–Ovog trenutka teško da bi se moglo živjeti samo od spravljanja sira turoša kao i drugih vrsti kravljeg sira, ali povećanom brigom i pomoći države, županije i općine mogli bi se stvoriti uvjeti prema kojim bi mlade obitelji mogle od autohtonih sireva solidno živjeti, kaže Kristijana Vrtarić, vlasnica OPG-a u Zaveščaku.
Međimurje je prepoznato ili poznato po tri vrste autohtnonih ili izvornih proizvoda koji su postali dio ugostiteljske ponude brojnih restorana ne samo u Međimurju, nego i diljem Hrvatske. To su meso za tiblice, sir z vrhnjem i sir turoš. Upravo o turošu pišemo u ovom članku, ali ne samo kao deliciji nego proizvodu koji je sve traženiji, tako da i nedostaje na tržištu. Turoš je i svojevrsni pokretač i pospješitelj poljoprivrede u ruralnim područjima kakvo gornje Međimurje sigurno je i koje je, na žalost, u velikom dijelu zapušteno, kada je riječ o poljoprivrednom zemljištu.
Jedna od obitelji, odnosno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je obitelj Vrtarić u naselju Zaveščak u Općini Selnica, koja za sada ne živi samo od spravljanja sira turoša, kao i drugih sireva iz kravljeg mlijeka, ali uvelike popunjava obiteljski ‘proračun’ ove višečlane obitelji. Pohodili smo njihovo gospodarstvo razgovarali s vlasnicom Kristijanom te kćeri Kristofom i snahom Miom, koje s puno znanja i ljubavi spremaju u naravi jednostavan proizvod kojemu bogatstvo daje prvenstveno osnovni artikl, a to je domaće kravlje mlijeko, ali i ljubav prema međimurskoj tradiciji. A kada se radi o siru turošu, tradicija ove obitelji je duga i bogata te su danas njihovi turoši izgledom, okusom i mirisom kao iz prošlog stoljeća.
Mlijeko iz domaćih tradicionalno seoskih staja
Pitali smo Kristijanu što sve proizvode:
–Imamo samo nekoliko krava jer zbog nesretnog događaja ostali smo bez muške glave obitelji, pak smo dio stada prodali, dio zadržali, a potrebe za mlijekom podmirujem iz starinskih autohtonih obitelji gornje Međimurja, okolice Štrigove, a to znači kako je to ‘mleko z bregov’, a konzumenti znaju koliko je to dobroga u njegovom sadržaju. Od vlastitog i kupljenog mlijeka stvaramo domaći sir, najviše turoš te sireve s raznim dodatcima, kao što su vlasac, svježa i sušena paprika i još poneko sezonsko povrće, nabrojala je proizvode Kristijana, kojoj je želja da mlađi dio obitelji u skoroj budućnosti proširi djelatnost.
Kako se radi turoš?
–Receptura je provjerena, stoljetna. Dakle mlijeko polako prokuhamo i promiješavanjem dobijemo svježi sir kojeg stavljamo u cape (gazirane krpe) te ocijedimo te kad se stvore čvrste grude idemo u spravljanje turoša, daklem sir u obliku stošca. Sastojci su jednostavni, kao i u vrijeme naših predaka. Samo sir, sol i mljevena paprika, dijelom slatka, a dijelom i ljuta ili žarka. U određene količine stavljamo i češnjak u sitnim granulama. Sve ručno dobro izmiješamo i potom slažemo turoše. Proizvedemo do sto takvih sireva dnevno, a nešto i u takozvane stisnute ili prešane sireve. Turoše sušimo uglavnom na vjetru, te nešto uz šporhet (štednjak) s malim pristupom dima od vrlo kvalitetnih drva. Turoše sušimo od pet do devet dana i potom ih stavljamo u prodaju, najviše na sajmenim prostorima te na kućnom pragu, rekla nam je Kristijana Vrtarić.
Raspitali smo se i o mogućnostima koje su im na raspolaganju i vidi li ona da bi se i drugi, poglavito mladi mogli baviti sirarstvom, na što je odgovorila da u ovim uvjetima, gotovo planinskim, može se stvarati velike farme i sirarnice, ali sigurno je da mala obiteljska gospodarstva imaju šanse, ali tu bi se trebala uključiti i država, ali i županija i općina. Trebalo bi omogućiti okrupnjavanje njiva i pašnjaka, te mnoge zapuštene površine vratiti u aktivnost, smatra Kristijana, a podržale ju članice obitelji.
Mladi trebaju konkretne poticaje
Dakle, potencijalnim farmerima i sirarima treba povoljnosti konkretno kod nabave strojeva, ograđivanja parcela i dogradnjom postojećih gospodarskih objekata ili podizanjem novih. Osim što bi oživjela ova područja, a koja su u zadnjih tridesetak ili dvadesetak godina mnogi napustili otišavši raditi, pretežno u Austriju ili hrvatska veća središta, mnogi bi pronašli sigurnu zaradu, stvorili obitelji i ovaj dio lijepe naše domovine učinili kvalitetnom, kao što su to u nama susjednom Prekmurju (Slovenija) te u Austriji gdje država potiče i pomaže upravo takva mala gospodarstva, kao što imaju Vrtarići.
Svi u obitelji, srećom nije ih malo, najviše konzumiraju mliječne proizvode te su zdravi i živahni, kao što priliči hrvatskom čovjeku u ovakvom zdravom okolišu, gdje jutro najavljuju ptice pjevice, slavuji, kukavice, grlice i sjenice, danom po nebu kruže i razne grabljivice, a večer i noć najavljuju fazani, i divlji golubovi. A svojim mukanjem oglase se i krave, simentalke i holsteinke, kao i one koje su nastale križanjem te osim što daju vrhunsko mlijeko, mesnate su i ukras domaćinstvu.
–I prosim Vas, napišite kako mi, kao i naši kooperanti, krave hranimo samo prirodnom hranom te ispašom po gruntovima i pašnjacima, naglasila je Kristijana Vrtarić, a sve su to starinske trave i poljoprivredne kulture koje se ovdje uzgajaju stoljećima.
Tekst i foto: Stjepan Mesarić
