Sjeverozapadna Hrvatska je jaka stočarska regija, no mnogi su od stočarstva, tako i svinjogojstva, digli ruke posljednjih godina. Jednostavno, nisu mogli pratiti sve zahtjevnije uvjete proizvodnje, uz stalni pad cijena i pritisak uvoznih proizvoda konkurentnijih svinjogojaca iz EU. Vjeko Balent ima farmu u Podturnu kraj Čakovca gdje tovi svinje. Ne skriva zadovoljstvo sigurnim otkupom tovljenika. On je jedan od kooperanata čakovečke Vajde s kojom ima dugogodišnji partnerski odnos.
Vjeko Balent počeo se baviti svinjogojstvom 2004. godine. U Križevcima je stekao zvanje inženjera poljoprivrede, smjer stočarstvo i bio je zaposlen u Vindiji.
–Kad si u toj struci, uvijek ti je cilj imati nešto svoje. Moj djed je imao farmu svinja s oko 800 tovljenika, ovdje u blizini. I tako sam 2004. odlučio i ja podignuti kredite, ne jedan, već više i uspio podići farmu i toviti svoje svinje i bio sam dosta zadovoljan. Kad je Grupa Pivac preuzela Vajdu, krajem 2015. godine, i ja sam postao njihov kooperant i ostao sam sve do danas. Naravno želim nastaviti i ubuduće, napominje Balent čija farma ima kapacitet 700 tovljenika. Godišnje ima u prosjeku nešto više od 3 turnusa. Tovljenike dobiva od Vajde kad imaju od 25-30 kg, a isporučuje ih kad dosegnu oko 120 kg. Po turnusu to traje do 100 dana.
–Prije 15 godina, kad sam imao svoje svinje iz Nizozemske, nisam mogao turnus imati ispod 120 dana. Danas je oplemenjivanje otišlo toliko daleko naprijed, da je to nebo i zemlja. Ove križance iz Danske koje osigurava Vajda, isporučim već nakon 85 dana, a sve odu do 100 dana, napominje Balent.
Početkom godine je došlo do drastičnog pada cijena svinjetine, uzrokovane posljedicama pandemije i velikoj količini tržišnih viškova koji su se prelili i u Hrvatsku. To je prodajne cijene svinjetine spustilo ispod proizvođačkih.
– Prošle godine u prvom mjesecu cijena je bila 13-14 kg plus PDV i to je bilo na razini „Jackpota“ za one koji prodaju svinje prema cijenama na tržištu. No ove godine ne bi im htio biti u koži. Da nekome želim nesreću poželio bih mu da ima tisuću svojih svinja, jer cijene otkupa su do nedavno bile i ispod 6 kuna po kg žive vage, a to je čisti gubitak. Nama u kooperaciji s Vajdom je uvijek isto. Zapravo o novcima ni ne razmišljam jer Vajda plaća 5 dana po isporuci i nemam brige i to je onako kako bi moralo biti. Kad sam imao svoje svinje, čim bi kamion prešao s farme, počeo bih razmišljati i brinuti kad mi budu platili. Sad sam miran kad je redovito plaćanje, ističe Vjeko Balent kojem nije ni dana žao što se bavi svinjama.
-Stanujem 15 km odavde i nijedan dan nisam pomislio da mi je teško što moram ići na farmu. Svaki dan sam na farmi u 6 i svinje nisu zahtjevne. Pa prošli turnus sam mogao hraniti i 20 tisuća, a ne 700. Međutim ima turnusa kad se mora svaki dan biti na farmi „od ve do ve“ , odnosno po cijeli dan, ako se pojavi neka bolest. Srećom to je rijetko i u prosjeku se izlučuje manje od 5 tovljenika po turnusu.
Da budućnost farme Balentovih ne bude upitna pobrinut će se mladi Jurica Balent (17) . On se trenutno školuje za veterinarskog tehničara, ocu pomaže s poslovima na farmi i želi nastaviti njegovim stopama.
