Od ekonomski važnijih uzročnika bolesti grožđa (Plasmopara, Botrytis, Erysophe, Guignardia, Acetobacter) još tijekom 1980-ih je poznato da siva plijesan (Botrytis cinera) brzo razvija rezistentnost ili otpornost na prečesto korištene skupine kemijskih fungicida, a poljski mikropokusi u Međimurju upućuju na opravdanu sumnju da se razvija otpornost i pepelnice grožđa (Erysiphe necator) na neke skupine fungicida.

Iz zapisa republičke izvještajno-prognozne službe znamo da je krajem 1970-ih godina pepelnica grožđa (Erysiphe necator) bila tek sporadična bolest, koja se u najsjevernijim hrvatskim kontinentalnim vinorodnim položajima usmjereno suzbijala tek tri puta godišnje. Od početka novog milenija u istim vinogradima pepelnica predstavlja veću napast za grožđe nego nekada dominantna plamenjača ili peronospora (Plasmopara viticola). Tako je bilo i tijekom 2023. sezone. Zašto? Uz globalne klimatske promjene, tome je najviše pogodovao novi način prezimljenja pepelnice.

Ranije se ova bolest održavala tijekom mirovanja vegetacije u pupovima, a od početka novog milenija zimska plodišta (kleistoteciji) su glavni način prezimljenja pepelnice. Zadnjih su dvadesetak godina istraživanja biologije, prognoze, određivanja optimalnih rokova i načina suzbijanja pepelnice grožđa u mnogim vinorodnim područjima svijeta izmijenila dotadašnji tradicionalan pristup kontroli ove opasne gljivične bolesti. Oslobađanje askospora iz prezimljujućih kleistotecija započinje već nakon pojave prvih listića krajem travnja i traje 35-40 dana, odnosno najintenzivnije je tijekom mjeseca svibnja. Smatra se da nenadana i masovna pojava pepelnice na tek zametnutim bobicama nakon cvatnje potječe primarno od zaraza zimskim askosporama (tzv. “nova pepelnica vinove loze”). Iz navedenog pepelnica grožđa prestaje biti samo bolest primorskog područja, već se brzo širi u sjevernija područja i veće nadmorske visine.

Zbog toga se sve veća pažnja posvećuje usmjerenom suzbijanju pepelnice do početka cvatnje vinograda. Osim jačeg prezimljujućeg potencijala, širenje pepelnice iz zimskih plodišta započinje značajno ranije nego iz inficiranih pupova (već nakon pojave prvih listića vinove loze), pa nove smjernice usmjerenog suzbijanja pepelnice preporučuju ovu bolest do početka cvatnje suzbijati barem 4 do 5 puta. Nakon cvatnje je potrebno provesti još 3-4 tretiranja. Meteorološki uvjeti kod kojih možemo očekivati pojavu pepelnice su temperature 20° do 28°C, vlažnost zraka 60-90 %, relativno manje sunca (oblačni, topli i sparni dani), te lagani vjetar (zadnjih godina ovakve uvjete često bilježimo u svim vinogorjima).

Tablica 1. Novije preporuke tzv. “anti-rezistentnog” načina suzbijanja pepelnice grožđa (dvadeset-godišnja iskustva iz mikro-pokusa 2001.-2023., Međimursko vinogorje)

Skupina pripravka (*)PripravciNapomena
Anorganski sumpor (5x) SC i WG sumporni fungicidi (npr. Brimflo, Chromosul, Cosavet, Thiovit …)Prednost u prvim i zadnjim aplikacijama
Organski meptil-dinokap (2x)Karathane Gold EC (najviše 2x tijekom sezone)Ne miješati sa sumporom
IBE (triazoli) (2-3x)Difcor, Domark, Folicur, Mystic, Topas, Revyona i drugiDodati sumpor ili meptil-dinokap
SDHI(2x)Sercadis SC
Strobilurini (1-2x)Cabrio Top, Stroby, Quadris, Universalis, Zato WG…Dodati sumpor ili meptil-dinokap
Kombinirani pripravci (2-3x)Dynali, Luna Experience, Nativo WG, Talendo ExtraPrimjena u kritično vrijeme prije i nakon cvatnje
Nerazjašnjeni način djelovanja (1-2x)Cyflamid EW, Kusabi SC, Talendo, Vivando SCDodati sumpor ili meptil-dinokap
**Kombinirani pripravci (1-2x)Collis SCDodati sumpor
Mikro-biološki pripravci (***) (6-7)Ekstrasol, BioLife, Mikroorganizmi, Taegro, Serenade ASO, Sonata i dr.Skraćeni razmaci aplikacije 5-7 dana
(*) u zagradi je uz kemijsku skupinu naveden najveći broj primjena pripravaka (**) kombinirani pripravci koji zadnjih sezona “propuštaju” pepelnicu grožđa! (***) mikro-biološki pripravci koji se mogu koristiti u skraćenim razmacima aplikacije svakih 5-7 dana u aplikacijama nakon cvatnje (prikladno za ekološko vinogradarstvo ili proizvodnju grožđa sa značajno manjim ostacima pesticida u odnosu na važeće zakonski dopuštene razine)

Razvoj otpornosti i rezistentnosti

Osim načina prezimljenja, nova se pepelnica odlikuje i relativno brzim razvojem otpornosti ili rezistentnosti na neke skupine fungicida. Tako smo već početkom novog milenija u Međimurskom vinogorju u poljskim mikropokusima primijetili smanjenu djelotvornost nekih pripravaka iz skupine inhibitora biosinteze ergosterola (IBE) (npr. nekad dopušteni za primjenu Bayleton Specijal WP, Tilt 250 EC, Rubigan EC, a kasnije isto primjećujemo na tetrakonazolu i tebukonazolu – u pripravcima Domark, Folicur EW i drugim), a nakon 2010. godine na isti način provedenim pokusima primjećujemo slabiju učinkovitost na pepelnicu grožđa fungicida iz skupine strobilurina (djelatne tvari azoksistrobin, krezoksim-metil, trifloksistrobin i piraklostrobin) (npr. u pripravcima Cabrio Top DF, Quadris SC, Universalis SC, Stroby DF, Eclair WG) i kinolina (nekada dopušteni za primjenu Crystal KS).

U 2023. sezoni po prvi puta kombinacija strobilurina s inhibitorima sukcinat dehidrogenaze (pripravak Collis SC) značajno je propustila razvoj pepelnice grožđa. Među djelatnim tvarima nerazjašnjenog mehanizma djelovanja rizično je pojedinačno koristiti ciflufenamid (Cyflamid) i prokinazid (Talendo). Stoga je tijekom sezone potrebno redovito mijenjati različite skupine fungicida prilikom suzbijanja, odnosno provoditi tzv. anti-rezistentni način zaštite vinograda protiv pepelnice (vidi Tablicu 1.). Na samom početku vegetacije vinograda preporučujemo povišene količine sumpora(Chromosul, Cosavet, Kossan, Kumulus, Sumpor SC, Thiovit Jet i dr.) (5 kg/ha), što uz smanjeni volumen škropiva (200 lit./ha) daje i pozitivan učinak na lozine grinje šiškarice (npr. primjena sumpora SC i/ili WG formulacije u količini 5 kg ili lit./ha u stadiju “vunastog pupa”) (ili koncentracija 2,5 %).

Početkom ili u prvoj polovici svibnja za tzv. “proljetno čišćenje” preporučujemo meptil-dinokap (Karathane Gold), a preventivno se sredinom svibnja mogu koristiti strobilurini (npr. Stroby, Universalis, Cabrio Top, samo 1-2x godišnje, najčešće u kombinaciji s manjom količinom sumpora i/ili meptil-dinokapa). Umjesto strobilurina možemo primijeniti ciflufenamid (Cyflamid EW) ili prokinazid (Talendo EC) ili metrafenon (Vivando SC)(u mješavini sa sumporom ili meptil-dinokapom). Od 2017. godine imamo vrlo djelotvornu novu djelatnu tvar: piriofenon u pripravku Kusabi SC. U ostalim mjerama zaštite prednost dajemo kombiniranim fungicidima (difenkonazol & ciflufenamid, spiroksamin & tebukonazol & triadimenol, tebukonazol & fluopiram, tebukonazol & trifloksistrobin, prokinazid & tetrakonazol) (npr. Dynali, Luna Experience, Nativo WG, Talendo Extra).

Vrlo je učinkovita pri suzbijanju pepelnice grožđa i novija djelatna tvar fluksapiroksad (Sercadis SC) (SDHI skupina). U zadnjim mjerama zaštite ponovno koristimo sumpor (uz propisanu karencu 35 dana za vinske sorte grožđa). Od specifičnih botriticida u vinogradima gdje se češće javlja pepelnica prednost dajemo boskalidu (Cantus DF), jer pored sive plijesni u kombinaciji sa sumporom vrlo djelotvorno suzbija pepelnicu grožđa. Ne miješati sumporne fungicide s meptil-dinokap-om (Karathane Gold), te ove dvije skupine površinskih anorganskih i organskih spojeva ne koristiti u propisanim količinama pri temperaturama zraka većim od 28°C.

Pritom je važno poštivati rokove tretiranja (prosječni razmaci 8-14 dana), mijenjati skupine fungicida prilagođenu razvoju vinove loze tijekom sezone i kvalitetno aplicirati škropivo na sve zelene organe vinove loze. Važno je redovito suzbijati skrivene (primarne) zaraze uzročnikom pepelnice koje nastaju oslobađanjem oku nevidljivih zimskih spora tijekom svibanjskih oborina.

U novije se vrijeme širi i biološka zaštita vinograda od uzročnika bolesti (pepelnice), te se na hrvatskom tržištu javljaju mikrobiološki pripravci prikladni za ekološki uzgoj grožđa.

Zbog naknadnog širenja kisele truleži grožđa, prag tolerantnosti za pepelnicu u vinogradima postaje zadnjeg desetljeća nula (“vinogradari ne smiju imati niti najmanju zarazu grožđa pepelnicom”). Meteorološki uvjeti tijekom ljeta 2023. poprimili su u mnogim hrvatskim vinorodnim područjima obilježja subtropske klime, a naknadno suzbijanje uzročnika bolesti vinove loze zbog propusta u aplikacijama do početka cvatnje gotovo je nemoguće ispraviti.

Deset godina nakon njihove uspješne primjene (1999.-2009.) skupina fungicida stobilurini su “iznenada” izgubili djelotvornost na pepelnicu grožđa: izgled grožđa tretiranog 6x u razdoblju 13.5.-14.7. piraklostrobinom & boskalidom tijekom 2023. godine (slika 1). Izgled grožđa sa dijela mikro-pokusa tretiranog fluopiramom & tebukonazolom (slika 2) i netretirano grožđe članovima pokusa protiv pepelnice (slika 3) (snimke na dan 08.8. 2023.). Prema iskustvima iz ranijih sezona već i najmanja zaraza bobica pepelnicom uzrokuje konačno rujansko propadanje prije berbe zbog naknadnog razvoja kisele truleži (slika 4). Snimio M. Šubić.

Prethodni članakJavni poziv za potpore za kompenzaciju rasta troškova proizvodnje u ratarstvu do 20. prosinca
Sljedeći članakZaštićeni hrvatski pršuti
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.