Naslovnica Rubrike Švedska grenčica – eliksir za dug život i dobro zdravlje

Švedska grenčica – eliksir za dug život i dobro zdravlje

Objavio

15. listopada 2013.

15677

Smatra se da originalni recept švedske grenčice potječe iz 16. stoljeća i da ga je osmislio švicarski liječnik i alkemičar Paracelzus. Eliksir se generacijama koristio u obitelji švedskog liječnika dr. Clausa Samsta koji koji ga je počeo proizvoditi s namjerom da otkloni tegobe želuca i crijeva koje su mučile većinu tadašnjeg stanovništva, a osobito švedske vojnike. Tijekom tridetgodišnjeg rata oni su u ratnim pohodima eliksir prenijeli u srednju Europu pa je tako dobio i ime, švedske kapi. Švedska grenčica je mješavina biranih gorkih ljekovitih biljaka, koje je opisivala starija europska farmaceutska literatura i venecijanskog terijaka u alkoholu.

Terijak je kuglica načinjena od smjese eteričnih ulja, smole i biljnog praha. Dr Samst je, navodno zahvaljujući eliksiru, bio vitalan i u dubokoj starosti, a stradao je u 104. godini tako što je jašući pao s konja. Recept švedske grenčice pronađen je nakon smrti u njegovim rukopisima. Danas se u našim ljekarnama može kupiti velik broj različih varijanti švedske grenčice, kao bilje ili kao već pripremljeni eliksir, s većim ili manjim brojem biljaka, no smatra se da je najdjelotvornija ona pripremljena prema recepturi dr. Samsta. Iako postoji receptura i za „veliku“ švedsku grenčicu, Marija Treben dala je recepturu samo za „malu“ švedsku grenčicu jer je s njom postigla iznesene rezultate u liječenju.

Švedska grenčica (prema recepturi dr. Samsta)

• 10 g korijena anđelike (Angelica archangelica)
• 10 g soka listova aloe u prahu (Aloe vera)
• 10 g podanka kurkume (Curcuma zedoaria)
• 10 g korijena rabarbare (Rheum officinale)
• 10 g listova sene (Cassia angustifolia)
• 10 g prirodnog kamfora (Cinnamomum camphora)
• 10 g mane ( Fraxinus ornus-smola))
• 10 g venecijanskog terijaka (mješavina eteričnih ulja i praha eromatičnih biljaka)
• 5 g korijena vilinog sita (Carlina acaulis)
• 5 g smole mire (Commiphora myrrha)
• 0,2 g njuški tučka šafrana (Crocus sativus)

Sve sastojke staviti u staklenku širokog grla i preliti s 1,5 L kvalitetne domaće rakije ( s oko 40-45 vol. % etilnog alkohola). Dobro zatvorenu staklenku ostaviti 14 dana na toplom mjestu uz svakodnevno protresanje. Nakon toga potrebnu količinu procijediti u manju bočicu, a preostalu tinkturu ostaviti na bilju jer tako postaje jača i djelotvornija. Čuva se na hladnom mjestu, po potrebi i nekoliko godina.

Unutarnja primjena – švedska grenčica

Švedska grenčica se uvijek pije razrijeđena s malo vode ili čaja (približno u omjeru 1:10). Za sprječavanje bolesti (kao preventiva) uzima se prema „Starom rukopisu“ ujutro i navečer po jedna čajna žlica (5 ml) eliksira razblaženog u 0,5 dl vode ili čaja, pola sata prije ili pola sata nakon obroka. Kod različitih zdravstvenih tegoba piju se 3 čajne žlice razblaženog eliksira, a kod teških bolesti do 3 velike, jušne žlice razblaženog eliksira, pola žlice 30 minuta prije jela, a pola 30 minuta poslije jela. Nakon 6 tjedana potrebno je načiniti pauzu od 2 tjedna.

Vanjska primjena – švedska grenčica

Komadić vate ili gaze natopljen švedskom grenčicom stavi se na bolno mjesto prethodno namazano kvalitetnom nevenovom mašću ili neslanom svinjskom mašću, prekrije plastičnom folijom i poveže zavojem. Oblog treba stajati 2-4 sata, a ako bolesnik to podnosi može ostati i preko noći. Ukoliko se osjeti svrbež ili peckanje oblog treba maknuti i ranije. Oblog se može načiniti i tako da se eliksir razblaži s prokuhanom i ohlađenom vodom u omjeru 1:1- 1:3 pa tada mazanje nevenovom mašću nije neophodno. Danas proizvođači švedsku grenčicu najčešće deklariraju kao gorki tonik za bolju funkciju jetre i cjelokupnog probavnog trakta. Švedska grenčica sadrži uz nama uobičajene ljekovite biljke i neke manje poznate sastojke.

Prema „Starom rukopisu“ tj. prijepisu o ljekovitim učincima eliksira, u 46 točaka navode se različite tegobe pa i najteže bolesti kod kojih eliksir pomaže. Evo nekih od njih:

– grčevi i bolovi u želucu, slab apetit, mučnine, loša probava, nadutost, žgaravica, gastritis, crijevni paraziti;
– slabokrvnost, loša cirkulacija, proširene vene i hemoroidi;
– predmenstrualne, menstrualne i klimakterijske tegobe,bolesti jajnika i maternice, bijelo pranje;
– bolovi i šum u ušima;
– prehlada, kašalj, upala grla i ždrijela, bronhitis, astma, upala pluća;
– ožiljci, staračke pjege, ekcemi, akne, psorijaza, vitiligo;
– bolovi u kostima i zglobovima, reuma, giht, artritis, osteoporoza;
– bolovi i grčevi u mišičima;
– problemi s prostatom, impotencija;
– bolesti bubrega i mokračnog mjehura;
– nervoza, nemir, nesanica, stres, depresija;
– vrtoglavica, glavobolja, migrena,
– opekline, rane, ubodi insekata;
– upala desni, krvarenje desni, zubobolja itd.

KAMFOR

Kamfor je sastojak eteričnog ulja kamforovca koji nakon izdvajanja izgleda kao bijeli kristalničan prah masna opipa i karakterističnog prodornog mirisa. Okus mu je oštar i nagorak, na jeziku najprije peče, a zatim hladi. Kamforovac (Cinnamonum camphora) je vazdazeleno drvo kožastih i aromatičnih listova koje naraste u visinu i do 40 metara. Pripada porodici lovora, a rasprostranjen je kao samonikla biljka na obalama Kine i u nekim dijelovima Japana, ali se uzgaja i izvan tog područja. U Japanu se u blizini hramova nađu stabla stara i do 2000 godina, a jedno stablo dobro uspijeva i u Trstenu kod Dubrovnika.

Svi dijelovi biljke sadrže uljenice u kojima se nalazi eterično ulje, a što je biljka starija u ulju ima više kamfora. Najiskoristivija su deblja debla i korijenje 50-60 godina starih biljaka. Kamfor je nekada bio vrlo popularan. U 19. stoljeću je u Europi i Americi bilo je uobičajeno nositi vrećice s kristalima kamfora oko vrata za sprječavanje zaraznih i liječenje dišnih bolesti. Afrička plemena njime liječe groznicu i malariju.

U kombinaciji s mentolom i timolom nekada se koristio i kao lijek kod zastoja rada srca. Poznat je i kao repelent tj. sredstvo za odbijanje kukaca. Prirodni je konzervans, pa su se često spremnici za hranu izrađ ivali od kamforovog drveta. Unutarnja uporaba kamfora danas je napuštena, a izvana se ne preporučuje kod otvorenih ozljeda jer može izazvati iritaciju. Na tržištu postoje mnogi proizvodi kojima se dodaje kamfor. Zbog antiseptičkog djelovanja dodaje se u vode za usta, a koristi se i u mastima kod reumatskih tegoba, neuralgija i ozeblina. Međ u poznatije proizvode s kamforom pripada i Tigrova mast.

MANA

Mana je mirisna smola koja se nastaje sušenjem soka koji curi iz zarezane kore stabla ili grane crnog jasena ili malog jasena (Fraxinus ornus). Naziv mana potječe od hebrejske riječi „man“, što je značilo dar s neba. Manje je poznato da se od 1794. pa sve do 1913. godine jasenova mana skupljala oko Šibenika i Trogira te se svake godine izvezlo oko 140 buradi mane. Danas se u našoj zemlji crni jasen u tu svrhu ne iskorištava. Naziv roda potječe od grčke riječi phaxis, što znači ograda, jer se jasenovo drvo od davnina koristilo za izradu plotova. Danas se to tvrdo, čvrsto, otporno i elastično drvo često koristi u opremanju interijera. Pogodno je i za izradu držaka za alate, palica za bejzbol, glazbala itd. Sadi se i u gradskim parkovima.

Crni jasen raste kao grm ili drvo do 8 m visine, najčešće na kršu, no nije rijedak ni u drugim područjima. Ima neparno peraste listove sastavljene od 7 do 9 liski dugih do 10 cm, pilastog ruba, pri vrhu zašiljenih. Bijeli, mirisni cvjetovi razvijaju se početkom svibnja i čine oko 20 cm duge metličaste cvatove na kraju grana. Jasen cvate i lista istodobno, početkom svibnja. Okriljeni plodovi, karakterističnog izgleda, dozrijevaju u rujnu i otpadaju tijekom zime. Kora se zarezuje od kolovoza do rujna jer je u to doba kakvoća mane najbolja. Premda ju sadrži svaki jasen dobiva se samo iz biljaka koje se u tu svrhu uzgajaju.

U promet najčešće dolazi u obliku plosnatih, bjelkastih komada slatkog okusa. Zbog sadržaja slatkog alkohola manitola i različitih šećera jako je hranjiva, a u medicini se koristi kao sredstvo za čišćenje (purgativ), protiv kašlja kod djece, pri upali crijeva te za jetrene i žučne tegobe.

MIRA

Mira ili mirha (Commiphora myrrha syn. C. molmol) je trnoviti grm ili manje drvo porijeklom iz Arabije, Somalije i Etijopije, gdje raste u pustinjskim šikarama. Naraste do 3 m u visinu i ima bodljikave grane s rijetkim trodjelnim listovima koji su sastavljeni od tri male, ovalne liske. Ime biljke potječe od stare hebrejske i arapske riječi mur, što znači gorko. U žlijezdama kore nalazi se mliječni sok koji se i bez zarezivanja kore izlučuje iz drveta kao blijedožuta tekućina koja se brzo stvrdne u crvenkastosmeđu smolu jakog, aromatičnog mirisa i gorkog okusa.

Smola se u starom Egiptu upotrebljavala se za balzamiranje, a kroz povijest za izradu parfema i kozmetike. Najpoznatija je kao jedan od darova koji su mudraci darovali Isusu pri rođenju. U to vrijeme mira (smirna), zlato i tamjan bili su najvrjedniji pokloni. Zajedno s alojom i još nekim biljkama mira se koristila i za pomazivanje Isusovog tijela nakon raspeća. Sve do 15. stoljeća koristila se pri davanju poslijednje pomasti, a njom se liječila i guba.