Neovisno o izvoru hrane za kuniće, odnosno je li gotova pripremljena ili je sami spravljamo, sva hrana za kuniće sastoji se od određenih osnovnih skupina kemijskih spojeva. Prilikom analize hrane, nakon oduzimanja vode, ostaje kruti dio hrane koji nazivamo suha tvar. Ona se dijeli na osnovne sastojke, a to su bjelančevine, masti, ugljikohidrati. Na deklaracijama nalazimo još i vitamine, minerale i možebitne dodatke. Vitamini i minerali zastupljeni su u vrlo malim količinama u odnosu na osnovne sastojke, a tako je i u organizmu životinja, no, njihova prisutnost je nužna.
Bjelančevine su osnovni građevni materijal tkiva životinja. One su i osnova enzima, nekih hormona i obrambenih tijela. Građene su od aminokiselina čije vrijednosti i količinski odnosi nisu stalni, i po čemu se razlikuju. Osnovna građa bjelančevina je od 20 vrsta aminokiselina. Neke od njih nazivamo endogenim, zato jer ih organizam kunića sam stvara i ugrađuje u nove spojeve. Druge su egzogene i moraju biti unijete hranom. Te egzogene su najčešće i bitne (esencijalne), i mogu ih proizvesti (sintetizirati) samo biljke i mikroorganizmi. Biološka vrijednost bjelančevina ovisi o njihovom aminokiselinskom sastavu. Izražava se u postotcima i označava dio probavljivih bjelančevina hrane koji se ugrađuje u tkiva ili životinjske proizvode. Potrebe kunića za bjelančevinama određuje se prema njihovim životnim i reprodukcijskim potrebama. Odrasli kunići u svojoj dnevnoj količini hrane trebaju unijeti o organizam najmanje 12 posto ukupnih (sirovih) bjelančevina, dok kod kunića koji rastu ta količina iznosi 17 posto. Prevelika količina bjelančevina također nije poželjna (više od 17 posto za odrasle i 22 posto za mlade), jer u većoj mjeri opterećuje jetru i bubrege razgradnim metabolitima, što moće dovesti do narušavanja ravnoteže u organizmu, a kroz dulje vrijeme i do oštećenja njihovih funkcija. To znači da svjesnim povećanjem bjelančevina nećemo dobiti brži i veći prirast, nego veću štetu.
Masti predstavljaju glavni spremnik energije za životinjski organizam, a vitamini topljivi u njima (A, D, E, i K) omogućavaju njihovo korištenje. U organizmu biljojeda masti se malo ili nikako ne unose izvana, već se stvaraju iz viška ugljikohidrata i pospremaju kao pričuva. Veće količine masti u hrani kunića osiguravamo kroz zrnevlje žitarica koje ga sadržavaju (sjeme suncokreta). Povećane količine masti u hrani trebaju kunićima koji rastu, dok su kod starijih kategorija nepoželjne jer dovode do pretilosti. U prehrani odraslih kunića dovoljno je do 5 posto masti na dan, dok kod mlađih kategorija ta količina iznosi do 8 posto. Potreba za mastima najveća je kod mladih nakon odbijanja od majke. Masti u hrani popravljaju njezin ukus, a istodobno (zbog više energije) smanjuju ukupnu količinu hrane koju kunići pojedu. Nedovoljna količina masti u hrani dulje vrijeme dovodi do mršavljenja, jer lišava životinju izvora energije. S druge strane prekomjerna količina masti u hrani kunića dovodi uz debljinu i do degenerativnih promjena na jetri i smanjenu reproduktivnu sposobnost.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakJanjenje ovaca
Sljedeći članakRezidba voćaka
Domagoj Zlatar
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.