Babezioza (ili piroplazmoza) konja je parazitarna, nezarazna (nekontagiozna) bolest koju prenose krpelji, a uzročnik zahvaća crvena krvna zrnca (eritrocite). Uzročnici su mikroskopski sitne praživotinje koje razaraju eritrocite pa uzrokuju hemolitičku anemiju.
Postoje dvije vrste koje parazitiraju u kopitara: Theileria (Babesia) equi i Babesia caballi. Bolest prenose krpelji, prvenstveno krpelji šikare (porodica Ixodidae), ali i neke druge vrste (Rhipicephalus, Dermacentor, Boophilus i Hyalomma). Krpelj prenosi parazite putem svoje sline dok se hrani krvlju konja. Parazit ulazi u cirkulaciju i napada crvene krvne stanice i limfocite. Crvena krvna zrnca pucaju i javljaju se znakovi hemolize. Nakon puknuća, paraziti ulaze u nove eritrocite i nastavljaju se razmnožavati pa je konj sada izvor zaraze za druge krpelje.
Osim anemije (slabokrvnosti), klinički znakovi uključuju vrućicu, slab apetit, blijede do žute sluznice, ubrzani rad srca i slabost. Od ove bolesti mogu oboljeti konji, magarci, njihovi križanci (mule i mazge) te zebre. Prijenos uzročnika s kobile na ždrijebe preko posteljice dovodi do pobačaja. Nema sklonosti prema spolu, pasmini ili dobi konja, a čimbenici rizika su izloženost konja krpeljima (npr. na paši, sajmovima, u šumi itd.), transport kroz endemske predjele i drugo. Bolest je endemična u svim zemljama svijeta osim u Australiji, Kanadi, Engleskoj, Irskoj, Japanu i Sjedinjenim Državama, iako su zabilježena sporadična izbijanja i u ovim zemljama.
Klinički znakovi i dijagnoza
Klinički znakovi su općenito teži za T. equi nego za B. caballi, od depresije, slabog apetita, nekoordiniranosti, suzenja, sluzavog iscjedak iz nosa, oticanja kapaka do točkastih krvarenja po sluznicama. Najčešći oblik bolesti je latentni (pritajeni) pri kojem su zaraženi konji nevidljivi nositelji, tj. kliconoše. Ovaj oblik bolesti ima značajan ekonomski utjecaj na uvoz i izvoz konja diljem svijeta. Gravidne kobile nositeljice pobace.
Perakutni (nagli) oblik je uočen u novorođene ždrebadi zaražene u maternici te u odraslih konja izloženih velikom broju zaraženih krpelja. Kod ovog oblika prognoza je loša, a životinje pokazuju znakove progresivne slabosti, groznicu, slabokrvnost i žuticu, te iznenadno nastupi smrt. Kod akutnog oblika klinički se znakovi javljaju nakon inkubacije od 12-19 dana za B. equi i 10-30 dana za B. caballi. U kroničnom obliku bolesti klinički znakovi su nespecifični (gubitak tjelesne težine, depresija, nedostatak apetita).
Nalaz prilikom kliničkog pregleda: povišena tjelesna temperatura (38,9° do 41,7° C), anemija, žutica, hemoglobinurija, dehidracija, ubrzan rad srca i ubrzano disanje, znojenje i otečenost (edem) nogu.
Dijagnoza akutne bolesti temelji se na mikroskopskom otkrivanju parazita u crvenim krvnim stanicama temeljitim pregledom razmaza krvi obojenih po Giemsi. B. caballi se može prepoznati kao veliki organizam koji se nalazi unutar eritrocita u razmazima krvi, dok je T. equi manja, a često se vidi kao četiri organizma u jednom eritrocitu, tvoreći tzv. “malteški križ”. Međutim, rezultat može biti lažno negativan kod zaraženih konja kada se uzorak uzima iz posude malog promjera.
Serološki testovi (kompetitivni enzimski imunološki test (ELISA), reakcija vezanja komplementa, indirektni fluorescentni testovi) se koriste za otkrivanje kliconoša, a lančana reakcija polimeraze poznata i pod engleskom kraticom PCR (polymerase chain reaction) je trenutno najbolja i najosjetljivija dijagnostička tehnika. Slične znakove babeziozi imaju konji koji boluju od inekciozne anemije kopitara, zatajenja jetre, imunološki posredovane hemolitičke anemije, anaplazmoze i slično pa je potrebno isključiti nabrojane bolesti. Liječenje babezioze se provodi imidokarbom (ili diminazenom). Na liječenje je otporniji T. equi nego B. caballi pa se razlikuju doze lijeka i vrijeme liječenja.
 konja je parazitarna, nezarazna (nekontagiozna) bolest koju prenose krpelji, a uzročnik zahvaća crvena krvna zrnca (eritrocite).){kind=link}