Pozitivan trend razvitka konjogojstva u Hrvatskoj

Uzgoj lipicanaca je poseban način života u Slavoniji. Stoljetna povezanost i suživot Slavonaca i lipicanaca kao velikog genetskog i kulturnog blaga, jednog od bitnih identitetskih obilježja kulturne baštine istočne Hrvatske postala je i kultni simbol. Lipicanac je postajao dio tradicije, duha i života Slavonaca. Nezaobilazan je dio brojnih kulturno-folklornih manifestacija, smotri folklora, izložbi konja i konjičkih natjecanja.

Motiv za pisanje ovoga članka je izjava Antuna Dorića, jednoga od najvećeg uzgajivača lipicanskih konja u Slavoniji i Baranji na nedavno održanoj Skupštini Hrvatskog Središnjeg Saveza Uzgajivača Lipicanaca (HSSUL) u Sikirevcima.

Jedina grana stočarstva koja bilježi stalan pozitivan trend

Među brojnim uzvanicima i pozdravnim govorima podrške osnivanju Saveza, dojmila me se izjava upravo ovoga uzgajivača koji je sažeo u nekoliko rečenica “problematiku” uzgoja, tj. objasnio je ono što mnogi koji se ne bave konjima, ponekad pogrešno “generaliziraju”. Naime, dok ostale grane stočarstva opadaju, u posljednjih desetak godina je u Hrvatskoj konjogojstvo jedina grana stočarstva koja bilježi stalan pozitivan trend povećanja od 3 do 12,5% godišnje što predstavlja jasan znak revitalizacije konjogojstva.

Poticaj po jednome izvornom i zaštićenom grlu doseže od 390 eura (za hrvatskog hladnokrvnjaka, hrvatskog posavca i lipicanca) do 500 eura godišnje i to za međimurskog konja kao kritično ugroženu pasminu (jer Hrvatska broji svega 54 grla). Premiraju se i autohtone pasmine magaraca (istarski, primorsko dinarski i sjeverno jadranski od 230 do 305 eura). Potpore dobivaju i uzgojna udruženja, zatim potpore za poboljšanje učinkovitosti provedbe uzgojnih programa za toplokrvne pasmine, potpore testiranju radne sposobnosti grla na sportskim natjecanjima i potpore organizaciji konjičkih sportskih natjecanja.

Između ostaloga, Dorić je istaknuo kako “ljudi misle da mi živimo od poticaja, mi najmanje živimo od poticaja. Od trideset konja koliko imam u svojoj ergeli, samo ih je osam prijavljeno za poticaj. Konji koji su prijavljeni za poticaj moraju se držati najmanje pet godina u vlastitome uzgoju. To znači da se s tim grlom ne može trgovati. Što se tiče poticaja, mi konje ne držimo radi poticaja već isključivo radi ljubavi.”

Dorić dalje ističe da je takva ideja neprihvatljiva, jer se ostale životinje za poticaje drže godinu za godinom. Upravo kako bi se dalje razvijali i bili jedni drugima potpora, uzgajivači su se udružili i osnovali HSSUL.

Brojno stanje konja u Hrvatskoj

Hrvatska broji 43.400 kopitara od čega je 36.000 konja i 7.400 magaraca. U Hrvatskoj se uzgaja čak 109 različitih pasmina i uzgojnih tipova konja. To je poželjno s pozicije genetske raznolikosti i potencijala. Izvorne su hrvatske pasmine oduvijek predstavljale dominantni dio u ukupnome broju kopitara (71%). U populaciji konja je dominantan uzgoj konja pasmine hrvatski hladnokrvnjak (52%).

Značajno povećanje populacije hladnokrvnih konja potaknuto je mjerama očuvanja animalnih genetskih resursa, a toplokrvnih pasmina konja zbog intenzivne popularizacije konjogojstva i konjičkog sporta. Kako bi se unaprijedio i potaknuo uzgoj toplokrvnih pasmina konja, na snazi je već drugo programsko razdoblje Nacionalnog programa poticanja provedbe uzgojnih programa za toplokrvne pasmine konja u Republici Hrvatskoj 2021.–2025. u kojemu su definirane potpore za poboljšanje učinkovitosti provedbe uzgojnih programa za toplokrvne pasmine, potpore testiranju radne sposobnosti grla na sportskim natjecanjima i potpore organizaciji konjičkih sportskih natjecanja. Bilježe se pozitivni populacijski pomaci u uzgoju engleskog punokrvnjka, arapskog punokrvnjaka, gidrana i hrvatskoga sportskog konja.

Najveći broj aktivnih vlasnika kopitara nalazi se u Sisačko-moslavačkoj županiji zbog uzgoja autohtonih pasmina hrvatskih hladnokrvnjaka i hrvatskih posavaca, dok je Osječko-baranjska županija druga po broju vlasnika kopitara.

9 uzgojnih udruženja u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj trenutno postoji 9 ovlaštenih uzgojnih udruženja koje su od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ovlaštena za provedbu uzgojnih programa na teritoriju Republike Hrvatske: Središnji savez udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka, Središnji savez uzgajivača konja hrvatski posavac, Hrvatska udruga uzgajivača športskih konja, Udruga uzgajivača konja hrvatski toplokrvnjak, Hrvatska udruga uzgajivača gidran pasmine konja, Savez uzgajivača trakenerskih konja Hrvatske ‘’CROAT’’, Viteško alkarsko društvo Sinj, Državna ergela Đakovo i Lipik te Hrvatski središnji savez uzgajivača lipicanaca (MP, 2025).

Posredne koristi konjičkoga sektora su u očuvanju tradicije, održavanju ekosustava, gospodarske vitalnosti ruralnih sredina, obogaćenju turističke ponude te drugim dodanim vrijednostima kroz mlijeko i meso kopitara te uporabi konja u terapijske svrhe.

Tablica 1. Kretanje brojnog stanja, ali isključivo registriranih konja pod selekcijskim obuhvatom i to od 1998.-2024. godine

Uzgoj konja sam po sebi nije svrha

Pokladno jahanje je prilika za pokazivanje ljepote konja i bogatstva narodnoga ruha. Samo prošle godine bilo je preko četrdeset pokladnih jahanja koja su u jednom danu bila organizirana istovremeno čak i na četiri različita mjesta. To znači da je preko vikenda bilo zasedlano oko 300 lipicanskih konja.

Osječko-baranjska županija uzgaja najveći broj lipicanaca (oko 600 grla), zatim slijedi Vukovarsko srijemska (oko 560 grla), Brodsko posavska (oko 5340 grla), Brodsko posavska (oko 530 grla), s ukupnom brojkom u Hrvatskoj i to više od 2.300 grla. Razlog tome je intenzivna popularizacija konjogojstva i konjičkoga sporta zbog čega dolazi do povećanja broja sportskih natjecanja, kulturnih manifestacija, turističkih, rekreativnih i drugih organiziranih aktivnosti koje uključuju konje. Danas se lipicanci, zbog njihove posebne ljepote i držanja, uzgajaju uglavnom u svrhu pokazivanja na različitim kulturnim, folklornim i konjičkim priredbama te zaprežnim i dresurnim natjecanjima, što je sve dio konjičkog turizma.

I upravo zbog toga, uzgajivači bi se prije uključivanja u povorke na manifestacijama trebali svakako educirati u organiziranim školama jahanja, položiti jahačku licencu pri Hrvatskom konjičkom savezu kako bi naučili pravilno trenirati konje, poboljšali svoj stav na konju ili u zaprezi i shvatili da dobrobit konja uvijek mora biti na prvome mjestu. Osim Državne ergele Đakovo, samo na području Osječko baranjske županije ima više od 40-ak konjičkih klubova od kojih 18 konjogojskih udruga i udruga koje provode terapijsko jahanje te obiteljska gospodarstva koja gostima, pored drugih sadržaja, nude i konjički turizam.

Najpoznatije manifestacije su: Božić na konjima, Pokladna jahanja, Đakovački bušari, Posvetio sam o Đurđevu konje, Baranjski bećarac, Đakovački vezovi, Žetvene svečanosti, Ljeto Valpovačko, Slavonija u zjenici oka, Miholjačko sijelo, Šokačka alka, Slavonijo u jesen si zlatna, Jesen u Baranji, Konji bili, Smotra svatovskih zaprega, Božićni bal lipicanaca, Ivanjsko jahanje.

Tablica 2. Konjičke manifestacije u Osječko-baranjskoj županiji tijekom 2024. godine

Može li ljubav prema konjima vratiti mlade na selo?

Aktivno sudjelujući već više od pet desetljeća u konjogojstvu na različite načine (preponska jahačica punih 20 godina, bivša sutkinja u preponskom i zaprežnom sportu kao i članica povjerenstva za ocjenu konja i kreiranja uzgojnih programa) gledajući ovu mladost na konjima usudim se reći da možda upravo konjogojstvo može omogućiti ostanak mladih obitelji na selu i privući obitelji iz gradova u ruralne prostore.

S obzirom da vrlo pozorno pratim, gotovo 70% studenata na svakoj godini studija na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek gdje predajem predmet Konjogojstvo, na različit se način bavi uzgojem konja, ili ih koriste na tradicijski, rekreacijski ili na sportski način. Dokaz da su konji spona ruralnog i urbanog su, primjerice, sudionici konjičkoga preponskog sporta kao vlasnici konjičkih klubova i hipodroma milijunskih vrijednosti i to u manjim mjestima, dok se u Pleternici i Feričancima održavaju respektabilna otvorena svjetska prvenstva u vožnji dvoprega.

Upravo je lipicanska pasmina sudjelovala sa svojim vozačima na nekoliko svjetskih prvenstava u vožnji dvoprega diljem Europe. U Hrvatskom konjičkom savezu registrirano je 77 konjičkih klubova, a godišnje se organizira oko 50-ak konjičkih natjecanja. Zaključno, može se postaviti pitanje s početka priče: “Postoje li nagrade za ljubav i odanost?”