Vuna za ovcu i ovčara ne znači samo dobro
Svi stari ovčari znaju da vuna koju nosi ovca, za samu ovcu ima samo jednu prednost pred krznom ostalih životinja, a to je isključivo zaštita od ekstremnih hladnoća, što je bilo od velike važnosti jedino pri nomadskom ovčarenju.
Ciljanim uzgojem promijenjeni omjeri prirodnih sekundarnih i primarnih dlačnih folikula 2:1 u smjeru 20:1, neprirodni su za ovcu i današnjoj pasminskoj strukturi ni u kojem slučaju ne znači dobrobit. Ovce pate zbog temperaturnog stresa, što nikako nije u skladu sa zakonom o dobrobiti životinja.
Iskusni ovčari dobro znaju da i u hladnim vremenima vuna može uzrokovati negativne učinke. Šišanje ovaca pred zimsko uštalenje pridonosi čistoći vune, smanjuje se potrošnja vode, što direktno utječe na poboljšanje klime u štali, majke se više kreću, porodi su lakši. Pri velikim hladnoćama povećava se utrošak hrane, što se u konačnici pozitivno odražava na porodnu težinu janjadi.
Iskusni ovčari uvijek u kasno ljeto šišaju ovce koje su ostavili za remont stada zato da bi bolje dobivale na težini, a vuna koja naraste do kasne jeseni dovoljno ih štiti od hladnoće.
Mokra vuna u kišnim razdobljima pothlađuje tijelo ovce. Smatra se da su baš ta pothlađivanja najčešći uzrok plućnih bolesti.
Vuna znači i parazite. Ograde, bazeni, tuneli za kupanje i potapljanje, kemikalije, veliki utrošak radnog vremena, sve ovo financijski dodatno opterećuje ovčare.
Kad otkupna cijena vune padne ispod 1 Eura za kilogram, teško se može govoriti o bilo kakvoj dobiti. Otkupna cijena vune ispod 0,60 Eura apsolutno je neprivredna, s obzirom na to da se šišanje ovaca u svakom slučaju mora pokriti cijenom vune. Cijena šišanja jedne ovce danas je veća od 5 Eura.
Svima su puna usta ekologije i ekoloških materijala, no kad, nažalost, ovčar ne može prodati vunu ni po najmanjoj prihvatljivoj cijeni, mora još dodatno platiti 20 Eura za 100 kg vune da bi se neškodljivo uklonila.
Smatra se da današnja cijena vune pokriva manje od 40% ukupnih troškova šišanja, ne računajući svoj rad.
Traže se alternativna rješenja za upotrebu vune
1950. i 1960. godine vuna je imala pristojnu cijenu – cca 2 do 2,5 Eura za 1 kg.
Nakon tih godina cijene vune počele su konstantno padati, da bi 1998. g. cijena za 1 kg vune iznosila svega 0,25 Eura. U razdoblju pada cijene vune, nekako u pozadini tražila su se alternativna rješenja za nove načine korištenja i plasmana vune.
Velike nade polagane su u korištenje vune u građevinarstvu, u svrhu izolacije. Utrošena su velika sredstva u nove strojeve, pokusnu proizvodnju i sve obuhvatno reklamiranje. Zbog velikog utroška vode, neophodnog utroška kemikalija za zaštitu od štetnih insekata, nije se mogao obraniti status eko-proizvoda.
Trošak zaštite vunenih elemenata od glodavaca i ptica, dodatno je visoko financijski opteretio proizvod. Završni vrlo težak udarac tom proizvodu zadala je premala trajnost.
Usprkos agresivnoj propagandi, i drugi projekt, jastuci i prekrivači, samo vegetira, a sva velika očekivanja nisu ostvarena.
Subvencioniranje
U EU se zbog povećanja rentabiliteta djelomično subvencionira ovčarstvo. Do 1. 1. 2005. postojala je premija koja se dobivala po broju rasplodnih majci u stadu, danas je to premija po ovčarskom pogonu. Već dugi niz godina članovi europskog parlamenta bezuspješno nastoje da se vuna unese u katalog Agrarnih proizvoda koji se mogu i smiju subvencionirati.
Posebno se podržava uzgoj brojčano ugroženih autohtonih pasmina ovaca. Subvencija mora završiti direkt no kod držaoca ugroženih autohtonih pasmina, koji se moraju organizirati i registrirati. Prema svim pokazateljima nama se čini da i neki drugi iz državnih ustanova ozbiljno reflektiraju na taj novac.
