Enterotoksemija je bolest izazvana apsorpcijom (upijanjem) velikih količina toksina (otrova) koje proizvode bakterije vrste Clostridium perfringens koje su normalni stanovnici crijeva većine životinjskih vrsta, a nalaze se i u tlu.
Postoji nekoliko sojeva bakterije C. perfringens (tip B, C i D) koji mogu dovesti do razvoja enterotoksemije u ovaca. Sojevi C. perfringens tipa A obično se nalaze kao dio normalne crijevne mikroflore životinja, ali ipak mogu izazvati nekrotičnu upalu crijeva kod peradi i pasa, upalu debelog crijeva kod konja i proljev kod svinja.
Enterotoksemija uzrokovana toksinima bakterije C. perfringens tipovima B i C uzrokuje upalu crijeva, krvavi proljev (dizenterija), toksemiju i visoku smrtnost kod janjadi, teladi, svinja i ždrebadi. Ovi tipovi bakterija proizvode nekrotizirajući i smrtonosni beta-toksin koji znatno oštećuje crijeva. Tip C može biti i uzročnik enterotoksemije kod odraslih goveda, ovaca i koza.
Dizenterija janjadi je akutna bolest janjadi mlađe od 3 tjedna. Ponekad janjad ugiba prije nego što se pojave prvi klinički znakovi. Novorođena janjad prestaje sisati, postaje bezvoljna, leži na boku i vesla nogama. Bol u trbuhu janjad iskazuje blejanjem, protezanjem i ogledavanjem na trbuh, a prilikom obavljanja nužde janjad se bolno napreže. Smrdljivi proljev s primjesama krvi je čest simptom. Smrt može nastupiti za nekoliko sati (unutar 24 sata od početka bolesti) kod sisajuće janjadi, dok starija janjad može preživjeti nekoliko dana, a rijetko je moguć i potpuni oporavak.
U početku bolesti prvo oboljeva janjad u dobi 1-4 dana, a kasnije pretežito janjad u dobi od 2 do 3 tjedna starosti. Smrtnost je do 100 %. Bolesti pogoduje hladno vrijeme i prenatrpanost u ovčarniku tijekom zimskih mjeseci. Odrasle ovce mogu uginuti bez prethodnih kliničkih znakova bolesti. Sluznica crijeva je oštećena do dubljih slojeva (ulceracije), a zahvaćeni dio crijeva je tamnocrvene do plavoljubičaste boje. Iz razmaza crijevnog sadržaja, pronalaze se brojne gram-pozitivne štapićaste bakterije (klostridije), a može se napraviti i filtrat za određivanje toksina neutralizacijom specifičnim protutijelima.
Liječenje i kontrola enterotoksemija je obično neučinkovito zbog naglog izbijanja i ozbiljnosti bolesti, a može se pokušati uz primjenu specifičnih hiperimunih seruma i antimikrobnih lijekova na usta. Bolest se najbolje kontrolira cijepljenjem gravidnih ovaca komercijalnim cjepivima u zadnjoj trećini bređosti, najčešće prilikom prvog cijepljenja u stadu, s dva cijepljenja u razmaku od mjesec dana, a zatim jednom godišnje.
Smrtnost je 100%
Enterotoksemija uzrokovana toksinima bakterija C. perfringens tipa D je klasična enterotoksemija ovaca, rjeđe koza, a vrlo rijetko goveda. Rasprostranjena je diljem svijeta, a oboljevaju ovce bilo koje dobi. Iako ne oboli više od 10 % stada, smrtnost je 100 %. Najčešće oboli janjad u najboljoj kondiciji i to mlađa od 2 tjedna ili odbijena janjad (u dobi od 3 do 10 tjedana). U početku tova se crijevna mikroflora koja je kod sisajuće janjadi sastavljena od pretežito bakterija mliječno kiselinskog vrenja, kod naglog prijelaza na hranidbu s visokim udjelom ugljikohidrata (žitarice) ne može prilagoditi na nove uvjete te dolazi do disbakterioze i prekomjernog rasta klostridija koje proizvode otrove. Bitni preduvjet je uzimanje prekomjerne količine hrane i žitarica kod janjadi u tovu (ili mlijeka kod vrlo mladih životinja). Kod sisajuće janjadi bolest se obično javlja kod ovaca koje imaju samo jedno janje.
U tovu se bolest očituje kod janjadi koja se naglo počne hraniti hranom bogatom žitaricama. Kako se unos škroba povećava, osigurava se prikladan medij za prekomjerni rast klostridija koje stvaraju epsilon-toksin. Taj toksin uzrokuje oštećenje krvnih žila (osobito u kapilarama mozga) i povećava propusnost crijeva. Prvo se pojavi profuzni i sluzavi proljev, a zatim depresija središnjeg živčanog sustava. Bolest nastaje naglo i traje 2-12 sati, a većina janjadi ugine bez prethodnih kliničkih znakova.
Mogu se pojaviti klinički znakovi depresije, gubitak apetita i zijevanje. Ponekad se mogu uočiti klonički grčevi, pjena na ustima, teturanje, zabačena glava, koma i smrt. Odrasle ovce koje obole teturaju, hodaju na vršcima papaka, sline, škrguću zubima te ubrzano i plitko dišu. Bolest se može naglo pojaviti poslije obilnih kiša ili 5-15 dana nakon pregona ovaca na bogate pašnjake. Dijagnoza enterotoksemije tipa D se postavlja na osnovu kliničkih znakova (iznenadna smrt najbolje janjadi, tj. janjadi u dobroj tjelesnoj kondiciji) i dokazu epsilon-toksina u tekućem sadržaju iz tankog crijeva.
Foto: peta.org.au
 velikih količina toksina (otrova) koje proizvode bakterije vrste Clostridium perfringens koje su normalni stanovnici crijeva većine životinjskih vrsta, a nalaze se i u tlu.){kind=link}