Grožđani moljci su najvažniji tehnološki štetnici vinove loze u našoj zemlji (uzročnici „crvljivosti“ grožđa), koji izazivaju velike izravne i neizravne štete zbog naknadnog razvoja gljivičnih bolesti (siva plijesan, kisela trulež grožđa). Smatra se da je početkom dvadesetog stoljeća dominantna vrsta na području Hrvatske bio žuti grožđani moljac (Eupoecilia ambiguella), ali već sredinom 1950-ih godina pepeljasti grožđani moljac (Lobesia botrana) postaje značajan periodički štetnik, a na pojedinim područjima bilježimo njegovu stalnu veću brojnost. Krajem 1980-tih godina pepeljasti grožđani moljac je bio proširen u čitavoj zemlji, te je bio znatno štetniji od žutog grožđanog moljca.

Već sredinom i krajem 1990-tih godina pepeljasti moljac postaje, zbog većeg reprodukcijskog potencijala i bolje migracijske aktivnosti, u mnogim europskim vinorodnim područjima značajno brojniji od žutog moljca. Prekomjerno suzbijanje grožđanih moljaca, bez stvarne potrebe i stručnih uputa prognozne službe za zaštitu bilja, uzrokuje negativne eko-toksikološke posljedice i ekonomske gubitke, a smatra se da zbog nestručne primjene neselektivnih insekticida na vinovoj lozi raste značaj i štetnost grinja iz skupine šiškarica (Eryophidae) i crvenih pauka (Tetranychidae).

Mnoge su razvijene zemlje posljednjih tridesetak godina uvođenjem metode konfuzije ili zbunjivanja značajno smanjile potrošnju insekticida u vinogradima, npr. Švicarska, Italija, Njemačka.

Praćenje populacije

Zahvaljujući seksualnim feromonima, u svrhu određivanje stvarne potrebe i optimalnih rokova suzbijanja, sustavno se može pratiti populacija pepeljastog i žutog grožđanog moljca. Veći im je nedostatak osjetljivost na sunčanu svjetlost i štetno UV-zračenje, pa se lociraju na prosječnu visinu 1,3-1,5 m u zonu grožđa zaštićenu lišćem. Pojavu prvih leptira prezimljujuće populacije pepeljastog grožđanog moljca u Međimurskom vinogorju očekujemo početkom ili sredinom mjeseca travnja, a obično u prvim danima mjeseca svibnja bilježimo njihovu masovniju pojavu.

Prosječno šest dana nakon prve pojave pepeljastog moljca očekujemo i prvi ulov prezimljujućih leptira žutog grožđanog moljca. Početak leta druge generacije pepeljastog i žutog grožđanog moljca očekujemo u danima od kraja mjeseca lipnja do početka srpnja. Zanimljivo je da početak leta druge generacije može biti jako razvučen i različit po godinama. Tako smo tijekom izrazito suhe i vruće 2003. godine prvu pojavu druge generacije pepeljastog moljca zabilježili već sredinom lipnja (17.6.), a iduće vlažne i prohladne 2004. godine tek sredinom srpnja (13.7.). Pojavu treće generacije pepeljastog moljca očekujemo početkom zadnje dekade kolovoza.

Suzbijanje prve generacije

Daleko je najbrojnija prva ili prezimljujuća generacija, pa stoga domaća literatura preporučuje, a praksa često provodi njihovo suzbijanje kako bi se smanjila jača pojava ljetnih generacija. Gusjenice prve generacije se lako zapažaju na generativnim organima tijekom cvatnje, ali su najmanje štetne jer pridonose prorjeđivanju bobica. Uspješno se suzbijaju i kurativno, nakon njihove prve pojave. Premda se tolerantnim pragom za prvu generaciju gusjenica grožđanih moljaca smatra 15-30 na 100 grozdova, naša iskustva i istraživanja u zemljama okruženja potvrđuju da je ovaj prag prestrogo postavljen.

Vinova loza izgubljenu štetu od gusjenica prve generacije moljaca lagano nadoknađuje boljim razvojem preostalih bobica i manjim osipanjem. Tako se u uvjetima dobre oplodnje može tolerirati 1 gusjenica na 1 grozd, pa novije smjernice za integriranu zaštitu vinove loze ne dopuštaju usmjereno kemijsko suzbijanje prve generacije grožđanih moljaca.

Potpuno je drugačiji pristup suzbijanju druge generacije moljaca, jer i najmanji postotak oštećenih bobica od gusjenica predstavlja gubitak stolnog grožđa („crvljive bobice), te čini odlične preduvjete za ranu pojavu sive plijesni (Botrytis cinerea) ili tzv. “zelene plijesni grožđa”. U svim vinogorjima gdje se pojavljuju brojnije populacije grožđanih moljaca obavezno se preporučuje njihovo usmjereno tretiranje, a kritični prag škodljivosti za drugu generaciju moljaca iznosi samo 4 gusjenice na 100 pregledana grozda.

Prevetivno suzbijanje gusjenica druge generacije

Gusjenice druge generacije grožđanih moljaca se moraju suzbijati preventivno, nekoliko dana nakon masovnije pojave leptira. Prema vlastitim iskustvima i preporukama razvijenih zemalja okruženja, najčešće samo jedno suzbijanje druge generacije grožđanih moljaca ne zadovoljava.

Stoga se provode dva tretiranja u razmacima 8-15 dana, a prednost se daje ekološki prihvatljivijim skupinama insekticida koji pošteđuju prirodne neprijatelje, npr. biotehnički pripravci (regulatori razvoja kukaca) (npr. Mimic) i biološki insekticidi na osnovi spora i toksina bakterije Bacillus thuringiensis var. kurstaki (npr. Belthirul, Biobit, Lepinox Plus WP).

Samo pojedini pripravci u našoj zemlji imaju propisanu karencu za grožđe 7 dana (Affirm WG, Radiant SC), ali prema vlastitim iskustvima kvalitetno suzbijana druga generacija gusjenica moljaca jamči da neće biti zabilježenih šteta od treće generacije pepeljastog moljca.

Treća generacija moljaca je prema ulovu na ferotrapove najmanje brojna (naročito ako se kvalitetno suzbija druga generacija), ali su potencijalno neizravne štete zbog razvoja plijesni i truleži grožđa vrlo velike. Gusjenice moljaca se tada kemijski otežano suzbijaju zbog njihove skrivenosti u unutrašnjosti grozda i pridržavanja propisane karence.

Grožđani moljci se uspješno mogu suzbijati samo praćenjem populacije pomoću ferotrapova , traženjem odloženih jaja u vinogradu, kontrolom brojnosti njihovih gusjenica, određivanjem kritičnog praga štetnosti i pravovremenim provođenjem mjera zaštite svih vinogradara u regiji. Za razliku od prve generacije koja u cvatnji samo “prorijedi” suvišne bobice (slika 20), naknadno vrlo štetna druga generacija uzrokuje “crvljivost” (slika 21) i posljedično jaču trulež i plijesan grožđa. Snimio M.Šubić.

Pročitajte još:

Zaštita vinove loze od važnijih bolesti i štetnika

Pepelnica ili oidij grožđa (Erysiphe necator)

Jesensko tretiranje vinograda

Plamenjača ili peronospora (Plasmopara)

Plijesan i trulež grožđa (Botrytis)

Ekološka zaštita vinove loze

Prethodni članakEkološka zaštita vinove loze
Sljedeći članakPlijesan i trulež grožđa (Botrytis)
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.