Zima i nepovoljni zimski uvjeti na sva živa bića ostavljaju posljedice, koje mogu biti znatne ili neznatne. Zelena tratina, pašnjaci i livade na sreću su znatno manje podložne pogubnom utjecaju zime i hladnoće. Međutim, u sklopu s ljudskom nemarnošću mogu negativno utjecati na izgled i bonitet tratine. Lijepa naša, iako površinom mala, ima takav geografski i klimatološki položaj da se u njoj nalaze dva, ako ne ekstremna, ali vrlo značajna temperaturna podneblja. Prvi, topli utjecaj, na tratinu naći ćemo u sredozemnom južnom europskom flornom (biljnom) elementu. Drugi, hladniji odnosi se na kontinentalni, ravničarski i planinski goroviti dio Hrvatske. Naravno da je sastav tratine, i prirodne i sijane ili umjetne, znatno različit. Neke travne vrste zastupljene su i u jednoj i u drugoj zoni, to su biljke koje uspješno podnose velike temperaturne razlike. Od biljaka iz travnjačke flore ne našim pašnjacima zahtijevamo dobru otpornost na jake golomrazice i dugotrajni snježni pokrivač. No, i pritom možemo pogriješiti, no, nažalost to vrijedi za početak zime a ne za sredinu ili kraj. U kasnu jesen, nakon ispaše, tratina ne smije ostati visoka, najviše 5 – 6 cm, jer za dugotrajnog visokog snježnog pokrivača može doći do trulenja (žutenja) dijelova trave. Takva će tratina u proljeće znatno kasnije početi s rastom i oporavkom. Dobro je ujesen, nakon ispaše, tratinu kosidbom skratiti na željenu visinu, kako bi u proljeće pojavom toplih dana brže rasla. Ako ujesen niste, a trebali ste, razbacali hrpe kravlje ili juneće balege, sve ostavivši na jednom mjestu, trebate to odmah učiniti. U proljeće, kad trava počne rasti, na tim će mjestima ona biti znatno bujnija (gnojidba) i tamnozelene boje. Međutim, ta će mjesta goveda izbjegavati pasti zbog intenzivnog mirisa, koji će odbijati stoku od jedenja, bez obzira na lijepi i bujni izgled takvih mjesta. Takva će mjesta nakon što stoka popase tratinu djelovati kao izolirane oaze, ili bujni zeleni otoci u moru pojedene trave. Veće zlo dogodit će se ako se na tim mjestima pojave širokolisni korovi, koji će se osjemeniti i zauzimati sve veći postotak pašnjaka, i čudit ćemo se velikoj pojavi širokolisnih korova. Taj je posao najbolje učiniti u kasnu jesen, nakon pašne sezone. Jedan od razloga da se to učini je i svojstvo trave da se bokore ili busaju. Jačina i brzina bokorenja znatno će utjecati na visinu prinosa, pa o tome treba voditi računa. Busanje ili bokorenje trava odvija se tijekom cijele vegetacije, ali različitog intenziteta. Najslabiji intenzitet bit će kasno ljeti i početkom jeseni. Najintenzivnije busanje bit će rano u proljeće, kad je ono snažno i usporedno s busanjem stvara se velika asimilacijska lisna površina. Istovremeno s busanjem ili bokorenjem stvaraju trave i snažnu i bogatu korijenovu mrežu, s vrlo mnogo tankih, kao vlas korjenčića. Svrha je da se što prije osposobe za vegetaciju. Kako trave tijekom cijele kalendarske godine ne miruju, to se tijekom zime iscrpe pričuvne tvari, utrošivši ih na izmjenu tvari (disanje, evaporacija, itd.). U rano proljeće prvenstveno nakupljaju hranjive tvari, a tek potom nakon zadovoljenja životnih potreba počinje rast u visinu. To ponekad može biti toliko intenzivno da korijenov sustav nije u mogućnosti dovoljno opskrbljivati hranjivim tvarima iz tla, pa biljka ponovno troši nakupljene pričuvne tvari. U takvu slučaju smanjuje se ritam busanja, ali ono ipak ne prestaje, jer se biljke pripremaju za generativnu fazu razvoja (cvatnja).
