Breskva – uzgoj, sorte i zaštita

Breskva ima ukusan, osvježavajuć i aromatičan plod koji je vrlo tražen u sezoni (srpanj do rujan). Po proizvodnji voća u Hrvatskoj, breskva se nalazi oko 3. mjesta (ovisno o godini). Na trećem mjestu izmjenjuju se breskva (s nektarinom), maslina i mandarina.

Uzgoj breskve

Breskva je listopadno drvo koje pripada grupi koštičavog voća. Voćarski gledano, plod breskve je koštunica. Plod se sastoji od mesnatog dijela unutar kojeg se nalazi odrvenjela koštica sa sjemenkama. Od ploda konzumira se mesnati dio (usplođe), a košticu i sjemenku se ne konzumira. Sjemenke breskve nisu jestive, što zbog svog okusa (gorčine) što zbog štetnosti za zdravlje. Naime, sjemenke breskve sadrže spoj amigdalin koji se tijekom probave pretvara u cijanid koji je otrovan i može naštetiti zdravlju. Ako se slučajno dogodi da pojedemo pokoju sjemenku breskve, vjerojatno nam neće biti ništa ili ćemo imati probavne smetnje. Međutim konzumacija većih količina sjemenki breskve može nam ozbiljno ugroziti zdravlje. To je jedan od načina na koji se voćka prirodno štiti od izumiranja i osigurava preživljavanje i širenje vrste.

Nektarina

Breskvu i nektarinu se vrlo često opisuje i navodi zajedno i u svakodnevnom razgovoru i u stručnoj literaturi. To je zato što breskva i nektarina pripadaju istoj vrsti što potvrđuju botanička klasifikacija ovih voćaka (breskva – Prunus persica L.,  nektarina – Prunus persica var. nectarine Ait.). Iako mnogi laici, zbog njene glatke kore, smatraju da je nektarina križanac šljive i breskve, to nije tako. Naime, nektarina je spontani (prirodni) mutant breskve. Kada je uočena ta mutacija (nedostatak dlačica) i započela su umnažanja i daljnja selekcija.

Kako se uvidjelo da je ta mutacija stabilna, onda se i u botaničkoj klasifikaciji ona utvrdila kao varijetet breskve. Naime breskvu i nektarinu zaista razlikuje samo postojanje i nepostojanje dlačica na kori ploda. Stoga, kada opisujemo stablo, podloge i agro- i pomotehničke mjere kao i zaštitu za breskvu, one se odnose i na nektarinu. Još jedna bitna razlika između breskve i nektarine prilikom odluke o uzgoju jest da je breskva otpornija na bolesti i štetnike upravo zbog dlačica. Naime dlačice na kori ometaju kretanje i rast gljiva ali i raznih insekata te je napad i šteta od štetnih organizama na breskvi manji.

Uvjeti za uzgoj

Za uspješan uzgoj breskve potrebno je odabrati osunčane položaje. Naime, iako može uspijevati i u polusjeni za kvalitetne plodove bitna je njihova dobra osunčanost. Odabrani položaj mora osiguravati breskvi minimalno 6 do 8 sati sunca dnevno tijekom vegetacije ali i zaštitu od jakih vjetrova. Južne i jugozapadne ekspozicije čine se idealnima, međutim na položajima s čestim proljetnim mrazevima, možda je bolja sjeverna ekspozicijia jer će na sjevernoj ekspoziciji breskva kasnije krenuti s vegetacijom.

Za izbjegavanje šteta ili smanjenje šteta od proljetnih mrazeva breskve bi trebalo saditi na gornjim dijelovima nagnutih terena, međutim treba osigurati i odlazak hladnog zraka iz nasada pa je nužno da u nižim dijelovima terena nema prepreka koje će zadržavati i nakupljati hladni zrak (kotline, šuma i sl.) jer će nakupljanjem hladnog zraka u nižim dijelovima, on nužno doseći i više dijelove položaja te oštetiti i stabla na višim položajima. Idealno tlo za uzgoj breskve je duboko rastresito i procijedito tlo, bogato organskom tvari i blago kisele reakcije (pH 6 do 6,5). Sadržaj fiziološki aktivnog vapna u tlu ne smije prelaziti 5%. Također, za uspješan uzgoj potrebno je osigurati i dovoljne količine vode. Ako je moguće, dobro je osigurati navodnjavanje ili redovito zalijevanje stabala, osobito tijekom vrućih ljeta. Dostupnost vode u fazi rasta i dozrijevanja je nužno za dobivanje krupnih i sočnih plodova.

Dobro podnosi niske temperature

Breskva dobro podnosi niske temperature tijekom mirovanja te može podnijeti i do -25 °C. Dok su joj tijekom vegetacije za rast i razvoj stabla i ploda breskva idealne temperature zraka oko 25 do 30 °C. Na temperaturama višim od 30 °C breskva ulazi u stanje stresa te može doći do pojave ožegotina na listovima, smanjenja transporta vode i hraniva kroz biljku, a na temperaturama iznad 35 °C i do ubrzanog dozrijevanja plodova. Plodovi koji ubrzano dozrijevaju su lošije kvalitete, slabo razvijene arome i kratkog vijeka trajanja.

Iako dobro podnosi niske temperature tijekom mirovanja, breskva je poznata po ranom kretanju vegetacije u proljeće. Za prekid mirovanja potrebno joj je 400 do 800 sati inaktivnih temperatura (ispod 5 °C), ovisno o sorti. Zadnjih godina uz Hrvatskoj imamo relativno blage zime, ali dovoljne da breskva vrlo rano prikupi potrebni broj inaktivnih temperatura za prekid mirovanja. Stoga temperature iznad 7 °C potiču kretanje vegetacije, a one nam se javljaju već i u siječnju i veljači.

Rano kretanje vegetacije kod breskve dovodi do mogućnosti stradavanja cvjetova uslijed nailaska hladnih fronti ili proljetnih mrazeva (temperature od -3 do 0 °C). Posebice stoga što cvijet breskva ima nadraslu plodnicu koja je izloženija utjecaju vanjskih temperatura pa često dolazi do oštećivanja plodnice od niskih temperatura. Za izbjegavanje ovih problema potrebno je poduzeti preventivne mjere u vidu odgađanja kretanja vegetacije, primjene aminokiselina i regulatora rasta prije nastupa niskih temperatura kao i odmah nakon mraza te zaštita voćaka od niskih temperatura.

Razmak sadnje ovisi o podlozi i uzgojnom obliku, a on može iznositi od 3×4 m do 1,5×3 m. Što znači da za breskvu možemo računati gustoću sklopa otprilike od 700 (800) do 2200 stabala po hektaru. Nekada su se breskve sadile i na razmaku 5×5 m s gustoćom sklopa d 400 stabala po hektaru, ali danas se više ne prakticira tako veliki razmak sadnje.

Uzgojni oblici

Nekada najčešći uzgojni oblik za breskvu je bila vaza, kod kojeg izostaje provodnica te ima veliku širinu krošnje u gornjem dijelu (oblik zdjele ili vaze). Jednostavan je za formiranje i održavanje. Takvim načinom uzgoja osigurava se dobra osunčanost stabla i plodova koja je jako bitna kod breskve. Međutim, to je prostorni uzgojni oblik koji zauzima dosta prostora te je i razmak sadnje bio veći (5×5 m). Također, još jedan nedostatak uzgojnog oblika vaze je u njegovoj slabijoj mehaničkoj otpornosti, tj. čvrstoći grana koje zbog velikog kuta grananja te velike težine grane može dovesti do pucanja grane na spojnom mjestu sa deblom i do raskola stabla. Čime dolazi do gubitka značajnog dijela krošnje (rodne površine) i velikog oštećenja na stablu i mogućnosti zaraze bolestima i štetnicima.

Danas se češće koristi uzgojni oblik vretena (vretenasti grm) ili vitko vreteno. Vretenasti grm se odlikuje provodnicom i 3-4 jake skeletne grane u donjem dijelu krošnje. One su duže i deblje u odnosu na grane na gornjem dijelu krošnje. Ovaj uzgojni oblik zauzima nešto manje prostora (3×4 m) te je moguća sadnja većeg broja stabala po hektaru.

Vitko vreteno je vrlo slično vretenu, ali donje skeletne grane su nešto tanje i kraće čime zahtjeva manji razmak sadnje (1,5×3 m) i veću gustoću sklopa i iskoristivost površine. Ali, kod ovog uzgojnog oblika i veće gustoće sadnje (2200 stabala/ha) je često potrebna i armatura (naslon) koji će dodatno učvrstiti voćku da se ne izvali, posebice ako je visina voćke 4-5 m.

Rezidba

Rezidba breskve je relativno jednostavna. Breskva rađa uglavnom na dugim izbojcima (mješovita rodna šiba i dugi jednogodišnji izbojak). Mješovita rodna šiba jednogodišnji je izbojak i lako ju je prepoznati prema svojstvenom rasporedu pupova. Ona na pojedinim čvorovima (nodijima) ima 3 paralelna pupa od kojih je središnji lisni, a dva postrana su cvjetna pupa. Ponekad se nađu samo 2 pupa na nodiju, ali to je samo u slučaju da je jedan od cvjetnih pupova oštećen (abortirao, smrznuo i dr.).

Dugi jednogodišnji izbojak je nastao prošle vegetacijske sezone i postrance ima smještene cvjetne pupove, dok se na vrhu nalazi lisni pup. S obzirom da se cvjetni pupovi kod oba ova rodna izbojka nalaze duž cijelog izbojka, po potrebi ih moguće i prikraćivati (poštujući pravila rasta izbojaka). Općenito, kod breskve je u rezidbi potrebno izbaciti između 60 i 70 % izbojaka. Iako se ovo čini mnogo, ono je potrebno zbog osiguravanja dobre osunčanosti stabla i plodova, prozračnosti krošnje te osiguravanja redovite rodnosti.

Iako se breskva može rezati u zimskom mirovanju (zimska rezidba), više se preporuča ljetna rezidba i rezidba nakon berbe. Ljetnom rezidbom postiže se bolja osunčanost plodova, a rezidbom nakon berbe bolje i brže zacjeljivanje rana i manji smolotok na mjestu reza.

Prorjeđivanje plodova

Ako nema oštećenja cvjetova od mraza ili neke druge nepogode, breskva generalno nema problema sa zametanjem plodova. Štoviše, zametanje plodova je preveliko te je potrebno provesti prorjeđivanje plodova. Kada su plodovi veličine oko 2 cm u promjeru potrebno je dio plodova ukloniti kako bi se omogućio pravilan i kvalitetan razvoj preostalih plodova. Jačina prorjeđivanja ovisi o stupnju zametanja plodova i kondiciji same voćke, ali otprilike bi razmak između plodova trebao biti širina šake (10 cm). Time se omogućava razvoj krupnih plodova koji se neće međusobno dodirivati i oštećivati te će se rasteretiti grane koje onda neće pucati pod teretom plodova ili naleta jakog vjetra.

Gnojidba

Zbog svog jakog vegetativnog rasta ali i generativne aktivnost, breskvu je potrebno dobro ishraniti. Gnojidba kompleksnim mineralnim gnojivom (NPK) se preporuča zbog visokih koncentracija bitnih elemenata. Dušik je potreban za vegetativni raste te je u proljeće bitno gnojiti breskvu gnojivima s pojačanim sadržajem dušika (npr. NPK 15-15-15) ili čistim dušičnim gnojivima (KAN ili Urea) u dva do tri navrata. Dušik se lako ispire iz tla te se ne preporuča gnojidba velikim količinama dušika odjednom. Također, kasna primjena dušika (od srpnja pa nadalje) može produljiti trajanje vegetacije te voćka može ući nespremna u zimu, a izbojci mogu još biti poluodrvenjeli i osjetljivi na niske temperature. Organski gnoj se preporuča staviti u sadnu jamu prilikom sadnje i to najbolje u vidu zrelog stajskog gnoja uz uvjet da ono nije u direktnom doticaju s korijenom.

Svake godine, u proljeće se preporuča dodati peletirano organsko gnojivo. Organsko gnojivo ima mali sadržaj hraniva u odnosu na mineralna gnojiva. Međutim njegova prednost je da sadrži visok sadržaj organske tvari čime pospješuje teksturu tla, vodozračni režim i održava tlo bogato mikroorganizmima. Time organsko gnojivo pomaže održati prirodnu ravnotežu mikroorganizama u tlu i smanjuje mogućnost da se prekomjerno razviju štetni mikororganizmi. Fosfor i kalij su slabo mobilni u tlu i njih se preporuča u tlo dodati ujesen s obzirom da su oni bitni za rast korijena (fosfor i kalij) i ploda (kalij) ali i druge fiziološke procese u biljci. Gnojiva koja se ujesen mogu koristiti su NPK 7-20-30, PK 20-30, PK 24-28 i dr. Svaka gnojidba ima smisla ako se gnoj ukopa u tlo. Tako će se hraniva najbolje vezati uz čestice tla i biti dostupna biljci. Dio gnojiva koje je samo posipano po tlu, a nije unešeno u tlo gubi se kroz isparavanje ili konzumacijom divljih i domaćih životinja koja ga zamijene za hranu, a u većim količinama mogu im biti i štetna za zdravlje.

Prije sadnje i svake treće godine treba napraviti analizu tla (uzorak uzeti u blizini stabala iz zone korijena 0-30 i 30-60 cm) i gnojidbu prilagoditi stanju tla i količini dostupnih hraniva u tlu.

Berba

Breskvu, iako pripada grupi klimakterijskih plodova (može dospijeti odvojena od stabla) nije preporučljivo brati prerano. Naime, breskva je poznata kao voće koje izrazito kasno nakuplja aromu. Kako se aroma najbolje nakuplja u plodu dok se nalazi na stablu i uz prisutnost sunca, breskvu je potrebno brati nešto kasnije, tj. bliže užitnoj zrelosti. Prerano ubrana breskva tijekom čuvanja može razviti fiziološke poremećaje tkiva (vunavost, kožavost, crvenilo mesa), a dospijevanjem odvojena od stabla će omekšati, ali će izostati razvoj arome i okus će biti lošiji te ćemo imati osjećaj da jedemo slatku vodicu.

Podloge

Kao podloge za breskvu mogu se koristiti sjemenjaci vinogradarske breskve (hobi uzgoj, ekstenzivan uzgoj) te breskva, badem, hibrid breskve i badema, hibrid šljive i marelice. Kod nas se već dugo nasadi breskve sade na podlozi GF677 i St. Julien A. Na tržištu se mogu naći i novije podloge poboljšanih svojstava koje valja uzeti u obzir prilikom planiranja novih nasada.

Podloga GF677 (hibrid breskve i badema), bujna je podloga dobre adaptabilnosti. Posebno pogodna za mediteransko područje i tople klimate. Dobre je otpornosti prema zarazama iz tla, ali osjetljiva na nematode u tlu pa ju treba koristiti na tlima u kojima nema nematoda. Dobro podnosi sušu, visoki sadržaj aktivnog vapna u tlu i relativno dobro podnosi zaslanjenost tla.

St. Julien A (trnošljiva) je srednje bujna podloga za stabla veličine 3 do 5 m visine, razmak sadnje 2-2,5×3,5-4,5 m i podnosi zimske temperature do -20 °C. Prilagodljiva je na razne vrste tla, dobro uspijeva na teškim tlima, podnosi visok pH tla, srednje je tolerantna na višak vode u tlu te razvija dobru razgranatost krošnje i krupne plodove.

Rootpac 40 (hibrid hibrida breskve i badema), srednje bujna podloga (25% manje bujna od GF677, ali s dobro razvijenim korijenom), visoko je produktivna i daje plodove dobre veličine. Prilagodljiva različitim klimama, a posebno je dobra za toplije klime (potrebna joj je mala količina inaktivnih temperatura).

Rootpac R (hibrid šljive i badema) srednje bujna podloga. Dobro podnosi teška i zbijena tla s asfiksijom (zadržavanjem vode). Relativno dobre otpornosti prema zarazama iz tla.

Garnem (hibrid breskve i badema) je bujna podloga koja dobro podnosi sušu. Prilagodljiva je raznim vrstama tla. Dobro podnosi zaslanjena tla i tla s visokim sadržajem fiziološki aktivnog vapna. Ima dobru otpornost na nematode i zaraze iz tla (fitoftora)

Foto: Shutterstock

Pročitajte još:

Sorte breskve

Kada i čime tijekom godine zaštititi breskve i nektarine?