Po Zakonu o obveznim odnosima pri kupoprodaji životinja, kao i drugih stvari, kupac i prodavatelj mogu biti u zabludi, nesporazumu ili u prijevari. Zabluda (error) je oblik nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja, tj. ona je pogrešna predodžba o nekoj stvari. Nesporazum – (dissensus) je takav nesvjesni nesklad u očitovanju volje obiju strana pri kojemu je svaka strana u zabludi glede očitovanja volje druge strane. Prijevara – (fraus)je svjesno izazivanje ili održavanje u zabludi jednog ugovaratelja od strane drugog ugovaratelja ili neke treće osobe s nakanom da se prevareni navede na sklapanje određenog sadržaja ugovora na koji inače ne bi pristao da je u trenutku sklapanja ugovora znao za postojanje svoje zablude.
Prijevara može biti izvršena simulacijom i disimulacijom. Pod prijevarom izvršenom simulacijom podrazumijevamo lažno prikazivanje nekih svojstva na životinji koja ona inače nema (prodavatelj prodaje kravu na sajmu za koju tvrdi da je gravidna 8 i pol mjeseci, a ona to nije, da daje 30 l mlijeka, a ne daje i sl.). Prijevarna radnja izvršena disimulacijom je kad vlasnik životinje želi prikriti loša svojstva svoje životinje(da je kriptorhid, da je sipljiva, da šepa i sl.). 
Jozefinski zakonik
Opći građanski zakon(OGZ) počeo se donositi za vladavine Marije Terezije, a nastavljeno za Josipa II. 1786. kad je donesen Jozefinski zakonik. Po ovom zakonu pod jamstvom podrazumijevalo se prenošenje neke stvar na drugog za plaću, kad se mora jamčiti da stvar ima one vlastitosti koje su izrekom ugovorene ili koje se obično predmijevaju u njoj. Ovaj zakon pojam stvari definira da je stvar sve što je različito od osobe i ljudima služi na uporabu. Pod pogodbom zakon je podrazumijevao očitovanje prenošenja svojega prava prenijeti na bilo koga, da će mu nešto dopustiti, nešto dati, da će za njega nešto učiniti pod uvjetom da druga strana to prihvati, a pod suglasnošću volja obiju strana. U ovom zakonu važno je napomenuti pojam noćne štete pod kojom zakonodavac podrazumijeva da je životinja bila bolesna kod prodavatelja ako ugine unutar 24 h od kupoprodaje. Ovdje odmah moramo reći da je ovaj pojam bio nerealan i da nije odgovarao spoznajama struke koja je znala da ima slučajeva uginuća životinja unutar 24 sata od kupoprodaje, a da za uginuće nisu odgovoran ni kupac ni prodavatelj, odnosno da za uginuće nije odgovoran kupac (udar groma, različita otrovanja, perakutne zarazne bolesti, strujni udar, kolike i sl.).
Pojam noćne štete stručno i znanstveno ne odgovara znanstvenim spoznajama zbog čega je danas ovo pravilo napušteno i današnje zakonodavstvo i pravila struke u svakom konkretnom slučaju traže da se odredi uzrok uginuća (causa mortis), bolest ili patološki proces te da se odredi njegova starost kako bi se znalo kod koga je bolest nastala i tko je odgovoran za uginuće životinje.
Kad je životinja opterećena nekim nedostatkom?
U trgovačkom smislu našega zakonodavstva, životinje su stvari na koje se odnose mnoge zakonske odredbe pokretnih, procjenjivih stvari. Rekli smo da smo davno napustili primjenu pojma noćne štete iz OGZ što stručno i znanstveno nije odgovarao pravilima struke te da se svakom slučaju oboljenja ili uginuća mora pristupiti posebno, određujući nepobojno bolest, manu ili uzrok uginuća, kako bi odredili njihova svojstva na osnovu kojih određujemo starost, znatnost i skrivenost nekog nedostatka. Prema pravilima veterinarske djelatnosti i prema Etičkom kodeksu HVK, dijagnozu na životinji postavlja samo doktor veterinarske medicine na osnovu kliničkog pregleda, a nekada i dodatnih laboratorijskih pretraga. Ovdje treba navesti da postoje patološki procesi i bolesti koje veterinar može dijagnosticirati nakon obavljene kliničke pretrage kao i da postoje patološki procesi, bolesti na koje se može kliničkom pretragom samo posumnjati, a dokazivanje ili negiranje sumnje zahtijeva dodatne laboratorijske pretrage. Nadalje, pravilo struke je da se terapija određuje na osnovu nepobojno postavljene dijagnoze. Isti je slučaj i s utvrđivanjem nedostatka, bolesti kod uginulih životinja. Razudbu lešina treba obaviti uvijek kad se želi postaviti dijagnoza od čega je životinja bolovala, od čega je uginula kao i u slučajevima određivanja starosti procesa koji je doveo do navedenih stanja. U sudskom veterinarstvu nije dovoljno postaviti dijagnozu, treba detaljno opisati promjenu kako bi odredili starost, znatnost i skrivenost nekog nedostatka. Patolog postavljajući dijagnozu tuberkuloze završava svoj posao, ali sudsko veterinarstvo interesira njena znatnost, skrivenost i starost, jer nije isto je li ona kod kupoprodaje nastala kod prodavatelja ili kod kupca. Postavljanje dijagnoze uzroka uginuća i drugih potrebnih parametara bez da je obavljena razudba može samo onaj tko ne poznaje veterinarsku djelatnost, odnosno njena pravila.
Po Zakonu o veterinarstvu postavljanje
dijagnoze i određivanje terapije mogu provoditi samo veterinari i nitko više.
Određivanje dijagnoze i postavljanja terapije od strane neveterinara vodi u
nadriveterinarstvo koje može imati za posljedicu kaznene odgovornosti. OGZ je
rabio pojam bitne i nebitne mane na životinjama, a današnji Zakon o obveznim
odnosima umjesto pojma mana rabi pojam nedostatak na stvari, a umjesto bitne
mane rabi pojam znatan nedostatak. 
Nedostatak, odnosno mana izrazi su koji u svakodnevnom govoru imaju negativan prizvuk. Uvijek ga treba gledati objektivno jer objektivni kriterij za ocjenu postojanja materijalnog nedostatka u prvom redu predstavlja ugovor kojim je dužnik dužan ispuniti obvezu u svemu kako je ona navedena. Pod nedostatkom podrazumijevamo svaki patološki proces, bolest, manu kod životinja koji životinjama umanjuju uporabnu vrijednost, odnosno njihovu cijenu. Iz navedenoga proizlazi da je nedostatak širi pojam od bivšeg pojma mana jer pod nedostatkom kod životinja podrazumijevamo sve patološke procese kronične i akutne naravi koji na bilo koji način umanjuju vrijednost životinje i mane kojima mogu biti opterećene životinje (zloćudnost, plašljivost, ćudljivost, tkalac i dr.). Kad govorimo o materijalnim nedostacima ispunjenja, radi se o faktičnim nedostacima, odnosno manama dovršenog ispunjenja obveze davanja, činjenja, propuštanja ili trpljenja koje je predmet dužnikove obveze. Pojmom faktični nedostatak podrazumijevamo ispunjenje onih obveza koje ne razumijevaju stvari nego se sastoje u činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema današnjem Zakonu o obveznim odnosima postoji više slučajeva kad materijalni nedostaci na stvari postoje, a spomenuti ćemo samo one koji mogu biti interesantni za veterinarsku djelatnost: ako stvar nema potrebita svojstva za redovitu uporabu ili za promet; ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata; ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane. Iz ovog članka zakona proizlazi da je životinja opterećena materijalnim nedostatkom u svim slučajevima kad ista životinja nema potrebita svojstva za redovitu upotrebu ili promet. Kupac kupuje kravu od koje se očekuje da je njena redovita uporaba davanje mlijeka i rađanje teladi. U slučaju gluhoće, neplodnosti svakako se podrazumijeva da je životinja opterećena nedostatkom koji uvijek treba dijagnosticirati stručnjak. 
U drugom podstavku članka navodi se da životinja treba imati potrebita svojstva za posebnu upotrebu. Iz navedenoga proizlazi da će životinja imati nedostatak u kvaliteti kad nema svojstva potrebna za onu upotrebu za koju je kupac nabavlja, ako je prodavatelju bilo poznato ili mu je moralo biti poznato da kupac kupuje životinju baš za tu namjenu. Kupac kupuje krave zbog dobivanja mlijeka i teladi što je uobičajeno i to je prodavatelju trebalo i mora biti jasno. Kupnjom sterilnih (jalovih) krava koje će nakon određenog vremena prestati davati mlijeko, a telad neće nikada i prema tome krave su opterećene materijalnim nedostatkom. Ovdje se može povesti rasprava jesu li krave opterećene materijalnim nedostatkom ako se kupuju za klanje, odgovor je ovdje jasan – nisu, pod uvjetom da ispunjavaju sve propisane uvjete za klanje te da im se meso proglasi valjanim za ljudski užitak. Isto tako može se pomisliti da je prodavatelj podrazumijevao da kupac kupuje krave, ne za dobivanje mlijeka i teladi, već za klanje. U ovom spomenutom slučaju posebno značenje za donošenje mišljenja bila je cijena prodanih krava koja je bila iznad cijene životinja iste vrste namijenjene klanju. Ovdje nije potrebno navoditi da je u konkretnom slučaju nedostajalo pogodbenih radnji prije preuzimanja krava. I u trećem stavku ovog članka navodi se da stvar mora imati svojstva i odlike koje se izrekom ili prešutno ugovorena. Iako materijalne nedostatke možemo podijeliti na materijalne nedostatke u kvaliteti i materijalne nedostatke u količini, ovdje najčešće govorimo o materijalnim nedostacima u kvaliteti. Ovaj nedostatak u kvaliteti treba razlikovati od prodaje druge stvari (životinje). Ovdje možemo navesti primjer prodaje krava koje su neplodne ili opterećene drugim nedostatkom koji umanjuje njihovu vrijednost. Prodana stvar uvijek će imati nedostatak u kvaliteti ako nema ona svojstva koja su na bilo koji način valjano ugovorena. Kvaliteta proizvoda životinjskog podrijetla, hrane za životinje regulira se zakonskim propisima. Svojstva nekog proizvoda mogu biti propisana prisilnim ili dispozitivnim propisima, pravilima struke i sl.
