Rezidba vinove loze u zrelo obavlja se u razdoblju njenog mirovanja. To se odnosi na period od otpadanja lišća u jesen, pa sve do kretanja pupova u proljeće. Svaki termin u ovom relativno dugom periodu različito se odražava na vegetativni, ali i generativni potencijal trsa.

Ranije orezana loza, odmah nakon otpadanja lišća, uvjetovat će i ranije kretanje pupova u proljeće. Na taj način dolazi do ranijeg dozrijevanja grožđa i rozgve. Tako cijeli trs nakuplja i akumulira više hranjivih tvari, što povećava bujnost u narednoj vegetaciji. Zbog toga se ranija rezidba primjenjuje kod mladih, nerodnih vinograda i kod vinograda kojima iz bilo kojeg razloga treba povećati bujnost. Također i kod vinograda sa sortama kasnije dobi dozrijevanja.

S druge strane, kasniji rez, neposredno prije kretanja pupova u proljeće, odgađa kretanje pupova, a posljedično i cvatnju. Ako cvatnja nastupi kasnije, odvija se na višim temperaturama zraka i tla te jačem intenzitetu sunčeve svjetlosti. To dovodi do bolje oplodnje, posljedično i većeg prinosa. Zbog toga vrijedi pravilo: „Rana rezidba za listove, kasna za grozdove“.

Vinogradarske škare

Vinogradarske škare imaju jednu oštricu u obliku polumjeseca koja prilikom reza prolazi kraj tupe oštrice u obliku polumjeseca. Takve škare su pogodne za rezanje zelenih ili mekanih odrvenjelih izboja kao što je rozga vinove loze.

rezidba loze

Kasna rezidba za kontinentalni dio

Kasna rezidba neophodna je i u područjima koja su podložna smrzavanju i kasnim proljetnim mrazevima. Odgađanjem tjeranja pupova izbjegavaju se štete od kasnih proljetnih mrazeva. Isto tako, u ovakvim uvjetima uputno je i lucnjeve nakon rezidbe ostaviti u vertikalnom položaju i vezati ih uz žice armature tek kad prođu opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. U vertikalnom položaju potjerat će i potencijalno smrznuti samo vršni pupovi, dok će ostali ostati zaštićeni.

U područjima s vrlo niskim zimskim temperaturama također treba izbjegavati zimsku rezidbu jer se riskira smrzavanje ostavljenih reznika i lucnjeva.

Općenito se može reći da se u vinogradarskim područjima u toplijem klimatu (kao što su naša Istra i Dalmacija) rezidba može obavljati tijekom cijelog perioda mirovanja loze. U kontinentalnoj Hrvatskoj najpovoljniji period za rezidbu je od kraja veljače i tijekom ožujka, pred početak kretanja vegetacije.

Do kretanja pupova obaviti i druge radove na lozi

Na velikim vinogradarskim površinama kontinentalnih vinograda zbog navedenih rokova mogu nastati problemi organizacijske prirode. Naime, samu rezidbu prate i drugi radovi koji trebaju biti završeni do početka kretanja pupova. To su skidanje stare kore sa stabla, izvlačenje rozgve sa žice i njeno zbrinjavanje, popravljanje armature, vezanje rodnih elemenata trsa uz žice armature, proljetna obrada tla i gnojidba, zimsko prskanje vinograda itd.

Vrlo je važno da se svi ovi radovi obave prije početka kretanja pupova. U vrijeme pupanja pupovi su vrlo osjetljivi i lako otpadaju i pri najmanjim udarima u nadzemni dio trsa. Zbog toga se u takvim uvjetima rezidba ponekad odvija u dvije faze. U prvoj fazi, predrezu, odbacuju se stari lucnjevi (u slučaju mješovitog reza) ili se rozgva ručno ili strojno prikraćuje na duljinu od otprilike 30 cm (kod kratkog reza). Druga faza, koja zbog obavljenog predreza traje znatno kraće i iziskuje manje radne snage, provodi se u uobičajenim rokovima (veljača i ožujak).

rezidba loze
Neorezani vinograd u periodu zimskog mirovanja
rezidba loze
Pravilno orezani trs
Prethodni članakI u krizi se može!
Sljedeći članak10 pitanja i odgovora koje trebate znati o mikotoksinima
dr.sc. Mirela Osrečak
Viši stručni suradnik na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: utjecaj ampelotehnike i ekoloških uvjeta na fiziologiju vinove loze, biološki potencijal polifenolnih spojeva u vinu. Mirela Osrečak rođena je 26.10.1980. godine u Zagrebu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 2005. godine, a na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo zaposlena je od siječnja 2007. godine kao viši stručni suradnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Doktorsku disertaciju obranila je 2014. godine. Znanstveni interes usredotočen je na fiziologiju vinove loze, ampelotehniku, ekologiju vinove loze, stolno grožđe, zdravstvene aspekti grožđa i vina, posebno na biološki potencijal polifenolnih spojeva u vinu. Aktivno sudjeluje u izvedbi nastave na dva modula dodiplomskog studija, te dva modula diplomskog studija. Kao autor/koautor objavila je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka, kao i sudjelovala na većem broju domaćih znanstvenih skupova i međunarodnim kongresima. Član je Hrvatskog enološkog društva, te Povjerenstva za senzorno ocjenjivanje vina.