Epidemijsko širenje zlatne žutice u vinogradu uzrokuje, za sada jedini poznati prirodni vektor, američki cvrčak (Scaphoideus titanus) koji je prenosi svojim hranjenjem sa zaraženog trsa na zdravi.

Pojava zlatne žutice, karantenske fitoplazme Flavescence dorée (FD) zasada je ograničena samo na pojedina vinogorja. Do sada je nađena u vinogradima u Vivodini, Križevcima, Vrbovcu, Svetoj Nedjelji i Jagnjić Dolu, Dugom Selu, Kloštar Ivaniću, Novom Marofu, Železnoj Gori, Iloku i prošle godine u Istri (Kaštelir i Lovrečica). Postotak zaraženih trsova koji pokazuju svojstvene simptome zlatne žutice u pojedinim vinogradima u zaraženom području je veći od 70%.

Iskorjenjivanje ove opasne bolesti zahtijeva energične i drastične fitosanitarne mjere koje se sastoje u krčenju i uništenju zaraženih trsova, pa čak i čitavih vinograda te u obveznom suzbijanju vektora – američkog cvrčka.

Što su to fitoplazme?

Fitoplazme su mikroorganizmi iz razreda Mollicutes. Za njih je važno da mogu preživjeti samo u kukcu – vektoru i floemu biljaka domaćina gdje ometaju tok hranjivih tvari i hormonsku ravnotežu biljke.

Prenose se zaraženim sadnim materijalom i kukcima – vektorima, ne prenose se alatom za rezidbu niti sjemenom.

""Vinova loza je domaćin nekoliko različitih fitoplazmi. Bolesti vinove loze uzrokovane fitoplazmama nazvane su zajedničkim imenom žutice vinove loze (Grapevine yellows, GY). U europskim vinogradima najčešće se susreću zlatna žutica – fitoplazma Flavescence dorée (FD), Bois noir ili stolbur (BN). Rjeđe se u vinogradima nalazi fitoplazma Aster yellows (AY). U Hrvatskoj je fitoplazma Bois noir (BN) proširena u svim vinogradarskim područjima Hrvatske, dok je pojava karantenske fitoplazme Flavescence dorée (FD) – zlatne žutice zasada samo ograničena na pojedina vinogorja, a fitoplazma Aster yellows (AY) zabilježena je sporadično. Fitoplazme vinove loze pripadaju različitim ribosomskim skupinama, ali su simptomi i štete koji se pojavljuju slični, te ih se ne može vizualno međusobno razlikovati. Samo se laboratorijskim testiranjem oboljelih trsova molekularnim metodama (PCR, RFLP), može odrediti kojom je fitoplazmom oboljeli trs zaražen. Ove fitoplazme međusobno se razlikuju i po načinu prijenosa različitim vektorima, a osim vinove loze imaju i različite domaćine. Zlatna žutica – Flavescence dorée fitoplazma prvi put se pojavila u jugozapadnoj Francuskoj 1955. godine. Danas je proširena u gotovo svim vinogradarskim zemljama Europe.

Prvi znakovi bolesti krajem lipnja

Simptomi žutica vinove loze na oboljelom se trsu pojavljuju najčešće krajem lipnja, a prema jeseni sve su više izraženi. Pojavljuju se često na čitavom trsu, ali mogu zahvatiti samo dijelove trsa kao što su pojedinačne mladice na lucnju ili rezniku. Fitoplazmama zaraženi trsovi pokazuju čitav niz svojstvenih simptoma:
• rubovi lišća uvijaju se prema naličju tako da list poprima kopljasti izgled, lisna plojka požuti kod bijelih, a pocrveni kod crvenih sorata vinove loze, dok dijelovi lista nekrotiziraju. Lišće je uslijed nagomilavanja šećera krto, pa se kod stiskanja rukom drobi, za razliku od zdravog lista koji se gužva.
• Patološke promjene vidljive su i na mladicama. Skraćeni su internodiji, pa je lišće gušće raspoređeno. Odrvenjavanje mladica je poremećeno, odnosno mladice potkraj ljeta ili početkom jeseni ne odrvenjavaju, već ostaju zelene, pa se tijekom zime smrzavaju i propadnu.
Cvatnja i oplodnja najčešće su poremećene. Bobe, ili često cijeli grozdovi, smežuraju se i suše, za razliku od zdravih grozdova, što se odražava na bitno smanjenom urodu i kakvoći grožđa. Oboljeli trsovi obično odumiru nakon 2 do 3 godine.

Sorte rajnski rizling, graševina, silvanac i malvazija pokazale su osobito veliku osjetljivost na zarazu zlatnom žuticom s obzirom na brojnost zaraženih trsova i intenzitet pojave simptoma.

Američki cvrčak – vektor zlatne žutice vinove loze

Epidemijsko širenje FD-fitoplazme u vinogradu uzrokuje, za sada jedini poznati prirodni vektor, američki cvrčak (Scaphoideus titanus) koji je prenosi svojim hranjenjem sa zaraženog trsa na zdravi trs. Američki cvrčak (Scaphoideus titanus Ball) kao vektor Flavescence dorée (FD) fitoplazme utvrđen je u Francuskoj 1963. godine. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike. U Europi je otkriven 1958. godine u Francuskoj. Smatra se da je u Europu unijet uvozom loznih cijepova na kojima su pod korom bila odložena jaja. Kasnije se proširio i u druge europske zemlje. U Hrvatskoj, američki cvrčak Scaphoideus titanus Ball otkriven je po prvi put u vinogradima u Iloku, Novigradu i Štrigovi 2003. godine. Danas je proširen i prisutan u gotovo svim vinogradarskim područjima Hrvatske. Nažalost prisutan je i u vinogorjima zaraženim zlatnom žuticom. Poznavanje biologije američkog cvrčka je presudno za utvrđivanje epidemiologije i mjera suzbijanja. Američki cvrčak (Scaphoideus titanus) ima jednu generaciju godišnje. Jaja prezimljavaju uložena u koru dvogodišnje rozgve u malim skupinama (2-4 jaja) ili u nizu od 10 do 12 jaja. Prve ličinke počinju izlaziti iz jaja sredinom svibnja, te najprije naseljavaju niže mladice na trsu. Ličinke se zadržavaju isključivo na donjoj strani lišća, ali ponekad i na lisnim peteljkama. Hrane se praktički neprekidno, uzimajući hranjive sastojke iz floema. Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija od kojih svaki traje 10 dana. Razvoj ličinki traje do početka srpnja, ukupno 50 dana. Odrasli oblik američkog cvrčka ima vitko tijelo blijedožute boje, leđno mjestimice smeđe šareno, dugo 4,8-6,0 mm (slika 6.) Odrasli oblici se javljaju u vremenskom rasponu od početka srpnja te se zadržavaju na lozi do kraja rujna, a vrhunac pojave zabilježen je u prvoj polovici kolovoza. Odrasli cvrčci najaktivniji su u noćnim satima, između 19 h navečer i 8 h ujutro. Nakon oplodnje oplođene ženke odlažu jaja pod koru dvogodišnje rozgve.

Sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice

Fitoplazma Flavescence dorée je karantenski štetni organizam (ŠO), kako za EU tako i za Hrvatsku. Zbog toga svaki karantenski ŠO zahtijeva obvezne i preventivne fitosanitarne mjere koje se moraju provoditi s ciljem sprječavanja unošenja i daljnjeg širenja karantenskog štetnog organizma. Sve fitosanitarne mjere su propisane „Naredbom o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanje zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence dorée MLO“ (NN 7/2013.). Zaražena područja su također zakonski definirana „Odlukom o određivanju demarkiranih područja u kojima se provode mjere sprečavanja širenja i suzbijanja štetnog organizma Grapevine flavescence dorée MLO (NN 1/15.)“. Kad se provođenjem posebnog nadzora, redovitih zdravstvenih pregleda ili po dojavi posjednika vinove loze odredi prisutnost fitoplazme zlatne žutice na vinovoj lozi, određuje se granice demarkiranog područja, koje obuhvaća:
• žarište zaraze u polumjeru od najmanje 1 km oko mjesta na kojem je određena prisutnost zlatne žutice
• sigurnosno područje oko žarišta zaraze u polumjeru od najmanje 5 km od ruba žarišta.
U slučaju da se u razdoblju od tri godine nakon posljednjeg nalaza štetnog organizma ne odredi ponovno njegova prisutnost, ukidaju se demarkirana područja. Radi sprječavanja širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, Flavescence dorée fitoplazme, propisane su određene fitosanitarne mjere koje se moraju obvezno provoditi. Krčenje i uništenje zaraženih trsova, krčenje čitavih vinograda ako ima više od 20% trsova sa simptomima zaraze te obvezno suzbijanje vektora-američkog cvrčka su najvažnije mjere koje vlasnici vinograda moraju provesti ako se njihov vinograd nalazi u žarištu zaraze u kojem je nađena zlatna žutica. Osim ovih mjera moraju se provoditi i druge mjere iz navedenog Pravilnika. U sigurnosnom području koje se proteže uokrug 5 km od ruba žarišta provode se preventivne mjere kao što je praćenje pojave karakterističnih simptoma zaraze zlatnom žuticom na vinovoj lozi, uzimanju uzoraka sa sumnjivih trsova za laboratorijsko testiranje na prisutnost štetnog organizma, redovito praćenje prisutnosti američkog cvrčka i suzbijanje američkoga cvrčka u vinogradima i rasadnicima vinove loze s ciljem sprječavanja daljnjeg širenja ove opasne bolesti. Posjednici vinograda ili rasadnika vinove loze obvezni su za vrijeme vegetacije provoditi redovite vizualne preglede bilja, a ako uoče simptome zlatne žutice, o tome trebaju odmah izvijestiti nadležnog fitosanitarnog inspektora.

Program suzbijanja vektora – američkog cvrčka

U vinogradima se provodi na ličinkama i odraslim oblicima u najmanje dva tretiranja:
• prvo tretiranje provodi se nakon cvatnje u prvoj polovici lipnja do trećeg razvojnog stadija ličinke koje su zaražene i zarazne te mogu prenijeti svojim hranjenjem zarazu na zdrave trsove.
• drugo tretiranje provodi se početkom srpnja, tj. dva do tri tjedna nakon prvog tretiranja (poklapa se s suzbijanjem druge generacije grožđanih moljaca),
• po potrebi provodi se i treće tretiranje krajem srpnja ili početkom kolovoza, ako se tijekom srpnja ulovi tjedno četiri i više odraslih oblika američkog cvrčka po jednoj žutoj ljepljivoj ploči. Kod ovog tretiranja treba paziti na karencu i vremenu berbe sorte koju se tretira.
Program suzbijanja američkog cvrčka u rasadnicima vinove loze obuhvaća sva tri tretiranja. Za suzbijanje ličinki i odraslih oblika američkog cvrčka u Hrvatskoj dozvolu za tu namjenu imaju insekticidi Actara 25 WG, Dali, Sumialfa 5 FL, Decis 2,5 EC, Nurelle D i Chromorel D. Iskorjenjivanje zlatne žutice zahtijeva energične i drastične fitosanitarne mjere, koje se sastoje u krčenju i uništenju zaraženih trsova, pa čak i čitavih vinograda, te u obveznom suzbijanju vektora – američkog cvrčka.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKako promijeniti stare međe?
Sljedeći članakKako dobiti kuću koju smo koristili više od 20 godina?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.