciju, ili jednostavno oplemenjuje naš svagdašnji životni prostor. Na prijelazu u XXI. stoljeće magarac više nije domaća životinja koje se vlasnici srame, već ih s ponosom pokazuju kao dio naše baštine. Međutim, da bi im osigurali dugoročnu opstojnost nužno ih je u skladu s aktualnim vremenom potpuno integrirati u život društva, bolje afirmirati. Koristi od magaraca su brojne, no malo više ćemo se usredotočiti na mlijeko magarica koje zadnjih godina pobuđuje pažnju.

Pasmine magaraca

Danas je u svijetu poznato oko 200 pasmina magaraca, od kojih je gotovo četvrtina nastala na području europskog Sredozemlja (Italija, Francuska, Španjolska, Portugal, Hrvatska). Kao važnije europske pasmine magaraca najčešće se spominju poitou, ragusana, martina franca, grigio siciliano te áne des pyrénées. One su različite, veličinom i bojom, ali i uporabnim odlikama. Neke pasmine su vrlo male, u grebenu do 80 cm, a neke su u grebenu visoke i 180 cm. Dio pasmina je crne boje, najviše ih je sivo pepeljaste, no ima ih bijelih.

U Hrvatskoj mogu se sresti tri pasmine magaraca i to primorsko- dinarski (dalmatinski), sjeverno- jadranski (kvarnerski) i istarski. Premda su ove pasmine skromne u svom broju, očuvali smo ih do današnjih dana. Raduje nas trend rasta veličine populacija i popularnost koja im se pridaje. Premda nisu životinje koje često viđamo, može ih se sresti na raznim događanjima, folklornim manifestacijama, poput ‹›trka›› magaraca u Dalmaciji ili Istri. Susret s magarcima je ugodno iskustvo tijekom kojeg zapravo otkrivamo umiljatu, snažnu i snalažljivu životinju.

Međutim, uvijek treba biti i na oprezu, magarci mogu ugristi ukoliko su uznemireni ili se osjećaju ugroženo. Uvijek treba paziti na govor njihova tijela i čitati znakove upozorenja.

Primorsko – dinarski magarac

""Primorsko-dinarski magarac je najbrojniji. Nastao je na području krških dalmatinskih otoka i priobalja, gdje ga i danas najčešće srećemo (od Dubrovnika do Zadra, od otoka do Dalmatinskog zaleđa). Manjeg je tjelesnog okvira, prilagođenog krškom podneblju, čvrste konstitucije i skladne građe. Visine u grebenu oko 95 cm, boja trupa mu je najčešće pepeljastosiva, te rjeđe tamno smeđa ili crna. Magarice ove pasmine u skromnijim hranidbenim uvjetima proizvode 0,2 L, a uz bolju prihranu i do 0,4 L/mužnji.

Istarski magarac

""Istarskog magarca najčešće možemo sresti u Istri, ova pasmina ima ukupno oko 300 grla. Čvrste je konstitucije, velikog tjelesnog okvira, u grebenu je visine oko 125 cm, što je 30 cm više u odnosu na primorsko-dinarskog magarca. Istarski magarci su uglavnom crne boje, rijetko sivi ili smeđi. Donji dio trbuha im je sive do bijele boje. Ima nešto veću glavu, duge uši, bijele i izražene "očale". Leđa su mu ravna. Istarski magarac pogodan je za teži rad, nošenje ‹›tovara›› i jahača, te druge aktivnosti. Magarice u povoljnim hranidbenim uvjetima proizvode oko 0,7 L/mužnji mlijeka, no nerijetko srećemo magarice koje daju i 1,2 litre.

Sjeverno – jadranski magarac

""Sjeverno-jadranskog magarca možemo sresti, premda rijetko, na Kvarnerskom otočju i istočnom dijelu Istre. Preostalo je svega nekoliko desetaka grla ove pasmine. Po svojoj vanjštini je negdje između istarskog i primorskodinarskog magarca. Čvrste je konstitucija i snažne tjelesne građe, u grebenu visine oko 115 cm. Tamnosmeđe je do crne boje, rjeđe tamnosive. Trbuh mu je sive do prljavobijele boje. Glava je profinjena, velika, ravnog profila, s dugim ušima, očale bijele i jasno izražene, gubica bijela s tamnim nozdrvama. Griva je duga, tamna i uglavnom stršeća, prsni koš umjerene dubine i širine, sapi blago strme, umjereno obrasle mišićjem, noge čvrste, kopita srednje veličine, tvrda i izdržljiva.

Reprodukcija magaraca

Uzgoj ili korištenje magaraca pretpostavlja poznavanje njihovih osnovnih reproduktivnih parametara. Redovita reprodukcija, posebno u programima proizvodnje mlijeka magarica, pretpostavka je uspješne proizvodnje jer osigurava pomladak i redovitu laktaciju. Magarice i magarci (pastusi) prije svega trebaju biti zdravi, odgovarajuće dobi, planski pripuštani, nadzirane gravidnosti i puljenja (partusa). Mlade magarice i magarci spolno sazrijevaju u dobi od 12 do 18 mjeseci. Okolišni faktori (temperatura, dužina dana i hranidba) mogu ubrzati ili odgoditi pojavu puberteta. Nakon spolnog dozrijevanja s pripuštanjem (oplodnjom) magarica, čeka se dob kada su ‘’reproduktivno’’ zrele, dovoljno razvijene da bez problema mogu donijeti potomstvo na svijet i othraniti ga. Mlade magarice u rasplod se pripuštaju u dobi od dvije do tri godine, najčešće u proljeće. Mladi pastusi se u rasplodu mogu početi koristiti nešto ranije nego magarice, u početku s manjim intenzitetom. Spolni ciklus magarica uobičajeno traje 24 dana premda može odstupati od 21 do 28 dana. Tijekom kraćih jesenskih ili zimskih dana spolni ciklus je duži, dok je od proljeća do jeseni kraći.

Rasplodnu sposobnost magarice zadržavaju do dobi od 25 godina, a magarci do kraja života (mogu doživjeti starost i više od 35 godina). Vrijeme za pripust je kada se uoči ‘’spolni žar’’ magarice (počinje 3 do 4 dana prije, a prestaje drugi dan nakon ovulacije). Ukoliko su magarice slobodne na pašnjaku pastuh sam pronalazi magaricu u fazi gonjenja i opasuje ju, no ukoliko magarac nije dostupan, vlasnik sam treba brinuti o pravodobnom opasivanju. Važno je redovito mijenjati pastuha u reprodukciji kako ne bi došlo do uzgoja u srodstvu (incesta). Gravidnost magarice traje prosječno 375 dana uz odstupanje od 350 do 400 dana.

Puljenje najavljuju uobičajeni znakovi uočljivi jedan do tri sata prije prvih kontrakcija (nalijevanje vimena, nemir, otvaranje porodnih putova i drugo). Poželjno je magarici osigurati zaseban boks (8 do 10 m2) u kojem neće biti nepotrebno uznemiravana. Puljenje se odvija kroz tri faze od kojih je faza istiskivanja ploda najkraća (oko 15 minuta). U slučajevima dužeg zaostajanja ploda (više od 6 sati), potrebno je potražiti pomoć veterinara. Nakon puljenja treba se pobrinuti za obradu pupkovine, uz minimalno uznemiravanje majke i puleta kako bi konzumirao prvu porciju kolostruma (vrlo je bitan za razvijanje pasivnog imuniteta puleta). Poželjno je ostaviti magaricu s puletom u zasebnom boksu tijekom nekoliko narednih dana. Novi spolni žar magarice javlja se od 2 do 22 dana nakon puljenja (najčešće deseti dan nakon puljenja) i već tada može ostati ponovno gravidna. Prirast puladi u prva dva do tri mjeseca života je od 300 do 500 g/dan, no nakon toga intenzitet rasta pada na 80 do 100 g/dan. Pulad sisa majčino mlijeko od 6 do 10 mjeseci.

Hranidba

""Hranidbi magaraca, posebno u minulim stoljećima posvećivala se skromna pažnja. Najčešće su živjeli od krmiva koja su sami nalazili, paše, sijena i slame. Zahvaljujući svojoj prilagodljivosti i skromnosti, magarci su i u takvim uvjetima preživljavali. Stariji izvori navode kako su uobičajeno magarci kraj zime dočekali u vrlo oskudnoj kondiciji, no prva proljetna paša bila im je dovoljna za povrat kondicije i snage potrebne za predstojeće poslove. Njihova skromnost u pogledu krmiva jedan je od glavnih razloga zbog kojih su magarci držani u područjima oskudne vegetacije i izražene suše, ondje gdje konjima nije mogla biti osigurana minimalna skrb za preživljavanje. Premda su magarci izuzetno skromne i izdržljive životinje, znamo da imaju svoje potrebe za krmivima, vlaknima, energiji, bjelančevinama, mineralima i drugim hranivima. Za vrijeme rasta mladih magaraca, gravidnosti, laktacije ili rasplodne sezone njihove potrebe rastu. Potrebe na energiji rastu posebno ukoliko su uključeni u naporniji rad. Stoga, u cilju osiguravanja dobrobiti životinja, povoljnih uvjeta za rad, proizvodnju mlijeka ili drugu aktivnost i magarcima treba osigurati primjerenu količinu i kvalitetu krmiva i vode.

Okosnicu obroka magarcima čini paša i sijeno, no u određenoj mjeri mogu se uključiti kvalitetnija voluminozna krmiva (sijeno leguminoza i slična) kao i ona manje kvalitetna (slama). U slučajevima oskudnije paše, magarci su skloni dio potreba namiriti i ‘’brstom’’ okolne vegetacije. Magarci dobro iskorištavaju krmiva lošije kvalitete. Silaža i sjenaža nisu krmiva pogodna za magarce. Paša je najoptimalnije voluminozno krmivo za magarce. Sadrži od 75 do 85% vode, ovisno o vegetacijskoj fazi i botaničkom sklopu.

Mlađe trave imaju više vode i manji udio hranjivih tvari, no ovaj se odnos mijenja zrenjem trava i odmicanjem fenostadija. Dnevna konzumacija paše doseže i do 10% tjelesne mase magaraca. Paša je dovoljna za pokrivanje osnovnih potreba magarca (ukoliko nisu izloženi stresu, naporu, u prvoj fazi laktacije ili zadnjem stadiju gravidnosti). Pašnjake treba čistiti od izmeta, suzbijati štetne i otrovne biljke (mogu izazvati metaboličke poremećaje i uginuća), a redovito treba provoditi i suzbijanje crijevnih i drugih nametnika kod magaraca na pašnjacima. Sijeno je neizostavno krmivo u hranidbi magaraca, bogato celulozom koja je podloga razvoja mikroorganizama u debelom crijevu. Količina sijena u obroku ovisi o kakvoći i udjelu drugih krmiva, o fiziološkom stanju i naporu kome je magarac izložen. Veći napori uvjetuju manji udio sijena, te veći udio krepke krme u obroku i obrnuto. Po kakvoći, na prvome je mjestu djetelinsko sijeno, dobro livadsko sijeno, te otava. Dobro leguminozno i livadno sijeno dobiva se košenjem prije ili početkom cvatnje, uz pravilno sušenje i skladištenje kako bi se zadržali listići u kojima je karotin. Sijeno trava treba biti zastupljeno u obroku do 1,5 kg/100 kg tjelesne mase. Dio sijena u obroku može se zamijeniti slamom (do 1/2). Najčešće se koristi slama jarih žitarica. Slama se uglavnom koristi kao stelja, a tek u rijetkim slučajevima kao krma jer je niske hranjive vrijednosti (sadrži visoki udio vlakana, te mali udio iskoristivih hraniva). Krmno bilje (leguminoze) također su vrijedan izvor hranjiva, posebno važno kod stajskog načina držanja jer se njime unosi i dio mikroflore. Treba biti oprezan kod uvođenja krmnog bilja u obrok radi izbjegavanja probavnih poremećaja. Krepka krmiva sadrže veći udio hranjivih tvari i manji udio sirovih vlakana u odnosu na voluminoznu krmu, veće su probavljivosti i uglavnom su u suhom obliku. Najjednostavniji alat za kontrolu korektnosti hranidbe magaraca je praćenje njihove kondicije. Kondicija magaraca uvijek treba biti u dopuštenim granicama, nikada ne smiju biti premršavi ili predebeli. Ukoliko se zapazi da su magarci jako mršavi ili da je pulad pothranjena, obrok treba pojačati, a ako se zapazi da su debeli ili da pomladak počinje akumulirati masne naslage, obrok treba svakako smanjiti. Magarcima svakodnevno treba osigurati i dostatne količine kvalitetne vode. Najbolje im je osigurati stalan i neometan pristup vodi. U uobičajenim uvjetima magarac dnevno pije 20 do 35 litara vode, dok u ljetnim mjesecima potrošnja raste do 30%. Osim količine, treba paziti na kvalitetu vode jer ne vole piti vodu kontaminiranu stranim mirisima i okusima.

Zob je najprimjerenija krepka krma za magarce. Zbog visokog sadržaja vlakana rijetko izaziva probavne poremećaje, a razgradiv omotač omogućuje laku probavljivost bez potrebe prekrupljivanja zrna (premda gnječenje zrna povećava probavljivost). Ječam je također prikladan u hranidbi magaraca i njime se može zamijeniti dio zobi (može se davati kao jedino krepko krmivo). Sadrži manje vlakana i bjelančevina od zobi, no bogatiji je energijom. Zbog tvrde ljuske ječam je poželjno prije davanja zdrobiti ili prekrupiti. Kukuruz nije osobito prikladan u hranidbi magaraca jer sadrži veću količinu lako probavljivih ugljikohidrata. Ipak, ukoliko se kukuruz želi uključiti u obrok, treba biti zastupljen najviše do 15% ukupne količine krepkih krmiva.

Smještaj

U pogledu smještajnih uvjeta magarci su također vrlo skromni. U minulim vremenima stariji navodi spominju da za magarce uopće nisu rađene nastambe, već su cijelo vrijem bili ‘’pod vedrim nebom’’. Danas se za magarce uglavnom Kondicipriređuju jednostavniji objekti, najčešće s nevezanim grupnim načinom držanja. Vezani način držanja uglavnom je naslijeđen iz minulih vremena, te se nastoji izbjegavati. Objekti su uglavnom otvorenog ili poluotvorenog tipa kojima se osigurava samo djelomično ublažavanje klimatskih utjecaja. Ovakve staje su jeftinije, traže manji utrošak rada, te pružaju magarcima veću slobodu kretanja. Za zidne pregrade koristi se drvo, vjetrozaštitne mreže ili drugi materijal.

Smještajni prostor treba magarcima osigurati zaklon od vremenskih nepogoda, kiše ili jakog sunca, ne priječeći njihov međusobni kontakt, pristup hrani i vodi. Magarcima u skupnim boksovima treba osigurati podne površine od 4 do 6 m2 po odraslom grlu, a za magarice u fazi puljenja ili one s puladi norme boksa po grlu treba povećati za 50%. Slobodni u odnosu na vezani način držanja svakako je povoljniji za životinje, te posebno u pogledu dobrobiti životinja zbog čega se pri izgradnji novih stajskih objekata ili prilagodbi (adaptaciji) postojećih i preferira. Držanje na vezu može se preporučiti samo ako je u kombinaciji sa slobodnim načinom držanja (dio dana su magarci u staji, a dio dana slobodni na ispustu ili pašnjaku).

Ispusti ili pašnjački pregoni najčešće se ograđuju prirodnim (drvo) ili umjetnim materijalima (električni pastir). Električni pastir treba biti jasno uočljiv. Trake električnog pastira se postavljaju u tri reda. Gornju traku treba postaviti na visinu između grebena i ramena, a najnižu oko visine karpalnog zgloba. Vezovi za fiksaciju trebaju osigurati neometane pokrete glave i vrata, normalan stav tijela, nesmetano lijeganje i ustajanje. Dio veza treba biti načinjen od materijala (kožni remen, uže) koji se u nuždi može lako prerezati. Unutar staja posebno zatvorenog tipa treba osiguravati primjerenu mikroklimu, uz minimalnu količinu štetnih plinova ili prašine. Dodatna oprema koja čini interijer staja su košare za sijeno, hranilice za krepku krmu, pojilice (skupne ili pojedinačne), držači mineralnih kocki za lizanje i drugo. Hranidba voluminoznom krmom vrši se u košarama ili mrežama za sijeno (katkada i s poda), te krepkom krmom koja se daje u hranilicama. Krepka krma daje se magarcima u više obroka, dijelom preko hranilica u izmuzištu.

Unutar nekih, posebice većih farmskih objekata (sa slobodnim načinom držanja) predviđa se prostor za mužnju ili zasebno izmuzište. Izvodi se tako da magarice prije same mužnje dolaze u prostor čekališta, potom ulaze u prostor za mužnju, a nakon obavljene mužnje napuštaju izmuzište i priključuju se ostatku stada. Veličina i pozicija čekališta treba biti usklađena s veličinom stada. U čekalištu magarice ne smiju biti nepotrebno uznemiravane, te trebaju zadržati vizualni i mirisni kontakt s puladi. Prostor za mužnju treba biti izveden na način da kota na kojoj stoji muzač bude za 0,7 do 0,8 m ispod kote na kojoj stoje magarice u mužnji.

U tako uređenom izmuzištu muzač se ne sagiba, što mu značajno olakšava mužnju. Ukoliko se mužnja odvija u kante s mobilnim muznim jedinicama, potrebno je postaviti sustav vakuumskih cijevi na koje se pri mužnji priključuje muzna jedinica. Uz navedeni glavni stajski objekt (staju), treba osigurati i druge potrebne sadržaje (objekte za skladištenje stočne hrane i stelje, za skladištenje stajnjaka, za mehanizaciju, te druge infrastrukturne objekte).

Načini gospodarskog korištenja magaraca

U aktualnom vremenu uviđamo da su magarci izgubili svoju prvotnu radnu funkciju. Postavlja se opravdano pitanje, na koji način danas ih uključiti u našu svakodnevnicu, odnosno koje koristi možemo od njih imati. Sagledavajući potrebe današnjeg čovjeka kao i tradiciju podneblja uviđamo da ipak postoji više načina na koji ih možemo koristiti odnosno više koristi od kojih možemo spomenuti mlijeko magarica, terensko jahanje, terapijsko jahanje, rad, ekološku proizvodnju, te proizvodnju mesa magaraca.

Mlijeko magarica

Mlijeko magarica zadnjih godina pobuđuje znatnu pozornost. Jednim dijelom ona je uzrokovana i nepoznavanjem ove namirnice, te znatiželjom dijela potrošača. Čovjek već dugo poznaje koristi od mlijeka magarica. Mlijeko magarica zadnjih je godina predmet brojnih istraživanja, no još uvijek vlada određena sumnjičavost naspram njegove vrijednosti. Zapaža se i nepoznavanje tehnologije proizvodnje mlijeka magarica, od pripreme magarica za mužnju do zbrinjavanja i prodaje pomuzenog mlijeka. Prerada mlijeka u proizvode dodane vrijednosti iziskuje znanje, vještine i investicije. Mlijeko magarica na području Hrvatske i Europe je rijetka i gotovo egzotična namirnica. Međutim, povijesni tragovi navode da se tisućama godina koristilo za liječenje, prehranu ali i održavanje ljepote. Na području Hrvatske mlijeko magarica je korišteno u prehrani male djece i u liječenju nekih respiratornih oboljenja. Oni koji su imali prigodu kušati mlijeko magarice zasigurno su zapazili njegov slatkast okus, te određenu prozirnost u odnosu na svima znano kravlje mlijeko. Glavni razlog tomu je u većem sadržaju laktoze (koji daje slatkast okus), te znatno manji udio mliječne masti (što mu daje prozirnost). Istraživanja koja smo proveli pokazala su da mlijeko primorsko-dinarskih i istarskih magarica sadrži oko 8,5% suhe tvari (kravlje mlijeko sadrži 12,5%), te oko 5,9% laktoze. Sadržaj mliječne masti u mlijeku naših pasmina magarica je od 0,4 do 0,6%, što je znatno manje u odnosu na sadržaj mliječne masti u kravljem mlijeku (3,8 do 4,4%). Važno je napomenuti da je u mliječnoj masti mlijeka magarica veći udio nezasićenih masnih kiselina, što također ima pozitivan učinak na zdravlje potrošača. Sadržaj bjelančevina u mlijeku magarica je oko 1,5%, što je također značajno manje nego u mlijeku krava (oko 3,4%). Treba naglasiti da je mlijeko magarice albuminsko mlijeko, te u strukturi bjelančevina sadrži malo kazeina (koji omogućava sirenje mlijeka), te kao takvo, mlijeko magarica nije pogodno za proizvodnju sira. Kravlje mlijeko sadrži više bjelančevina tipa kazeina zbog čega se može preraditi u sir. Udio minerala i vitamina u mlijeku magarica je od 0,3 do 0,5%, no u probavnom sustavu potrošača se resorbiraju u velikoj mjeri. Istraživanja su također ukazala da mlijeko magarica sadrži znatno manje somatskih stanica ( 10.000/ mL) i mikroorganizama ( 4.000/mL) u odnosu na kravlje mlijeko. Temeljem ranije navedenog o sastavu mlijeka magarica, uviđa se da je u svim komponentama siromašnije u odnosu na kravlje mlijeko. Postavlja se opravdano pitanje zbog čega je uopće mlijeko magarica vrijedno potrošačima? Istraživanja diljem svijeta ukazuju na povoljno djelovanje mlijeka magarice na imuni, respiratorni i krvožilni sustav čovjeka, na prevenciju osteoporoze, često se koristi u prehrani male djece, posebice nedonoščadi. Utvrđeno je da povoljno utječe na metabolizam, rast i razvoj djece, prvenstveno radi sadržaja određenih komponenti mlijeka (lizozim, laktoferin, bioaktivni peptidi, inzulin faktor rasta 1, trijod tironin, gerlin i drugi) koje su prisutne i u humanom mlijeku. Mlijeko magarica inhibira razvoj mikroorganizama, te povećava imunološki kapacitet organizma konzumenata. Znano je da lizozim i laktoferin antimikrobno djeluju u mlijeku. Lizozim je postojan na djelovanje kiselina i proteaza u probavnom sustavu, pa u crijeva konzumenta dolazi nepromijenjen i ima značajnu imunološku funkciju, posebno na gram pozitivne bakterije. Količina lizozima u mlijeku magarice veća je nego u humanom mlijeku. Količina laktoferina u mlijeku također je vrlo slična količini u humanom mlijeku. Alergijska reakcija na bjelančevine kravljeg mlijeka (engl. Cow’s milk protein allergy) jedan od značajnih zdravstvenih problema od koje trpi 5 do 15% djece u svijetu (ovisno o području). Kazein koji se smatra glavnim alergenom u mlijeku krave zastupljen je od 2,5 do 2,8 %, a u mlijeku magarica je u neznatnoj količini. Slobodno se može reći da je mlijeko magarica hipoalergijska namirnica pogodna u prehrani osoba alergičnih na kazeine mlijeka. Istraživanja su pokazala da su alergijske reakcije kod konzumiranja mlijeka magarica vrlo rijetke, premda moguće. Vrijedno je spomenuti da dio stanovništva pokazuje određenu netolerancija na laktozu (nemogućnost probavljanja laktoze zbog nedostataka enzima laktaze u organizmu čovjeka) što može predstavljati problem u konzumiranju mlijeka magarice. Ovaj problem može se premostiti preradom mlijeka u fermentirane proizvode, kod kojih se laktoza cijepa tijekom procesa fermentacije. U mliječnim proizvodima se može na taj način smanjiti sadržaj laktoze na prihvatljivu razinu.

Tehnologija proizvodnje mlijeka

Tehnologija proizvodnje mlijeka magarice uvažava dva osnovna vremenska intervala (gravidnost i laktaciju) koja se međusobno prepliću. Gravidnost magarica prosječno traje 375 dana i okončava se puljenjem kojim zapravo započinje nova laktacija. Desetak dana nakon puljenja, ukoliko se magarica pripusti pri pojavi prvog spolnog žara može ostati ponovno gravidna. Ukoliko želi proizvoditi mlijeko, farmer treba voditi brigu da ima čim redovitija puljenja, te magaricu treba pripustiti tijekom prvog spolnog žara. Prvo mlijeko (kolostrum) pule treba posisati čim prije kako bi steklo „pasivni imunitet” koji ga štiti do razvoja vlastitog imunog sustava. Magaricu možemo musti samo ako je njeno pule zdravo i vitalno, radi čega je od ključne važnosti briga o zdravlju puleta. Treba imati na umu da bez puleta nema mlijeka. Laktacija magarica traje uobičajeno do osam mjeseci, no katkada može biti duža i od godinu dana.

Tijekom prva dva mjeseca laktacije magaricu ne bi trebalo musti jer njeno pule treba sve mlijeko za vlastiti razvoj. Mužnja magarice započinje uglavnom u trećem mjesecu laktacije, kada pule više nije isključivo ovisno o mlijeku majke, odnosno kada se može dohraniti drugim vrstama krmiva. Mlijeko koje se muze ne bi trebalo biti ključno za razvoj puleta. Ukoliko se zapazi da je nakon početka mužnje pule pothranjeno ili gladno, da gubi na tjelesnoj masi, svakako treba mužnju odgoditi na nekoliko tjedana. Moguće je isti problem riješiti i povećanjem udjela krepke krme u obroku magarica, što se najčešće odražava povećanjem mliječnosti magarica te boljom sitosti puladi.

Primorsko-dinarskim magarcima u prvim mjesecima laktacije preporučena količina krepke krme (zob, ječam i druga) u obroku je 1,5 do 2,5 kg/dan, dok istarskim magaricama preporučena dnevna količina je 2,5 do 3,5 kg. Poželjno je žitarice prije davanja gnječiti (ne mljeti) radi otvaranja stijenke zrna i njegove bolje iskoristivosti. Tijekom prva dva mjeseca laktacije mliječnost magarica raste, u trećem mjesecu dostiže maksimum, a potom polako pada, sve do kraja laktacije (zasušenja). Zasušenje magarica se događa nekoliko mjeseci do nekoliko tjedana prije novog puljenja.

Tehnologija proizvodnje mlijeka primarno treba biti usredotočena na redovitu (pravodobnu) i pravilnu mužnju, higijenu mlijeka, te skrb o puladi i magaricama. Budući da je tijekom mužnje nužna neposredna nazočnost puleta uz majku, potrebno je smještane uvjete prilagoditi toj potrebi. Osim toga, izuzetnu pažnju treba posvetiti uzgoju zdravog i vitalnog pomlatka, te dobrobiti životinja. Zbog skromnog volumena vimena ( 0,5 L) magarice, treba musti svaka tri sata, uglavnom danju. Prije prve mužnje treba od magarica fizički odvojiti njihovu pulad kako bi onemogućili da posisaju mlijeko. Moguće je dnevno obaviti više mužnji premda u praksi najčešće susrećemo mužnje do tri puta na dan. U pravilu noćna se mužnja ne prakticira već se dozvoljava puladi da noću budu s majkama i sisaju mlijeko. Mužnja je ključna faza u proizvodnji mlijeka. Može se provoditi strojno ili ručno. Ručna mužnja je opravdana na manjim gospodarstvima, dok je strojna mužnja povoljnija na farmama s većim brojem magarica u mužnji (20 i više). Strojna mužnja uglavnom se provodi na specijaliziranim farmama za proizvodnju mlijeka magarica.

Magarice se brzo navikavaju na strojnu mužnju (tijekom dva do tri tjedna). Istraživanja su ukazala da je strojnom mužnjom moguće proizvesti i do 30% više mlijeka u odnosu na ručnu mužnju. Higijenska kvaliteta strojno pomuzenog mlijeka je bolja. Razlozi manje zastupljenosti strojne mužnje u praksi su investiranje u muzni uređaj, veći utrošak vremena na pripremu opreme za mužnju, utrošak vremena i sredstava na pranje i čišćenje opreme nakon mužnje, potreba izgradnje izmuzišta, nepogodnost strojne mužnje za mužnju na pašnjaku i drugo. Ručna ili strojna mužnja treba slijedom predvidjeti slijedeće radne operacije kao i vremenske intervale u kojima se navedene operacije izvode, i to:
1. odvajanje puladi od magarica, tri sata prije prve mužnje;
2. priprema magarica za prvu dnevnu mužnju;
3. mužnja magarica;
4. završetak mužnje;
5. zbrinjavanje (cijeđenje, deponiranje, hlađenje) mlijeka;
6. čišćenje i zbrinjavanje opreme za mužnju;
7. ukoliko je u planu ponovna dnevna mužnja treba ponoviti korake od 3. do 6.;
8. dnevna briga o magaricama i puladi (prihranjivanje, čišćenje, održavanje higijene staje i drugo);
9. pridruživanje puladi magaricama.
Odvajanje puladi prije prve mužnje treba provesti pažljivo, bez grubih postupaka. Najbolje je pulad premjestiti u zaseban skupni boks smješten u blizini boksova za magarice (tako da se mogu vidjeti i mirisno osjetiti). Puladi treba osigurati vodu, sijeno i manju količinu krepke krme u boksu.

""

Mužnja

Mužnja magarica započinje pripremom vimena, a završava izmuzivanjem zadnjih mlazova mlijeka iz vimena. Tijekom mužnje potrebno je obazrivo postupati s magaricama jer svaki stres dovodi do lučenja adrenalina koji prekida mužnju (adrenalin blokira djelovanje oksitocina, hormona odgovornog za otpuštanje mlijeka). Nakon pristupanja magarici, odnosno dolaska magarice na predviđenu poziciju u izmuzištu, potrebno je lagano obrisati (izmasirati) vime čistim vlažnim ubrusom (papirnim ili tekstilnim). Tijekom brisanja vimena laganom masažom potiče se lučenje hormona oksitocina u krv. Budući da su sise magarice kratke, lako se i jednostavno održava njihova čistoća. Vime nikada ne treba prati, posebno mlazom vode (izuzev u slučajevima jače uprljanosti). Ukoliko se vime pere vodom, ona treba biti mlaka (temperirana na 25 do 35oC), nikako hladna ili vruća. Vime pripremljeno za mužnju treba biti čisto i suho. Ručna mužnja kreće odmah, neposredno nakon masaže vimena i traje do dvije minute. Mlijeko se muze u vidu dva mliječna mlaza (u svakoj sisi su dva sisna kanala). Tijekom mužnje prvo se izmuzuje mlijeko iz cisterne vimena, potom slijedi kraća faza ‘’slijepe mužnje’’, te faza mužnje alveolarnog mlijeka. Na kraju mužnje izmuzuje se ‘’rezidualno’’ mlijeko koje količinom može biti i do 30% ukupno pomuzenog mlijeka. Mlijeko na početku mužnje (iz cisterni vimena) sadrži najmanje mliječne masti (0,15%), alveolarno mlijeko je sadržajnije (0,5 do 1,1%), no rezidualno mlijeko je najbogatije (3,5 do 7,2% mliječne masti). Radi navedenog, važno je uvijek činiti potpunu mužnju magarice (izmusti i zadnje mlazove mlijeka). Strojna mužnja također kreće odmah nakon pripreme vimena na način da se dvije sisne čaške muznog aparata stavljaju na sise. Nakon namještanja muznog uređaja počinje mužnja. Preporučena razina vakuuma u muznim uređajima za magarice je od 42 do 45 kPa. Preporučeni broj taktova u minuti je 120, a omjer trajanja kompresije i sisanja je 1:1. Nakon okončanja mužnje svih magarica, slijedi postupak zbrinjavanja mlijeka, potom zbrinjavanja i čišćenja opreme. Prvi korak u zbrinjavanju mlijeka je njegovo iznošenje iz prostorije gdje se odvijala mužnja radi prevencije kontaminacije mlijeka bakterijama, stranima mirisima ili drugim onečišćivačima. Svježe, toplo mlijeko vrlo je pogodan medij za prijem okolnih mirisa farme, što se negativno odražava na njegovu kvalitetu. Čestice prašine iz zraka koje mogu doći u doticaj s mlijekom uglavnom su kontaminirane mikroorganizmima, te na taj način dodatno onečišćuju mlijeko. Slijedi faza procjeđivanja mlijeka (dok je mlijeko toplo) u zasebnoj higijenski održavanoj prostoriji. Mlijeko se preljeva iz posude u koju je sabirano tijekom mužnje u drugu čistu posudu kroz više čistih preklopljenih mljekarskih gaza koje zadržavaju nečistoće. Nakon procijeđivanja mlijeko se hladi na temperaturu +4°C radi usporavanja razmnožavanja mikroorganizama. Može se hladiti u namjenskom laktofrizu opremljenim miješalicom koja pomaže hlađenju, no u praksi može se koristiti prostor standardnih hladnjaka u koje se smješta posuda s procijeđenim mlijekom. Nakon hlađenja mlijeko se priprema za preradu ili dugotrajnije skladištenje. Mlijeko se uobičajeno pakira u vrećice ili posude (plastične ili staklene) zapremine do 1 litre. Mlijeko za preradu, primjerice za proizvodnju kumisa ne treba pakirati u zasebnu ambalažu, već u prikladnom posuđu može biti podvrgnuto daljnjoj preradi. Za konzumaciju mlijeka u svježem obliku najčešći volumen ambalaže je 0,25 litre (preporučena doza jednokratne konzumacije u terapeutske svrhe). Staklena ambalaža je jednostavnija za održavanje higijene (pranje, sušenje), te se može koristiti višekratno. Plastične bočice također mogu poslužiti za pakiranje mlijeka, naknadno može biti i zamrznuto bez opasnosti od pucanja ambalaže. Mlijeko se može pakirati i u plastične vrećice, koje su kasnije pogodne za zamrzavanje. Na ambalaži mlijeka za konzumiranje trebaju se nalaziti svi potrebni podaci, posebice datum pakiranja, odnosno preporučeni krajnji rok konzumacije istog mlijeka. Mlijeko se potom prosljeđuje na prodajnom mjestu u sustavu ‘’hladnog lanca’’ ili deponira u hladnjake koji održavaju nižu temperaturu (-20oC) i tako čuva do isporuke. Mlijeko predviđeno za plasman kao svježe ili zamrznuto u pravilu se ne podvrgava pasterizaciji (može se provesti niska termalizacija; 63-65°C/15 s). Ukoliko se mlijeko prerađuje u kumis ili drugi fermentirani proizvod, može se provesti niska (63-65°C/30 min) ili srednja pasterizacija (72- 75°C/15-30 s).

Mlijeko magarica radi složenosti prodaje u svježem obliku najčešće se zamrzava i kao takvo plasira na tržište. Svakako treba voditi računa o higijenskim uvjetima prostorije, opreme i ambalaže s kojom mlijeko dolazi u doticaj. Prije zamrzavanja mlijeko se pakira u vrećice ili bočice koje se nakon hermetičkog zatvaranja pohranjuju u zamrzivač. Zamrzavanje svježeg mlijeka može se provoditi na klasičan način (postupnim zamrzavanjem) ili „šok” hlađenjem (temperatura za tri sata spušta na 18ºC). Odmrzavanje mlijeka prije konzumacije treba biti postupno, u hladnjaku ili uranjanjem pakiranja zamrznutog mlijeka u posudu s toplom vodom. Preporuča se konzumacija hladnog mlijeka neposredno nakon odmrzavanja. Jednom odmrznuto mlijeko ne smije se ponovno zamrzavati, već ga treba konzumirati.

Jedan od vrlo prepoznatljivih proizvoda od mlijeka kopitara je kumis, u Mongoliji poznat pod imenom Airag. Obzirom na sadržaj mliječne kiseline i alkohola kategorizira se na blagi (0,6-0,8% mliječne kiseline i 0,7-1,0% etanola), srednji (0,8 do 1,0% mliječne kiseline i 1,0- 1,8% etanola), te jaki kumis (1,0- 1,2% mliječne kiseline i 1,8-2,3% etanola). Iskustva su pokazala da se kumis može proizvesti od mlijeka magarica, te se na taj način dodatno oplemeniti. Mlijeko magarica može se također koristiti u izradi jogurta, no nerijetki su slučajevi da se ugrađuje u čokoladu, sladolede ili sireve (2-3% mlijeka magarice se miješa s ovčjim ili kravljim mlijekom kako bi se usmjerio proces u siru tijekom zrenja; talijanski sir Grana Padano). Mlijeko magarica se može preraditi (liofilizirati) u mlijeko u prahu. Liofilizacija mlijeka je opravdana kada se raspolaže kontinuiranom količinom mlijeka za preradu. Ugrađivanje mlijeka u kozmetičke ili druge proizvode iziskuje veliko znanje i iskustvo, cjelovitu opremu za preradu, udovoljavanje složenoj legislativi registracije pogona za preradu, uvođenje sustava kontrole kvalitete svih sastavnica gotovog proizvoda, oblikovanje deklaracije za proizvod te označavanje (deklariranje) proizvoda sukladno zakonskim odrednicama. Pogoni za preradu mlijeka u kozmetičke proizvode su opravdani kada ih podržavaju određena jača interesna proizvodna udruženja (udruge uzgajivača i/ili prerađivača). Na kraju treba spomenuti da se mlijeko magarica može ugraditi i u kozmetičke proizvode (sapune, losione, kreme, šampone i druge proizvode).

Ostale moguće koristi od magaraca

U Europi magarce koriste za terensko jahanje, odnosno kao tovarne životinje za turističke izlete po manje prohodnim stazama. Za razliku od običnog terenskog jahanja ili planinarenja gdje izletnici sami nose potrebnu opremu na leđima, magarci preuzimaju funkciju nosača tereta a povremeno i izletnika. Time se izletniku omogućava slobodnije kretanje, te prenošenje više opreme koja boravak u prirodi čini ugodnijim. Magarac prateći izletnika postaje integralni dio grupe. Više je puta ""naglašeno da je magarac u prošlosti imao radnu i transportnu funkciju, te bio korišten u proizvodnji mula i mazgi koje sutakođer imale uglavnom istu funkciju. Danas je magarac izgubio svoju radnu funkciju, izuzev krševitih i nepristupačnih terena na kojima je jedina moguća radna životinja. Međutim, i danas magarac može biti vrijedna radna životinja, posebice na ekološkim gospodarstvima koja žele njegovati tradicijski način života i rada, smanjiti uporabu mehanizacije, te koristiti stajnjak za održavanje plodnosti vlastitih obradivih površina. Ne treba zaboraviti na potencijalnu vrijednost mula i mazgi koje su se kao namjenski križanci za rad od davnina proizvodili na našim područjima (mula je potomak kobile parene s magarcem, a mazga je potomak magarice parene s pastuhom). Mule su osobito bile cijenjene zbog izdržljivosti i snage, posebice za vuču i nošenje tereta.

Znano je da osobama s invaliditetom konji i magarci mogu pomoći u podizanju kvalitete života. Rekreacijski, obrazovni i terapeutski programi prilagođeni su autističnim osobama, liječenju različitih ovisnosti, post-traumatskog stresnog poremećaja, depresije, socijalizaciji mladih osoba, te osoba s poteškoćama u učenju. Magarci kao manje, blage i dobroćudne životinje su pogodni za liječenje različitih bolesti i smetnji, posebice kod osoba s emocionalnim poteškoćama. Rehabilitacija djece uz pomoć magaraca potiče dijete na veću aktivnost i socijalizaciju jer magarci lako ‘’pridobiju’’ dijete na aktivno sudjelovanje, poboljšavajući njegov motorički, intelektualni, socijalni i emotivni razvoj.

Konzumacija magarećeg mesa u većem dijelu Hrvatske nije uobičajena, no u nekim područjima duge je tradicije (primjerice u Istri). Meso magaraca je vrsnih kvalitativnih odlika, bogato bjelančevinama i mineralima, a siromašno mastima. Pogodna je namirnica i za osjetljivije skupine potrošača koji radi zdravstvenih razloga ne smiju konzumirati mesa drugih vrsta. U Hrvatskoj još uvijek nema organiziranog tržišta magarećeg mesa, no bilježe se određeni pokušaji njegove afirmacije u vrhunskoj gastronomiji. Magarci kao domaće životinje ponovno nakon desetljeća zapostavljenosti nalaze svoje mjesto u našoj svakodnevnici. Oni nam oplemenjuju svakodnevnicu i životni prostor. Međutim, na nama je da ih ponovno integriramo u punini u život ruralnih sredina, posebno priobalja kako bi sačuvali vlastiti identitet. Baviti se uzgojem magarca posao je koji traži razumijevanje i strpljenje, i svakako ne donosi brzu zaradu. Neka visoka cijena mlijeka ne povede na kriva promišljanja. Baviti se uzgojem magaraca je lijepo, ali i složeno. Traži puno truda i vremena. Očekivane koristi na gospodarstvu koje se odluči na uzgoj magaraca trebaju biti raznovrsnije, te uz potporu lokalne i šire zajednice uzgoj magarca vjerujemo može biti održiv (isplativ).

Temeljem Zakona o poljoprivredi (NN 30/2015.) donijet je Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjerama ruralnog razvoja (NN 35/2015.) prema kojem autohtone hrvatske pasmine magaraca ostvaruju pravo na godišnju potporu u protuvrijednosti od 200 eura/grlu (životinji starijoj od 6 mjeseci).

Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za gospodarstvo, razvitak i europske integracije, temeljem članka 12.Programa potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju na području Splitsko-dalmatinske županije („Službeni glasnik Splitsko-glasnik županije“ broj 14/14.) i članak 33. Pravilnika o postupku dodjele sredstava potpore za Mjeru1.,Mjeru2.,Mjeru3. i Mjeru4. Programa potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju na području Splitsko-dalmatinske županije (2014.-2016.), („Službeni glasnik Splitskodalmatinske županije“ broj 25/15.), objavio je javni poziv za provedbu Programa potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju na području Splitsko-dalmatinske županije za Mjeru3.Posebne mjere pomoći za sektor stočarstva, podmjera A) Obnavljanje stočnog fonda u 2015. godini 13.travnja 2015. godine. Gospodarstva koja se bave uzgojem i povećavaju stado/jato ostalih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja ostvarivala su pravo na potporu u iznosu 100 kn/ grlu magarca- za grla starija od 12 mjeseci (obvezno čipiranje). Valja napomenuti kako se do završetka natječaja nije javio niti jedan poljoprivrednik koji je tražio potporu za magarce.
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakUzročnik brzog sušenja masline
Sljedeći članakNewsletter 12/2015
gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.